Teško nam je bilo kada je ispao Matej Mandić, ali znali smo da imamo Ivana Pešića i da neće biti baš nikakvih problema da reprezentativni gol zatvorimo na vrhunski način. A taj Ivan Pešić je jedno ogromno srce kojem ništa nije problem, koji je u karijeri možda mogao učiniti i više, koji je uvijek išao težim putevima, ali je na kraju izgradio najbolju autocestu svoje karijere.
Danas kad gledam njegovog sina, vidim njega malog bucmastog kojeg je 2006. Irfan Smajlagić odveo na kadetski Euro i koji je na tom Euru bio najbolji vratar, a Hrvatska prvak Europe s MVP-om Duvnjakom. Znate ono, mali talent, klasični golman. Bio je lud sto na sat u mladim danima, danas je jako usporio i danas je senjska bura ove reprezentacije.
A nije bilo lako. Veszprem ga je uzeo kao klinca 19-godišnjaka. I onda ona tragedija kada je braneći Mariana Cozmu zaradio nožu u bubreg i ostao bez njega. Ali, Peša je išao dalje, vratio se u Zagreb, stao tri godine na noge, a onda preko Maribora krenuo dalje. Udomaćio se u Brestu gdje je s Meškovom izgradio ozbiljnu momčad za Ligu prvaka. Osam godina je bio tamo, mislimo da je mogao biti gradonačelnik. Nema toga što taj u Bjelorusiji nije znao i mogao. Umorio se, Stuttgart je zvao u pomoć, odradio je tih nekoliko mjeseci, a onda 2022. godine prihvatio ponudu Nantesa. Nije došao kao prvi, ali danas to jest, a Nantes je vrh Lige prvaka.
Pešić daje mirnoću timu, ono što je on napravio protiv Mađarske možda je bilo i prijelomno za hrvatsku medalju na Svjetskom prvenstvu. I samo se smije, uživa u fešti koja mu nikad nije bila strana.
2009. u Hrvatskoj pozvan je naknadno i upisao tada svoju prvu veliku medalju za Hrvatsku. Pa je malo igrao, malo nije igrao, malo je bio ozlijeđen. Nikad nije rekao – ne i zamislite kako se u životu sve vrati. Otiđe u mirovinu sa svjetskom medaljom, svojom tek drugom u karijeri, a ako ne ubrojimo mediteransku iz Mesina i kadetske. A imaš osjećaj da je cijeli život tu, da se silazi s gola. A kad pogledaš samo 75 nastupa, skromni za ono koliko je stvarno uložio u rukomet i koliko stvarno vrijedi. No, nije u životu sve samo bajka. Pešić je svoju apsolutno zaslužio.
Nakon svega njegove riječi ovog SP ostaju:
- Da smo pisali scenarij, ne bismo ga tako ispisali. Bog nas je nagradio. Protiv Slovenije smo imali 0:5, pa protiv Mađara -4, pa smo okrenuli. To nismo na Igrama u Parizu ili na nekim velikim prijašnjim natjecanjima. Kad bi krenulo ili išlo loše, tada bi loše i završavalo. To je samopouzdanje, karakter, kako god nazvali.
- Ne volim vam ja te uloge favorita. Draže mi je bilo protiv Francuske, nego protiv Mađarske, makar nismo odigrali nešto sad savršeno, ali borili smo se. Dosta sam puta u Nantesu donio prevagu, tako da sam i ovog puta vjerovao u to. ‘Malome‘ sam stalno govorio: ‘Mi na golu moramo ostati mirni‘. Ta utakmica protiv Mađara, mi je jedna od najluđih. Draga mi je i ona protiv Francuza kada sam na Olimpijskim igrama u Riju, u prvom krugu (pobjeda 29:28) obranio sedmerac Guigouu.
U utorak prijepodne bio je kod senjskog gradonačelnika. Vjerojatno je preuzeo ključeve grada.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....