Sigurdsson mora otpisati četvoricu, a već postoje pokazatelji tko bi mogao ostati ispod crte

Nakon posljednje provjere i utakmice protiv Slovenije u Areni Zagreb koja će biti "generalka" i za organizatora te prateće službe SP-a, izbornik rukometne reprezentacije Dagur Sigurdsson sklopit će konačne dojmove o mogućnostima 22 igrača koja je imao na raspolaganju u posljednjem dijelu priprema te će s tog popisa morati otpisati četvoricu prekobrojnih da bi zaključio kvotu od 18 igrača koji će opstati kao prošireni popis sudionika prvog dijela natjecanja. Od tih 18 "preživjelih" sretnika, dvojica će grijati stolice na tribinama, a njih 16 će stajati u zapisnicima utakmica protiv Bahreina (15. siječnja kad se igra prva utakmica), a zatim i protiv Argentine dva dana kasnije te Egipta 19. siječnja čime će biti zaključen prvi dio natjecanja. U kojem pravcu i na kojem tragu su Islanđaninova razmišljanja; koja će četiri igrača "ostati ispod crte"?!

To, naravno, samo on zna iako postoje mnogi pokazatelji o tome kakva će biti njegova konačna odluka i koji će to igrači čekati njegov eventualni naknadni poziv u slučaju da se u toku turnira za to ukaže potreba. Nakon što je Matej Mandić doživio onu bizarnu ozljedu, razbijen je privremeno mladi tandem Mandić/Kuzmanović koji je odavno od mnogih s pravom doživljen kao par za budućnost i čitavu sljedeću dekadu. No, "Kuzma" je unutra, a tu je i prekaljeni i iskusni Ivan Pešić pa se izglednim čini da će prvim viškom i jednim od onih koji će ispasti pokazati Matija Špikić iako je tijekom sezone pokazao izvrsnu formu u Eisenachu. Bilo je tako i posljednjih godina kad su uspjesi redovito izostajali, a krilni su igrači manje-više bili najmanje sporni. Na desnoj strani su Mario Šoštarić i Filip Glavaš, na lijevoj povratnik David Mandić i Marin Jelinić.

TOM DUBRAVEC Cropix

Četiri su imena, četvorica su neophodna i tu zapravo nema apsolutno nikakvih dilema. Nakon neodređenih izbornikovih najava o stanju Luke Cindrića koji nije trenirao gotovo mjesec dana, te bi čak mogao i propustiti prvi dio SP-a, u vanjskoj je liniji ostalo 10 igrača, potencijalno će ispasti jedan. Najveća je dilema na poziciji igrača na crti kojih je nakon zadnje selekcije ostalo čak pet i među njima će se sigurno potražiti dvojica koji su višak. Tu su Veron Načinović, Marin Šipić, Josip Šimić, Nikola Grahovac i Leon Šušnja. Na osnovu dosadašnjih iskustava u pravilu uvijek ispada onaj najmlađi i najneiskusniji, a to je u ovoj situaciji Šimić. Kako će tu razmišljati onaj koji donosi odluku ipak ostaje za pričekati. Marin Šipić već je prošao sito i rešeto, napadački je najubojitiji od petorice pivota i gotovo da ne griješi nikad kad se nađe u izglednoj poziciji s loptom oči u oči s protivničkim vratarima. Nešto je slabiji u obrambenim zadaćama, ali to mu i nije toliki grijeh te bi trebao ostati među pozvanima. Načinović, Grahovac ili Šušnja?! Čijih će se usluga eventualno Sigurdsson odreći!?

Ni za jednog od trojice spomenutih ne može se reći da je posebno odskočio u pozitivnom ili negativnom smislu; sva su trojica imali zapažene uloge na nekim prošlim velikim turnirima, odlučit će samo Islanđaninov konačni dojam na osnovu sitnica koje je mogao primijetiti protiv Makedonije u Varaždinu te u posljednjoj provjeri sa Slovencima. Upravo ta posljednja provjera može biti ključna i zato je na igračima da se pokažu protiv tako ozbiljnog protivnika.

TOM DUBRAVEC Cropix

Pripremne utakmice u pravilu i nisu neki pravi "lakmus", niti potpuno vjerodostojni indikator jer se igrači podvjesno štede i ne daju sve od sebe u strahu od ozljeda koje tako često izbacuju igrače s velikih turnira tako da ni eventualni kiks sa Slovenijom ne mora značiti ništa. S druge strane, te su utakmice vrijeme dokazivanja za one igrače koji svoje mjesto tek trebaju izboriti te se od njih očekuje maksimalni angažman koji je protiv Makedonije u potpunosti izostao.

Ono što je kritično je činjenica da reprezentacija, osim onog gotovo savršenog nastupa na olimpijskim kvalifikacijama u Hannoveru, već godinama nije igrala prepoznatljivo i lepršavo kako to pamtimo iz onih "starih dobrih vremena." S izuzetkom Ivana Martinovića i vratarskog, sada razbijenog para Mandić/Kuzmanović, hrvatski rukomet već godinama nije dobio neko novo lice koje je sposobno učiniti razliku. Nažalost, štogod se dogodilo s Cindrićem, niti on u reprezentaciji gotovo nikad, osim u rijetkim trenucima inspiracije, nije učinio ništa posebno za što je objektivno sposoban, a što uvijek pokazuje u svojim klubovima. A Domagoju Duvnjaku se mora, doslovno mora prirediti dostojan oproštaj...