Prvo nas čekaju liliputanci, zatim stari znanci, ali tek će lakmus-papir pokazati jesmo li spremni ići do kraja

Otprilike 72 sata dijele nas od premijernog nastupa hrvatske rukometne reprezentacije na ovogodišnjem SP-u i početka pohoda trupa Dagura Sigurdssona prema toliko željenom rezultatskom iskoraku. Na taj i takav pohod naša će nacionalna vrsta krenuti iz zagrebačke Arene, odnosno iz skupine H u kojoj će biti jedini europski predstavnik budući da preostala mjesta zauzimaju Bahrein, Argentina i Egipat.

Dagur Sigurdsson

GORAN MEHKEK Cropix

U srijedu (od 20.30) Sigurdssonove izabranike čeka otvaranje protiv Bahreina, reprezentacije koja nedvojbeno pripada krugu rukometnih liliputanaca, ali koju istodobno treba maksimalno ozbiljno shvatiti i uvjerljivom izvedbom nabildati samopouzdanje za nastavak natjecanja. Izbornik je nedavno i sam naglasio da Hrvatska ne smije podcijeniti Bahrein, ističući pritom kako tu utakmicu treba shvatiti kao finale, a upravo je takav "mindset" optimalan.

Na konačnom popisu bahreinskog izbornika Arona Kristjánssona nije se našlo ime Hussaina Al Sayyada, veterana koji u svojoj biografiji ima preko 400 nastupa i 1000 pogodaka za ovu bliskoistočnu selekciju. Na popisu su zato vratar Mohammed Abdulhussain, lijevo krilo Hasan Al-Samahiji, lijevi vanjski Mohamed Habib Ahmed, pivoti Mohamed Mirza i Ali Eid, reprezentativci s prijašnjim iskustvima nastupa na najvišoj pozornici, koji svi redom imaju više od 30 godina. Pored iskusnih igrača, Kristjánssonova selekcija sadrži i nemali kontingent mladih pojačanja, a koja predvodi Mohamed Habib Naser, 23 godišnji lijevi vanjskim s reputacijom najvećeg bahreinskog rukometnog talenta.

Prethodno je Hrvatska odigrala četiri utakmice s Bahreinom i u svakoj od njih dominantno slavila, a posljednji je to put bilo na SP-u 2023., kada je semafor po isteku vremena prikazivao rezultat 43-32 u našu korist. Spomenimo i da je Bahrein svoje posljednje dvije pripremne utakmice odigrao protiv Danske i u svakoj od njih doživio težak poraz (17-33, 20-39).

GORAN MEHKEK Cropix

Drugi korak u grupi H za naše će reprezentativce predstavljati utakmica s Argentinom, reprezentacijom koja u svojim redovima ipak koncentrira višu razinu kvalitete od Bahreina, ali koja je doživjela i nemali redizajn u odnosu na neke ranije godine. Argentinu, primjerice, na ovom SP-u neće predvoditi braća Diego i Pablo Simonet, srednji vanjski i pivot, koji su za reprezentaciju druge najveće južnoameričke zemlje odigrali preko 300 utakmica, ali i otkazali nastup na predstojećem turniru zbog privatnih razloga.

Na poziciji srednjih vanjskih sada se izmjenjuju Martín Jung, Nicolas Bono i Pedro Martinez Cami (koji može igrati i lijevo krilo), a crtom (ali i obranom) i dalje ordinira Lucas Dario Moscariello, uz Fishera i Mingueza kao zamjene. Velike promjene u argentinskim redovima dogodile su se i na poziciji desnog krila, kojom više ne gospodari Federico Pizzaro već je u njegove tenisice uskočio Ramiro Martinez, a novo ime je i Juan Gull na lijevom vanjskom. Juan je, inače, sin jednog od najvećih igrača u argentinskoj povijesti i nekadašnjeg člana Ademar Leona, Barcelone i Ciudad Reala, Erica Gulla, koji je svojedobno igrao na poziciji desnog vanjskog. Upravo je na toj poziciji Argentina nedavno ostala i bez svog prvog "picka", Andresa Moyana, koji je ozlijedio koljeno, a njega će mijenjati Lucas Aizen i Juan Reynaldo Saco.

Pogled u retrovizor kaže kako Hrvatska i Argentina imaju podeblju zajedničku povijest na rukometnim parketima, a sve je krenulo onom čuvenom utakmicom na SP-u 2003. godine koju su izabranici Line Červara izgubili (29-30) na otvaranju turnira, da bi potom trijumfalno promarširali do samog kraja i na koncu se okitili zlatom. Nakon toga, s Argentinom smo odigrali još pet utakmica i upisali četiri pobjede, a poraz (19-23) sa SP-a 2021. podsjeća koliko Argentinci mogu biti neugodni ako nismo na svom maksimumu. Sada je to neka nova Argentina, no naš pristup i dalje mora biti maksimalno ozbiljan kako bismo izbjegli potencijalnu "minu".

Ivan Martinović

GORAN MEHKEK Cropix

Na posljednjoj stepenici prve faze natjecanja čeka nas Egipat, definitivno naš najteži suparnik u skupini H. O snazi egipatske selekcije zorno svjedoče rezultati ostvareni posljednjih nekoliko godina; napose plasman u polufinale Olimpijskih igara u Tokiju, odnosno četvrtfinale na Igrama u Parizu. Ukupno smo s aktualnim prvacima Afrike odigrali sedam utakmica, pri čemu smo slavili pet puta, a koliko opasni Egipćani mogu biti na svojoj smo koži osjetili 2023. kada su nas na otvaranju SP-a pregazili 31-22.

Za nomčad Juana Carlosa Pastora na Mundijalu neće igrati jedan od ključnih egipatskih igrača, srednji vanjski Yehia Elderaa, no zato će dirigentsku palocu preuzeti njegov brat, Seif, također razgiravač. Sa šuterskih pozicija pored njega napadat će lijevi vanjski Ahmed Hesham i njegov kolega na desnoj strani, Omar Yahia, koji nastupa za PSG i uživa reputaciju najboljeg afričkog rukometaša današnjice. Na lijevom je još i Ali Zein, a na desnom Mahmoud Mohsen (koji nam je na posljednjem SP-u "utrpao" sedam pogodaka). Udarne igle na egipatskim lijevim krilima su dvojica iskusnih igrača, s lijeve strane Omar El-Wakil, a s desne Mohammad Sanad. Pivota igraju Ahmed Adel, Khaled Walid i Ibrahim El-Masry, koji je ujedno i kapetan te "ministar" obrane. Egipćani su vrlo dobro potkovani i na vratarskim pozicijama, budući da im mežu čuvaju Karim Handawy i Mohamed Aly.

Egipat je pripremne utakmice odigrao protiv Norveške (poraz 29-33), Rumunjske (pobjeda 33-30), i Slovačke (pobjeda 29-24). Sve u svemu, radi se o dokazano ozbiljnoj selekciji koja može pomrsiti račune bilo kome, a Sigurdssonove trupe samo uz maksimalni fokus i angažman, te izvedbu na tragu one protiv Slovenije u posljednjoj pripremnoj utakmici, mogu računati na pozitivan ishod u ovom susretu. Upravo će sraz s Egiptom poslužiti kao svojevrsni lakmus-papir za našu reprezentaciju u prvoj fazi natjecanja i pokazati jesmo li na ovom Mundijalu spremni napraviti ozbiljan rezultat.