Prvu od dvije “moramo pobijediti” su riješile. Pobijedile su Ukrajinu u Grazu i sad je pred njima druga. I posljednja u ovim kvalifikacijama za Europsko prvenstvo rukometašica 2022. koje u studenome zajednički organiziraju Slovenija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija. U nedjelju u Poreču (18.00) hrvatske rukometašice igraju protiv Češke i da bi imale priliku braniti broncu iz Danske moraju pobijediti. Mi s ovom utakmicom završavamo kvalifikacije, Čehinje će imati još dvije utakmice s Ukrajinom, po svemu sudeći obje u Češkoj, a to znači da će imati i mogućnost da nas bodovno dostignu, ali to im ništa ne bi značilo s obzirom na dva poraza od nas. Doduše, u subotu još moraju igrati Francuska i Ukrajina, ali sve osim pobjede Francuskinja na domaćem terenu ulazi u sferu “nemojte nas zezati”. Bez obzira na neočekivani gubitak bodova olimpijskih pobjednica u srijedu u Češkoj. Dvoboj protiv Ukrajinki riješen je u drugom poluvremenu kad je naša reprezentacija podigla agresivnost u obrani, a cijelu utakmicu je svoj posao na golu odlično odrađivala Ivana Kapitanović. Zaustavila se na 17 obrana od 36 šuteva, odnosno imala je vrlo visokih 47% uspješnosti. Bio je to poseban susret zbog onoga što se događa u Ukrajini i baš u tom emotivnom ozračju koje je vladalo naša golmanica vidi razlog zašto se već u prvom poluvremenu naše igračice nisu u potpunosti nametnule.
- Baš je bilo teško, sve su plakale dok je svirala njihova himna i baš ih je bilo teško gledati. Nekako sam imala osjećaj kao da im dodajemo bol na bol koju već imaju. Cijela ta situacija je jako teška, jasno ti je koliko bi im pobjeda značila, ali mi smo morale pobijediti i niti u jednom trenutku nismo razmišljale o drukčijem ishodu. Ali teško je potisnuti emocije, možda je zato početak bio takav, jesmo mi sportaši koji su uvijek gladni pobjeda, ali smo i ljudi - kaže Ivana Kapitanović.
A onda je u nastavku sve sjelo na svoje.
- Podignule smo agresivnost, jedino je u tome bila razlika. Promašivale smo i u prvom i drugom poluvremenu, ali imale više sigurnosti u obrani u drugom dijelu, zabile nekoliko lakih golova i odvojile se.
Nema koga nešto ne boli
Pomogle su, jako, vaše obrane. Sedamnaest nije mali broj.
- Dobro, nije, ali i meni je bilo lakše braniti kad smo poboljšale obranu. U prvom poluvremenu smo bile preplitke u njoj, kasnije su morale šutirati iz težih situacija, obrana im je zasmetala, a time i meni olakšavala.
Ono što daje težinu vašim obranama je činjenica da ste na okupljanje došli ozlijeđeni i postojao je strah hoćete li uopće moći nastupiti.
- Došla sam poluozlijeđena, nisam igrala ni zadnju utakmicu u Metzu, nisam trenirala, ali u mojoj glavi nije bilo upitno želim li igrati, samo je trebalo vidjeti hoću li moći. Uz pomoć liječničke službe i cijelog stožera uspjela sam, stalno sam bila pod terapijama, napravili su sve da budem spremna.
To ne znači da je sad potpuno dobro, ali ona samo odmahuje rukom.
- Navikle smo, ne postoji nitko u reprezentaciji kojega nešto ne boli.
Sad je pred vama još teža utakmica, Čehinje su jači suparnik od Ukrajinki.
- Cure i ja samo razmišljamo o prolazu na Euro i nije nam bitno s kim igramo. Imamo cilj i jedino je važno ostvariti ga.
Je li vas ili je bolje pitanje koliko vas je iznenadila pobjeda Češke protiv Francuske?
- Iznenadila me jer znam kvalitetu Francuske, njihove kapacitete i mogućnosti. S druge strane Češka je odlična, to je vrlo kvalitetna reprezentacija s dosta iskusnih igračica, ali i mlađih, igračica s iskustvom igranja Lige prvakinja... Sve češće razmišljam koliko je dobro da smo ih mi dobile u Češkoj jer stvarno igraju dobro. I nama je bilo vrlo nezgodno igrati protiv njih u Češkoj, a nadam se da ćemo u Poreču ponovo pokazati da smo bolje od njih.
Ova pobjeda Čehinja protiv Francuskinja je zakomplicirala situaciju u našoj skupini.
- Nekako smo svi računali da će pobijediti Francuska, ali što je tu je. Dobro je da sami odlučujemo o sebi, ne moramo čekati druge rezultate, a ako želimo na Euro onda moramo dobiti tu još jednu utakmicu bez obzira tko je na drugoj strani. Da nam je suparnik i Norveška isto bismo razmišljale. Imamo ulaznicu za Euro u svojim rukama i nadam se da ćemo s njom i ući na taj Euro.
Tko je po vama najveća opasnost u češkoj reprezentaciji?
- Za mene srednja vanjska Iveta Luzumova (Korešova). Ona je njihova najbolja igračica u povijesti, uglavnom ne zabija puno, ali radi sve i od nje sve kreće, razigrava sve ostale i tu neku njezinu relaciju s ostalima moramo zaustaviti.
A Marketa Jerabkova, igračica koja nam je u prvom susretu zabila 11 golova?
- Je, zabila je 11, ali koliko je za to potrošila lopti, 20? Što se mene tiče uvijek sam za to da jedna zabije 11, pogotovo uz takvu potrošnju lopti, a da zaustavimo ostale.
Neka ja obranim i jednu...
Ono što naše igračice stalno ponavljaju je poziv navijačima. One nisu iskusile ono na što su rukometaši naviknuti, na podršku punih tribina i silno si priželjkuju da to imaju u nedjelju u Poreču.
- Kad smo igrali u Toulouseu protiv Francuskinja bila je puna dvorana, svi su naravno navijali za Francusku, ali i nama je bilo lijepo igrati u takvom okruženju, a bilo bi predivno kad bismo mi bile tako podržane od naših navijača. Da, treba nam podrška s tribina i nadam se da ćemo ju imati.
Pobjeda. Ništa drugo ne zanima naše rukometašice.
- Da, samo pobjeda. Rekla sam u svlačionici uoči Ukrajine da kako god susret krenuo, kako se god razvijamo, mi moramo pobijediti. Sad je isto, vodile ili gubile, nećemo se predati do kraja i dat ćemo sve za pobjedu.
Ako ona ponovi svoju izvedbu na golu bit će definitivno lakše.
- Ma, neka ja obranim i samo jednu loptu, samo da mi dobijemo utakmicu.