Čuli smo se na samom početku Svjetskog prvenstva. Neposredno nakon starta i pobjede nad Bahreinom. Razgovarali smo sada i opet. Na, odnosno pri samom kraju nadmetanja. Koji sat uoči finala u Oslu. Jasno, u tom trenutku posao u cijelosti nije zgotovljen. Preostala je ona najveća i najvažnija utakmica na svakom turniru, finale. No opet, s druge strane, to nas nimalo nije sputalo s trofejnim hrvatskim rukometnim trenerom prozboriti koju, odnosno osluhnuti trenerov stav, mišljenje o prijeđenom putu.
Impresionirala ga utakmica s Francuskom
U konačnici, ulazak u finale je ispunjenje, čak i prebačaj svih očekivanja, ciljeva kakvi su bili uoči 15. siječnja ili hrvatskog starta na Svjetskom prvenstvu. Za početak nas je zanimalo mišljenje Line Červara o izborniku Daguru Sigurdssonu. Stručan pogled. Jedno je naš laički. Promatrali smo Islanđanina proteklo vrijeme, sa strane kako se kaže, motrili njegove poteze, izbor igrača, izjave, onda vođenje utakmice... Ponekad nam se ponešto nije učinilo logičnim, ponekad bismo možda stavili upitnike, ali opet to je laički stav. Definitivno bez dovoljno dubokog uporišta u ono što se zbiva u određenom trenutku unutar momčadi, kakvo je stanje. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, utakmice i pobjede se nizale, čovjek nam se doimlje vrlo, vrlo stručnim. Sustavan, inovativan, nepredvidljiv za suparnike, to sigurno ne može biti ništa drugo do vrlina. Naš stav. Zanima nas Linin.
- Mene je posebno imponirala polufinalna utakmica s Francuskom - počeo je Lino Červar.
- Bila je i jedna prije, protiv Islanda, sjajna. No, ono protiv Francuske me stvarno oduševilo. Mislim sve. I on (izbornik Sigurdsson) i momčad. Stvarno smo djelovali momčadski.
Koliko poznajete izbornika Dagura Sigurdssona?
- Poznajem jasno, on je dobar trener, to nije sporno. Samo morate se pokušati staviti i u njegov "ogrtač". Došao je ovdje nema niti godinu dana, novi čovjek, stranac drukčijeg mentaliteta. On je tih, miran. Jednom je treneru takvom teško prenijeti osjećaje jer mi smo pak poseban narod. Impulzivni, emotivni. Međutim, on je donio određenu mirnoću, sigurnost. Koliko god da je mijenjao, sve je bilo dobro. Ja mogu ocijeniti njegov posao odličnim. Već samim finalom je bio iznad očekivanja i vratio se rukomet u Hrvatsku, dok je on u tome sudjelovao. To je neosporno.
Duvnjakova prisutnost je važna
Jedan je zanimljiv Sigurdssonov potez koji bi malo koji izbornik - u bilo kojem sportu - na ovakvom natjecanju učinio, tiče se kapetana Domagoja Duvnjaka. Dakle, bilo je jasno nakon ozljede protiv Argentine da Duvnjak ne može. Na njega više nije mogao računati na terenu, uostalom Domagoj je kasnije i ulazio na pokoju utakmicu, ali ukupno ne više, duže od dvije, tri minute. Međutim, Sigurdsson uopće nije dvojio glede Domagoja. Ostavio ga je cijelo vrijeme u i uz momčad. Time je ipak, svjesno na velikom natjecanju kakvo je Svjetsko prvenstvo, smanjio mogućnost rotacije za jednog igrača. Nije to malo i malo bi tko takvo što uradio na njegovom mjestu. Tu je doduše Sigurdsson očito prepoznao mentalitet igrača i značaj kapetana na ostatak momčadi.
- Pokazao je mudrost. Sama fizička prisutnost Duvnjaka u momčadi je pozitivna i "nosi bodove". On je lider, ne samo danas, dugo godina već. Ima i taj mentalitet, iskazivanje ljubavi prema državnom dresu. Plus sposobnost altruizma. On je stvarno kapetan koji brani svoju momčad, u dobrome i u lošemu. Tako da je to jedan mudar potez koji pozdravljam. Naravno da bismo bili najsretniji da je Duvnjak mogao igrati, hvala Bogu, ali kad nije bio zdrav on nam je, sa svojim srcem i viđenjem, bio potreban. To je stvaralo ujedinjenje momčadi i to je bila naša dodatna snaga koja se očito vidjela protiv Francuske.
Uoči ovog natjecanja govorili smo, pisali da nemamo baš previše, ako imamo i jednog igrača svjetske top klase. Je li se sad tu nešto počelo mijenjati? Postoje li neki mladići koji daju za naslutiti da su oni "ti", top klase budućnosti?
- Sve su uloge u momčadi važne, ali u tom sastavu imamo dobru kombinaciju. Imamo trojicu bekova, vanjske igrače koji su nositelji igre plus vratar. Mlade igrače. To su i Srna, Martinović, posebno Maraš i vratar Kuzmanović. To su četiri igrača, 57 posto prve postave! Znači, imamo sigurnost i za buduću igru. To je veliki dobitak za hrvatski rukomet i potvrda nečeg što govorim za sve kolektivne sportove. Recimo, mali Maraš je igrao, igra još uvijek u Tatabanyi dvije, tri godine, a možda je njegovo mjesto bilo u Zagrebu. Pa da se tu uskladi, usavršava u Ligi prvaka, gdje bi još brže napredovao. Zato je moj stav... Treba ponekad uzeti i stranog igrača, nema ništa protiv, ali ne da ih je previše. Ako vidim da je njih 10 koji igraju u našem prvaku, smatram da je to nepotrebno. Kao i u Nexeu itd. Mi u reprezentaciji imamo samo jednog igrača iz Nexea, nemamo nijednog iz Sesveta. Iz Zagreba ih ima malo, nedovoljno. Ne kritiziram, ali zaista smatram da i u košarci, i u rukometu moramo više ulagati u našu djecu. Društvo treba malo "pogurati" da nam daju i bolje uvjete, infrastrukturu...
Može se mnogo više
Dobro, u određenoj mjeri država, poglavito u posljednjih osam, devet godina je ponešto pojačala pomoć, iako se slažemo... Moglo bi i trebalo još.
- Ma da, daje država, daleko od toga, ali može se mnogo više. Nije da nekome ja sad solim pamet. Mi smo malena zemlja, nemamo sredstva onoliko koliko imaju Francuzi, recimo. Francuska mislim ima znatno moćniju reprezentaciju od nas, ali to nije odlučujuće. Oni nisu mogli razbiti našu obranu 5-1 koja je naš zaštitni znak.
Idemo malo baš o toj obrani 5-1...
- Netko je mislio, načelno govorim, da bi naša obrana trebala biti 6-0. Ne! To je defenzivna obrana. Mentalitet naših ljudi traži malo aktivnosti. Mi moramo inicirati promjene na terenu. Mi moramo odrediti naš, hrvatski rukometni stil koji mora odgovarati mentalitetu naše djece. To je bitno. Ako to uspijemo, imat ćemo rezultate i u košarci, i u odbojci, u vaterpolu već imamo. Ne mudrujem, nego mislim da je to glavni put. Mislim da je to najracionalnije. Ja tu obranu 5-1 vidim da je treba i još malo modernizirati. Još više proaktivnosti. Reaktivnost je čekati da će se nešto dogoditi, pa onda reagirati. To vam je 6-0 obrana. Ona ne odgovara našem mentalitetu. Ona može u određenom trenutku biti korisna, pa i ja sam je upotrebljavao, ali mislim da je ta obrana defenzivna i da ona nama ne odgovara. Proaktivnost znači - ja iniciram, mi iniciramo promjene na igralištu. Ja igram protiv lopte, ja iniciram promjenu suparnikove namjere. On mora tada situacijskim intelektom riješiti opstruirajuću obranu. Obrana 5-1 je kao visoki presing u nogometu. Nenormalna igra protiv normalne igre. Mali Mamić je fantastično igrao prednjeg i opstruirao je svojom visinom od dva metra. Iza njega Šušnja koji isto ima dva metra, mali Maraš isto dva metra, Srna ima dva metra! Znači, mi smo igrali s četvorkom dvometraša u sredini. Francuzi su to htjeli propucati! Dosta naivno s njihove strane. Mi možemo pobijediti ove moćnije reprezentacije na inovativnost, uvijek nešto drugo. Što nas čini različitim od drugih.
Vaše mišljenje o sudačkom kriteriju? Posebice u pogledu kraćeg napada, što je doduše trend i pravilo u svim loptačkim sportovima.
- Košarkaši imaju napad 24 sekunde, mi smo 25-26 sekundi, ali ljudima s naših prostora upravo to odgovara. Ako imaš dobru obranu. Mi smo pokazali da s Jelinićem i Glavašem možemo tranzicijom napasti. Isto rade Danci, samo što su oni "skrojili" takva pravila koja njima odgovaraju.
Za kraj se Lino Červar vratio u domaće okvire, unutar Hrvatske i našeg rukometa, za budućnost ovog sporta u nas.
- Nužno je po meni, dok će nam ovaj uspjeh dati priliku, oživjeti ponovo neka rukometna središta u Metkoviću, Rijeci, Osijeku, Puli...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....