Dominirao je s Balićem, život mu je visio o koncu, a sad više uopće ne gleda rukomet: ‘Sve rješavaju suci...‘

Bio je pravi majstor, jedan od najvećih kružnih napadača u hrvatskoj rukometnoj povijesti. Pivot na prvi pogled, iz knjiga, čovjek koji je s Ivanom Balićem ispisao jednu od najljepših stranica naše sportske povijesti kada su briljirali u Portugalu, a mi 2003. godine postali svjetski prvaci. Peh ga je izbacio iz ritma, možda ne samo peh, makar je bio iznimno težak i ozbiljan, jer je život doslovno visio o koncu. Dobio je i tu, najtežu, utakmicu.

Danas Renato Sulić (46) nije u rukometu, obiteljski je čovjek, ima neke druge poslovne prioritete, a i ne voli baš pričati, jer mu ne treba da mu bilo tko kaže da dijeli lekcije, pametuje… No, rukomet je Sulićev život, ili veliki dio njegovog života, koji je radio velemajstorski i svaka njegova ima težinu. Nikad se nije trudio biti dopadan bilo kome, jednostavno je bio i ostao svoj. To nije lako. No, to je ‘Suljo‘ kojeg svi pamte, a mnogi i vole.

Priznat će na početku.

- Ne prakticiram rukomet i ne gledam baš. Pratim tek toliko, vidim kada igra reprezentacija. Iskreno, niti vremena previše nemam, druge su stvari postale životni prioriteti.

{embed_photo_sn}4097601{/embed_photo_sn}

Ipak i te kako dobro prati događanja oko reprezentacije i činjenicu da ćemo u odnosu na prošlo SP biti bez Šipića, a boljeg za procjenu te situacije od Sulića vjerojatno nema, jer on je bio baš taj igrač, s tim da je obrambeno bio i moćniji.

- Šipić će nam sigurno faliti u napadu, jer on je naš najbolji pivot trenutno. Što se tiče obrane, to će se moći pokrpati, ali ne znam kako mijenjati, posebno na daljoj strani, jer rukomet se strašno ubrzao i to je jako važno pitanje. To je protiv opasnih, pravih reprezentacija veliki problem i to nam može stvarati velike teškoće.

Imamo još četiri pivota.

- Da, različiti od Šipića. Tri visoka, od kojih je Šušnja samo obrambeni igrač, pa ako treba mijenjati i halfa, to su dva igrača za promjenu, a to je jako teško. Načinović je visoki pivot, drugačiji, Šimić je bliže tom stilu. Oni ne mogu, osim Raužana, odigrati nešto slično kao Šipić. To mu je velika prilika i on tu ima veliku priliku, ako se to bude tražilo u igri. Ali, teško je reći što je Dagur vidio na pripremama, on ima najbolji uvid u momčad. Još, što se Raužana tiče, on igra sredinu obrane, to je nešto drugačije i ono glavno, ne znam koliko je Dagur spreman riskirati i gurnuti u vatru igrača koji ipak nema to iskustvo velikog natjecanja, što je jako bitan detalj. Da, situacija je malo specifična, nije lako donositi zaključke i procjene, vidjet ćemo što će odlučiti Sigurdsson.

Rukomet se promijenio…

- To je potpuno druga igra. Meni je neshvatljivo da netko zabije 40 golova po utakmici. Konstitucije samih igrača koji danas dominiraju su daleko od onih rukometaša nekad. Danas nema agresivnih obrana, dominira visina i šutiranje i to je bitno promijenilo rukomet.

Kada nam je teško, sjetimo se vašeg i Balićevog rukometa dva na dva.

{embed_photo_sn}4097602{/embed_photo_sn}

- Ta vremena su prošla. Pivoti su nekad igrali na krajnje igrače i to je bila novost koju su prvi pokazali Španjolci čiji je rukomet dominirao godinama. Ali, suci danas ne dopuštaju kretanje na crti i zato Španjolci s tim svojim rukometom više ne prolaze, a ni njihovi treneri nisu dominantni kao nekad što se vidi i na Kielcu. Danas rukometom dominiraju Skandinavci, ta škola igranja s pivotima je u defanzivi. To je taj brzi rukomet, nemilosrdno trčanje u leđa koje malo tko osim njih može pratiti.

Vratio se na suce.

- Rekli su Amerikanci da neće igrati rukomet dok god budu ovakva pravila. Svaki napad pivota u rukometu možeš suditi probijanje. To nema veze. U rukometu sve rješavaju suci, sve je u njihovim rukama, čak i VAR koji je trebao donijeti pomak. Zar nije neobično da treneri nemaju pravo na challenge u sportu koji je tako brz, dinamičan? Samo ta činjenica govori sama po sebi. Što je problem, pravo na challenge, pa ako sam kriv nema drugog i… Onda recimo ako zadnjih 30 sekundi napraviš faul to je penal, ali ako to napraviš u prvih 30 sekundi, nije. Potpuna nelogičnost. Babaroga si ako imaš drugačije mišljenje, to mi smeta, ali sam već navikao.

Kako vidite našu skupinu?

- Vidim pozitivno. Šveđani i Nizozemci su tu, Gruziju ne bismo trebali gledati kao opasnost. Možda nismo izgledali savršeno u pripremama, ali jedna utakmica može promijeniti sve, kao ona s Mađarskom lani u četvrtfinalu. Nije bilo realno, ali smo uspjeli, kasnije pomeli Francuze i završili drugi što je iznad realnosti možda i to nas treba voditi. Imamo dobro križanje, jer su Slovenci jako oslabljeni, Mađare i Islanđane koji su dobri pokazali smo da možemo pobjeđivati. Iskreno, idealan nam je ždrijeb da se ne lažemo i nikad takav nismo imali.

{embed_photo_sn}4097098{/embed_photo_sn}

Naglasio je jednu stvar:

- Ljudi često vole uspoređivati. Recimo, u našoj generaciji je velika većina igrača imala glavne role u klubovima, a danas to nije slučaj. Sve to treba ‘ispeglati‘, izvući najbolje. Svi nešto pričaju o medalji, ali ja ću reći da bi i peto mjesto bio odličan rezultat za ovaj tim. Kako će se otvoriti, vidjet ćemo, svi mi uvijek težimo i želimo najbolje. Nekad to nije jednostavno kako mnogima izgleda.

Jesu li vam djeca u sportu?

- Jesu i to je dobro. Doria je najstarija, 22 godine, igrala je odbojku, ali je zbog operacije zgloba morala odustati. Blizanci su 16,5 godina, igraju i dečko i cura odbojku, a najmlađa od 9,5 igra košarku.

Gura li ih tata?

- Ne, sretan sam da su u sportu i da su dobri, što će biti u budućnosti ne znam, važno je da budu dobri ljudi.

Vi i rukomet?

- A što, gledam muke Zameta i činjenicu da godinama ne može u Ligu za prvaka samo. Jednostavno, ne vidim se u tome. Okrenuo sam se drugim stvarima i zadovoljan sam – zaključio je Renato Sulić.