Najbitnije da Hrvatska nije bila slabija od Njemačke: Evo što smo naučili iz poraza...

Izgubili smo od Njemačke. Imali smo plus 2, pa ništa, imali smo plus 1, Slavić je obranio penal, imali smo nakon toga dvije prilike za plus 2, a mi smo otišli na -3 i zasluženo izgubili. To je samo primjer reprezentacije koja je vrhunska, koja jednostavno zna iskoristiti ponuđenu priliku. A Njemačka je to u četvrtak u Areni bila. Nije bila bolja od Hrvatske, bila je samo mudrija, ponašala se iskusnije u ključnim trenucima. Čak ni to što smo se loše vraćali u obranu, što smo u startu izgubili puno lopti u napadu, nije nam presudilo, a moglo je i bilo bi znatno neugodnije. Recimo, takva stvar može biti jako opasna protiv Nizozemske, a sigurno bi nas protiv Švedske gurnula u ponor. No, griješili su i Nijemci, pa se utakmica vrtjela oko egala. Tek je u finišu Njemačka pokazala kako to rade selekcije koje u svim redovima imaju klasu i ponešto iskustva. A tu klasu su pokazali Knoor i Uscins, tu klasu kao lider ove Njemačke kroz cijelu utakmicu je pokazao Golla.

Hrvatska mora popraviti napad na postavljenu obranu koji je često bio prespor, a napadati u kontaktu s njemačkom obranom je jako teško. Stvarali smo šanse, ali ni realizacija nije bila na razini koju trebamo, s njom se nitko ne može pohvaliti. Morat ćemo se naučiti strpljenju. Sigurno je lakše kada u tim stvarima imaš Duvnjaka ili Karačića, ali njih više nema, a nama strpljenja treba. Prepoznavanje situacije je jedno, a težnja za brzim rukometom nešto sasvim drugo. To ne treba miješati. Mi smo Nijemce držali na konopcima, ali im nismo zadali posljednji udarac. Dapače, oni su ga zadali nama.

Pokazali smo 6-0, tu imamo izbora, uvijek je bolje s jednim bržim igračem u sredini od dvojice i to se sigurno može doraditi. Golla nam je na startu imao promenadu po crti. To se ne smije događati u serijama. Nismo pokazali 5-1, a to sigurno možemo i možda bi bilo Njemačkoj teže za probiti, jer nije naviknuta igrati protiv takve obrane. No, dobro, to je stvar izbora, pripremna je utakmica i dobili smo dobra saznanja. Uostalom, svi koji su bili u timu dobili su priliku i ta činjenica nešto govori o namjerama Sigurdssona. Bio je svjestan da će trebati vremena nakon realnosti u koju smo upali i to se pokazalo potpuno točnim. Imamo još jednu utakmicu s Nijemcima, imamo Gruziju na startu, imamo šanse da se do Nizozemske polovimo bolje nego što je to izgledalo u Areni u četvrtak.

Vraćanje u obranu je bilo na momente kritično. Prvo, samo vraćanje nije bilo dobro, drugo, previše smo promašivali i gubili lopte, treće, ometale su ga i izmjene obrana – napad. Teško je mijenjati igrača nakon neiskorištenog napada protiv takve selekcije kojoj trebaju dvije sekunde da dođe u šansu za gol.

Recimo… Da Srni, Klarici i Lučinu fale minute u igri, jer su dugo bili odsutni. To je stvar koja ne ide preko noći koliko god su dobri. Nisu igrali dugo, ovo protiv Njemačke bila im je utakmica nakon dva – tri mjeseca i to se vidjelo. Fale minute i Marašu, makar igra u Parizu prvenstvene utakmice više nego Ligu prvaka. No, najvažnije je da su tu. Do Eura će se dizati, pa pomalo… Vidjeli smo da kada igra David Mandić ne igra Uscins, a kada ga nema, postaje goropadan. Vidjeli smo mnoge dobre dionice, ali i neke poput Raužana koji je prvi puta ikad igrao u ovakvom okruženju pred Arenom, počeo sjajno, pa se na kraju malo zanio, zalutao, što nije ništa neobično za mladog igrača. Martinoviću treba čvrstine u šutu, Ćeško je imao jako dobru rolu, kao i Slavić koji se obranama nameće kao ozbiljno rješenje za naš gol, posebno nastavi li tako braniti. Nije branio Kuzmanović, a na to treba računati. Šoštarić je bio konkretan, David Mandić i Jelinić korektni, Glavaš nešto manje prisutan, no to su role oko kojih ne trebamo razbijati glavu. Bilo je sjajnih dionica Martinovića na sredini, povremeno Cindrića, nevjerojatnih golova Martinovića i Lučina, brzina nam je vrlina, kontra je naš veliki adut i to će nam sigurno biti veliki plus u Malmöu.

Njemačka je olimpijsko srebro, jedna od najboljih selekcija danas, kandidat za medalju na Euru. Zanimljivu smo lekciju dobili. Nisu nas nadigrali, ali su zasluženo pobijedili. Oni su svoje lekcije naučili u Hannoveru, Parizu i Kölnu, što je bilo znatno važnije od ove prijateljske utakmice. No, ni toj Njemačkoj neće biti lako, jer si je postavila cilj polufinala, a na tom putu će joj biti Danska, Francuska, Španjolska, Portugal, Norveška… To je jako teško, to je znatno teži ždrijeb nego što mi imamo.

Slijedi nam Hannover. Kako je rekao Gislason, bit će slično i tamo. Kako god da ispadne, dobijemo 10 ili izgubimo 10, to je samo prijateljska utakmica. Važno je kakvi ćemo biti u Malmöu. Imamo 22 igrača, četvorica su ostala na tribini za prvu utakmicu. Kuzmanovića treba očekivati u timu u Hannoveru, Šimića također, dok će Patrik Martinović i Ivanković ostati zasad doma i doći ukaže li se za to potreba.

Podsjetimo, 20 igrača može biti prijavljeno za prvi krug, od tih 20, 16 ih se bira za svaku utakmicu. Promjene tih 20 mogu biti dvije nakon prvog dijela natjecanja.