Pobijedili smo Amerikance 18 golova razlike. Neupućeni bi rekao da je to bila rapsodija. Pobijedili smo u Jönköpingu nakon šest poraza u nizu i nekako krenuli nakon onog traumatičnog poraza od Egipta na startu koji nas je bacio u ponor, a da SP nije ni počelo. Sada u najboljem slučaju zbog slabijeg međusobnog skora čekamo da Egipat izgubi barem tri boda i da mi probamo pobijediti Dansku te okrenuti stvar prema četvrtfinalu koje je na startu postavljeno kao glavni cilj, jer nudi mjesto koje vodi u olimpijske kvalifikacije za Pariz. Općenito, ako ne možemo među osam, dobro bi bilo biti deveti na kraju, ali rano je još pričati zašto. O tome kada bude vrijeme.

Protiv Amerikanaca smo se “otkravili”, potrčali, zabili 40 golova i bili na razini efikasnosti iz priprema. No, ne smijemo stvarati privid da je to bilo nešto posebno dobro, jer obrana je dala Slaviću da brani zicere i on ih je na sreću obranio sedam (44 posto obrana je sjajno), obrana je dozvolila Hinesu da zabije 6/7, a to je previše posebno u situaciji kada je “rukometni Harden” stajao na desnom vanjskom, ne svojoj osnovnoj lijevoj poziciji. To se ne smije događati, jer nije Hines - Mikkel Hansen, budimo realni. Fofana je zabio pet čistih skok šuteva, što je također previše.

ANTE CIZMIC Cropix

Šarac dao šut izvana

U takvim utakmica velike kvalitetne razlike kod protivnika, statistika je jedina stvar koja može otkriti neke detalje. Recimo, protiv SAD smo s krila imali šut 2/2, a dva šuta s krila su jako malo i taj segment igre moramo nadograditi, jer će pritisak na vanjsku liniju kako dolaze jači protivnici biti sve veći i veći. Protiv SAD smo napravili 12 tehničkih grešaka, što je jako puno previše za utakmicu protiv takvog protivnika. Tu brojku moramo znatno smanjiti u jakim susretima koji nam dolaze.

Popeli smo se u vratarskom smislu, sa Šarcem smo dobili šut izvana, s Cindrićem koji je okomit i Karačićem imamo brzinu više. Obranu još nismo definirali, ima tu svega pomalo, ali konkretno ne smijemo ovisiti o izvedbi trenutka, nego o čvrsto postavljenim stvarima. I ustrajati pod cijenu greške. Nitko se nije previše potrošio, svi su igrali, najviše Martinović 34 minute, najmanje Gojun osam. No, nitko previše da bi se umorio.

Martinović je nakon Egipta potpuno izgubio samopouzdanje i to je za njega jedna nova situacija s kojom se mora naučiti nositi, dok u situaciji kada nije igrao dva mjeseca to nije ni lako. Šebetić mu nije od pomoći, mora se ubrzati, sa Šipićem napad ok, ali nije ok kada mijenjamo zbog toga dva igrača obrana - napad, jer protiv Amerikanaca to se može, ali protiv ozbiljnih protivnika sigurno ne.

ANTE CIZMIC Cropix

Protivnik je kratak

Visoka pobjeda protiv SAD ne smije stvoriti baš nikakav privid, moramo biti na zemlji svjesni da je ono prikazano protiv Egipta stvar zbog koje se imamo razloga zabrinuti.

I protiv Maroka moramo inzistirati na lakim golovima, brzom rukometu, jer protivnik je prilično kratak s klupom, a već je treća utakmica na SP i to treba iskoristiti. No, u tom laganom brojanju moramo brojati i dobre obrane i šuteve s krila iz izrađenih akcija i tehničke pogreške, moramo sami sebi biti kriterij na kojem ćemo početi rasti da bismo izgledali bolje nego što smo izgledali na startu.

Nema privida, sada je osnovni cilj biti deveti i nadati se dobrom raspletu u kojem će Francuzi koji su domaćini olimpijskog turnira 2024. godine biti među osam najboljih. Pričekajmo da vidimo hoće li se dogoditi prvo to pa ćemo razmišljati dalje. Četvrtfinale, nažalost nije realno, makar smo ga silno željeli. Najteže se pomiriti s tim, ali moramo, jer bez toga nećemo sagraditi bolje. Sada se samo još uvijek nadamo...