S maksimalnih 10 bodova dočekali smo posljednji susret kvalifikacija u skupini 5 i bili smo sigurni da ćemo na Euro idućeg siječnja otići s maksimalnim učinkom, jer Luksemburg ni na papiru nije bio nikakva prijetnja. To je ogromna razlika u kvaliteti koju je samo trebalo potvrditi na terenu.
Za ovu priliku tri promjena u našem sastavu. Izostala su dva Mandića, David i Matej, te Gavrić, a Sigurdsson je odlučio dati priliku debitantima u službenim utakmicama vrataru Špikiću i srednjaku Tokiću, te Halilu Jaganjcu koji je prvi susret u Belgiji propustio zbog obiteljskih razloga, ali je skupio snage za utakmicu u svojoj Rijeci.
Nije bio dobra početak kao u Belgiji. Bili smo usporeni, kao da je bio cilj da se nitko ne oznoji, a da dobijemo utakmicu. Sigurdsson je zamislio da treniramo 7 na 6, pa smo probali bez vratara, ali s tako sporom igrom od treninga nije bilo ništa. Onda se na to nadovezao Mika Hermann vratar Luksemburga, simpatični bradati ‘debeljko’ koji je sjajno branio, lovio žive lopte našim igračima i Luksemburg se držao u plusu skoro deset minuta. A onda je probranio Kuzmanović, pa je malo potrčao Šipić i odmah se na semaforu rezultat promijenio u našu korist. Nagurali smo do poluvremena na samo +5, što nije bilo baš impresivno protiv Luksemburga.
Glavaš nam je budio sedmercima, zabijao je piruete, to je bilo previše za Luksemburg, a premalo za naša očekivanja, onako realno. No, nije bilo drame, pobjeda je bila neupitna. Počeli smo u klasičnoj formaciji, obrana sa Šušnjom u sredini, Kuzmanovićem na golu, napad sa Šoštarićem i Jelinićem na krilima, vanjska linija Cindrić – Lučin – Maraš. Deset golova nam je zabio Luksemburg u prvom dijelu, a mogao je i više da Kuzmanović nije obranio i ono što nije bilo realno. Uz zicere i dva penala im je skinuo. Napad se ubrzao s Klaricom, Srna je donio agresivnost, s Načinovićem umjesto Šipića bili smo nešto sporiji, priliku je nakon Jelinića zaradio Tokić koji je s krila često letio prema sredini što mu je uobičajena pozicija. No, ništa neočekivano.
Luksemburg dok nije gubio lopte u napadu, djelovao je OK, ali kada je to očekivano počelo brzo su se raspali. Sami su sebi presudili, naša obrana nije tu imala neku bitnu rolu.
U drugom dijelu na teren je od starta došao Ćeško koji je debitirao s 5 golova u Belgiji. Jedan od razloga je da je na kraju prvog dijela nastradao Srna u jakom sudaru s Lukeom Kaisenom, pa je morao napustiti teren skoro bez daha. Nakon udarca u grkljan, kašljao je krv, pa je na poluvremenu morao umjesto na teren do bolnice. Maraš je uz Šušnju stao kao na startu u sredinu obrane.
Sve je bilo isto kao i u prvom dijelu. I mi i Herman na golu Luksemburga. Sredinom nastavka u sredinu naše obrane došao je Jaganjac. Digli smo malo agresivnost. Gosti su držali minus iz prvog dijela po kontrolom, a onda su s umorom počeli griješiti i Hrvatska je polako krenula prema zamišljenom cilju. Handschke je na -8 zvao time-out ne bi zaustavio pad svije momčadi, ali nije tu mogao ništa.
Špikić je dobio šansu u finišu i nakon njegove prve obrane Jelinić nas je dignuo na +10 (27:17), što je i bio neki zamišljeni cilj za ovakvu utakmicu. Tako je završilo.
Komentari (0)