Ma nema straha za Hrvatsku, briljirali smo i bez novog vođe, i na Euru ćemo biti kandidati za odličje

Što smo vidjeli u prvoj utakmici rukometne reprezentacije nakon one finalne sa SP-a i onog finala protiv Danske odigranog u Oslu; u prvoj utakmici nakon senzacionalno osvojenog srebra i euforije koja je danima u siječnju vladala u Zagrebu i Hrvatskoj?! Vidjeli smo nastavak lijepog pobjedničkog niza koje je prekinulo samo spomenuto finale, vidjeli smo nakon "sto godina" momčad bez "vječitog" kapetana Domagoja Duvnjaka (i Igora Karačića i Ivana Pešića); vidjeli smo dobru igru i bez novog vođe momčadi i novog kapetana Ivana Martinovića.

Vidjeli smo čudnu utakmicu u kojoj su Hrvati vodili, iako Kuzmanović i Mandić u uvodnih 40 minuta nisu skupili niti jednu obranu, ali smo zato vidjeli odličnu obranu, koja se probudila u drugom poluvremenu. Povratak Halila Jaganjca u reprezentaciju nakon ozljede, koja ga je izvan terena držala više od dvije godine, također je nešto što je navuklo osmijeh na lice izbornika Dagura Sigurðssona. S učinkom 9/11 doslovno je briljirao Tin Lučin, koji je još jednom potvrdio da se na njega puno više može očekivati od onog što je dosad davao.

Češka možda nije momčad od koje bi najbolji trebali drhtati, no, hrvatski su igrači u uvodnih desetak minuta drugog poluvremena ostvarili seriju 10-1 i tom je to smislu bio ponajbolji period igre reprezentacije nakon one iz polufinala SP-a kad je deklasirana velika Francuska. I bez onih nekad najboljih, nova je reprezentacija pokazala da je spremna za velike stvari. Da, ne treba biti jako mudar da bi se zaključilo da ne trebamo strahovati za budućnost hrvatskog rukometa kao ni za parcijalni cilj plasmana na Euro 2026. u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj.

Nakon pobjeda protiv Belgije i Luksemburga, upisana je i ova treća koja je hrvatsku reprezentaciju dovela na prag plasmana koji će - u to ne treba nimalo sumnjati - i teoretski biti potvrđen u nedjelju u Areni Zagreb. Potvrdom prvog mjesta u skupini naši će igrači imati povoljniji ždrijeb na Euru te će sljedećeg siječnja u Oslu, Herningu, Malmöu ili Kristianstadu tražiti novo europsko odličje, prvo nakon Poljske 2016. Ne treba se izlijetati nakon rutinske pobjede protiv reprezentacije iz drugog "ešalona" europskog rukometa, ali da - hrvatski su rukometaši i u ovom novom "izdanju" sposobni za najviše domete.