Američki band Bangles je prije 40-ak godina izveo planetarnu uspješnicu "Walk Like An Egyptian". Pjevušili smo ju u nedjelju cijeli dan. Znate ono kad vam neka melodija bilo iz podsvijesti kao u slučaju ovog novinara ili zato jer ste ju čuli, "uđe u uho". I ne ide van. Navečer u Areni proklinjali smo sami sebe, a malo Banglese. Ni krive ni dužne. Jer Egipćani su se "razletjeli" dolje terenom na način na koji ih nismo vidjeli u prve dvije utakmice. Svaka čast, dobra varka.
U svakom slučaju, u svim segmentima bolji. Nevjerojatno brzi "na nogama", vratar Mohamed Aly je branio kao da mu je zadnja u životu (9 obrana u prvom dijelu samo, do kraja 14). Prva minuta nije prošla, Ahmed Hesham je "zašvasao" dvaput u našu mrežu. U 4. minuti 4:1 za djecu faraona, malo kasnije samo 5:2. Nema respekta prema domaćinu.
Dobro, nismo ni očekivali, ali ono što je Hrvatska odigrala ili što nije odigrala nas je zabrinjavalo. Obrana 6-0 nije nam se dojmila osobitim izborom jer suparnik je s vanjskih pozicije rešetao skoro kako im se svidjelo. Kod vodstva Egipta 8:6, te s dvojicom igrača više, Aly je obranio Jelinićev šut s krila. Ipak, nešto kasnije smo i smanjili na riješi način. U 18. minuti je Kuzmanović obranio, a budući da je bio prazan gol šutirao i pogodio! Pojavila se nada, ali pazite koja nada... ne za vodstvo, nego za izjednačenje. Ništa od toga.
Bez rješenja
Velik problem nam je bio i napad i obrana. Napad na pozicijsku obranu bez rješenja, a ponajviše zato jer je brzinom nismo parirali Egiptu. U 23. minuti Zein se dignuo s lijevog vanjskog i pogodio za 12:8 vodstvo Egipta. Ovo je postajalo sve ozbiljnije. Izbornik Sigurdsson nije mijenjao vratara Kuzmanovića. Ne velimo da je Kuzma za išta kriv, ali valjalo je možda oprobati promijeniti egipatski ritam, poremetiti ih. Skoro pa svaki šut s vanjskih pozicija Egipćanima je "ulazio".
- Možda je to jednostavno bio takav dan. Ma zapravo je, bio je - nakon utakmice će Filip Glavaš, uz Martinovića naš najbolji strijelac, ali i inače ponajbolji igrač dosad na turniru.
Drugog poluvremena glede, repriza viđenog u prvom dijelu. Možemo se možda tješiti s podatkom da je Hrvatska u 5-6 navrata imala priliku za izjednačenje, ali hej... Nećemo se valjda tješiti time da smo "zamalo izjednačili". Ne, način na koji su izgledali naši rukometaši u nedjelju navečer, a kako suparnici, jednostavno naginje na samo jedan stav. Pobijedio je zasluženo, ali i uvjerljivo sastav koji je u svemu bio bolji. Brži, jači, kvalitetniji u oba smjera. Nema rasprave, Egipat nam je očitao lijepu lekciju rukometa. Njima lijepa lekcija.
- Možda je bilo malo grča, ali su smislu nerealiziranih prilika za pogotke, a imali smo ih puno - veli Marin Jelinić.
- Njihov vratar je dobro branio. Njima su ulazili i neki šutevi s 10 metara. Da smo došli do egala, možda bi "prelomili".
Ne bi više o tomu "da se došlo ili da je...". Kako je Hrvatska izgledala, kako je igrala u nedjelju navečer, ne bi do ponedjeljka izjednačili. Pravo je pitanje, može li Hrvatska bolje?
- Možemo i moramo. Ništa nije izgubljeno, mislim da dosta toga još možemo napraviti. Borit ćemo se, analizirati, oporaviti i donijeti pobjedu u sljedećem susretu.
Marin Šipić će izustiti za početak...
- To je rukomet, sve je moguće. Što da vam kažem, teška utakmica. Žao nam je da je ovako završilo, tim više jer smo izgubili dva vrlo bitna igrača. Išli smo za kapetana Duvnjaka ovo pobijediti, a nam bude lakše kasnije. Cijelu smo utakmicu bili u poziciji hvatanja rezultata, nikako nismo uspjeli preokrenuti, pa da vidimo kako bi oni tada reagirali.
Detalj na
To nećemo nikada doznati.
- Radili smo baš neke početničke pogreške, bacali lopte u aut ili njima izravno u ruke. Par promašenih zicera i eto ga, momčad kao što je Egipat to zna iskoristiti. Nije ništa gotovo, i dalje je sve na nama. Pobijedimo li sada sve tri sljedeće, četvrtfinale je naše.
Nas i malo "škaklja" činjenica da prvi strijelac Lige prvaka cijelo prvo poluvrijeme prosjedi na klupi, da prvi put uđe u igru u nastavku susreta. Mario Šoštarić, o njemu je riječ.
- Ma ne, ne treba tražiti priču ondje gdje je nema. Mislim, odluka je trenerova, ali to je stvar dogovora i to što Glavaš stvarno dobro igra - kazuje sam Mario.
U redu, poštujemo stav. Hrvatski kapetan je u nedjelju bio Igor Karačić.
- Sve je lako u jednom trenutku kada sve štima, kad imaš dobru obranu, vrhunskog vratara, držiš tranziciju dobro. Tada je lako. Ne treba ti vezati konce, ali kad se dogodi suprotno, e onda treba "svezati konce" 6 na 6. Trebat će nam malo vremena da se uklopimo i ja barem da malo "uđem u štos", te da pokušamo u drugom krugu napraviti prav posao.
Jedan zgodan detalj. Jako dugo, od vremena Slavka Goluže nismo vidjeli kapetana izabrane vrste kako nosi hrvatsku trobojnicu kao znamen kapetana momčadi. Baš onako, u "nogometnom", ali domoljubnom stilu.
- Meni je to iznimna čast. Možda ne bi ni dobio priliku za oproštaj nakon skoro 20 godina koliko sam u reprezentaciji, od Estonije 2005. ili 2006. Meni je čast bila zamijeniti mojeg prijatelja i brata, Domagoja Duvnjaka. Pa, taman da je bila jedna samo utakmica jer se nadam da će nam se uskoro vratiti. Žao mi je ovog poraza, ali nismo se skrivali. Niti ja, ni itko, niti ćemo ikada to raditi. Ako treba, iz kreveta ćemo se dignuti i doći. Ja vjerujem da ćemo mi sljedeći tjedan dobiti sva tri suparnika - tako zbori kapetan nam novi, a igračina stara, Igor Karačić.
Izađosmo kasno iz Arene, a u uho opet... "Walk Like..." Do vraga i Tutankamonu, Ramzesu Prvom, Drugom, a najviše Trećem.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....