Sjajni pivot Hrvatske mogao bi u Zagrebu postati - lijevo krilo: ‘Ako treba, mogu ja još koju poziciju pokriti‘

Dosta je bilo odbrojavanja. Svjetsko prvenstvo počinje danas, ali za Hrvatsku ipak u srijedu, s onim trenutkom kada će na teren zagrebačke Arene kročiti naša nacionalna vrsta i suparnik im iz arapskog svijeta, Bahrein.

Suparnike bi trebao u napadu, tamo oko crte, po sredini "razbacati" stasiti Splićanin, Marin Šipić. Dečko koji već ima 6-7 godina staža u hrvatskoj vrsti, zlato s MI u Tarragoni 2018. i srebro s EP 2020. Ujedno, jedan od onih igrača kakvi su, slično kao i mnogi drugi loptački sportovi, traženi i cijenjeni poradi svojih višenamjenskih sposobnosti ili pokrivanja više mjesta u momčadi. Šipić jest pivot, ali protiv Slovenaca je igrao i lijevo... Čini nam se ne i prvi put.

- Pa dobro, i u Parizu sam na Olimpijskim igrama završio u par navrata na lijevom krilu. To su stvari koje sam probao na treningu i nešto na što smo bili spremni da se može dogoditi. Pogotovo jer smo imali samo jedno krilo u sastavu. Znamo da je opcija ako se što dogodi Mandiću, da ću onda ja morati preuzeti to mjesto. Mislim, ja sam spreman, pa što god treba - uz smiješak će Marin uz dodatak kratki.

- Gle, ako treba još koju poziciju "pokriti", može.

Šipić očito demonstrira dobru karlovačku atmosferu koja se brusi u rukometnim redovima, a na četiri rijeke. Nego, pripremne utakmice koje ste odigrali... Bilo je malo "hrapavo" protiv Sjeverne Makedonije u Varaždinu, ali zato i savršeno glatko prije koji dan protiv Slovenije u zagrebačkoj Areni. Sad, temeljem takve dvije izvedbe, nije baš jednostavno procijeniti pravi trenutak, formu, stanje, jakost reprezentacije. Ili Marin i to može?

- Sve pripremne utakmice, nije da zaboravljamo, ali ipak su one samo prijateljske. One služe prije svega da uvježbaš nešto svoje, a osim toga ne znamo niti jesu li suparnici možda skrivali neke svoje stvari, taktiku. Zato možda i nije pravo mjerilo što smo odigrali "gusto" s Makedoncima, a Sloveniju onda uvjerljivo dobili. Nije to pravo mjerilo na osnovu kojeg bi se onda reklo da ćemo baš takvi biti na prvenstvu. Kao što je izbornik rekao, mi smo oprobali neke stvari ne bi li vidjeli hoće li i kako funkcionirati.

Za jedan dio reprezentativaca, u koje doduše ne spada i Marin, ovo Svjetsko prvenstvo je zapravo čak i prvo veliko natjecanje. Još k tomu onda doma. Kakvu to atmosferu stvara među vama, u svlačionici?

- To me netko ovih dana pitao, kao je li osjećamo da slijedi prvenstvo i da je ono doma... Osjećam ga, ali mislim da će pravi osjećaj biti zapravo tek onda kada uđemo u punu Arenu, s našim navijačima na tribinama. Onda vas tek sustigne taj pritisak, ali dobiješ tada i dodatan naboj, želju za igranjem, dokazivanjem odnosno pobjedama.

Još je nešto Marin želio naglasiti.

- Tu moram istaknuti, bio sam dio one momčadi kada smo osvojili srebro 2020. Velik dio tog srebra pripada navijačima koji su nas bodrili svaku utakmicu, a to ti daje neku nenormalnu snagu u trenucima kada je to najpotrebnije. Osjećamo pritisak, ali se istodobno veselimo igranju pred našim ljudima, obitelji. Tu smo... kući.

Uporište naših rukometaša tijekom Svjetskog prvenstva će biti u Karlovcu. Na prvi pogled, kada je objelodanjena takva odluka izbornika Sigurdssona, činilo se neuobičajenom. Ostaje takva ocjena i dalje, ali nije baš bez rezona. Ipak je to odmak od vreve Zagreba, lagana poluizolacija...

- Istina, nemamo baš puno sadržaja oko hotela za neko slobodno vrijeme. Makar, mislim da je i to dobro. Više vremena provodimo zajedno, družimo se po hotelu, izmišljamo svakojake igrice. Od jamba, kvizova pa nadalje. Dobro je to. Još smo se malo više "skupili", fokus dodatno izbrusili na rukomet, a ne da se rasprši negdje gdje ne treba.

Za konac, poruka navijačima.

- Poruka je samo da dođu u što većem broju, valjda i hoće, pa da uživaju s nama kao i da nam pomognu. Uvjeravam navijače da nam stvarno mogu pomoći jer nam to bodrenje daje dodatnu snagu u trenucima kada nam je to potrebno.

U redu, sad je stvarno dosta priče. Vrijeme je za... rukomet!