Dok počinje rukometna euforija, nešto bi važno trebalo naglasiti. Pripremiti se za jedno natjecanje kao što je Euro nije nimalo jednostavno. Za to postoje preduvjeti, a prvi od njih je zdravstveno stanje. Bez toga je teško i početi s bilo čim. No, to nije i jedini preduvjet, makar je osnovni. Pripreme za veliko natjecanje su jako kratke i iznimno je važno u kakvom stanju na njih dolaze igrači, jer nekog velikog vremena za dovođenje u formu nema. Za to je preduvjet kontinuiran trening i igranje u klubovima, po mogućnosti na visokoj razini, što znači da su ključni igrači momčadima za koje nastupaju.
E sad, nama su naši igrači najbolji i najdraži, ali tu imamo i neka potpitanja na koja treba odgovoriti u pripremama, a jedno od glavnih je u kakvoj su formi. Važan ili ključni nije isto. Mi imamo puno važnih, ali malo ključnih u svojim momčadima.
Zašto je Danska najbolja danas? Jednostavno, ako pogledate Nielsen je glavni u Barceloni, Saugstrup nosi Magdeburg, Gidsel je broj 1 Füchse Berlina, Pytlick i Jacobsen Flensburga, a to su momčadi koje spadaju u europski kvalitetni vrh. Mi imamo puno odličnih igrača, ali nemamo igrače na tim razinama u klubovima i izvući iz njih maksimum nekad i nije tako jednostavno kako se to ponekad čini, posebno kada igraju kako su igrali prošlog siječnja kada smo bili domaćini Svjetskog prvenstva.
Kakvo stanje Dagur Sigurdsson ima na početku priprema za EURO? Grubo rečeno, tu su 22 igrača, deset ih igra u Ligi prvaka, sedam u Europskoj ligi (neki su već ispali), jedan u Europskom kupu, a četvorica uopće ne igraju europska natjecanja već samo domaće lige. Pojedinačno stanje kaže ova sezona je sljedeće:
Vratari dobri, ključna dvojica ipak nisu prvi. Mandić je u Magdeburgu gdje prednost ima Hernandez, a Kuzmanović je u Gummersbachu koji ne igra Europu i u kojem je Danac Obling veliki dio prvog dijela sezone imao prednost. Slavić je broj 3, on brani u Limogesu koji također ne igra Europu, više od alternacije Ivaha. Oni odlično rade, ali ovo su činjenice i to je ključni detalj u izboru.
Lijeva krila su Mandić i Jelinić. Mandić igra u Melsungenu koji igra Europsku ligu, broj 1 je nedvojbeno, ali puno puta nije bio zdrav pa je više igrao Drosten, a Soler koji je mogao nije zbog ozljede. Manda nije upitan, ali kontinuitet je tražio. Jelinić je u Szegedu broj 2 iza Frimmela. Teško je reći zašto, ali je tako.
Na desnom krilu imamo dvojicu prvih, Šoštarića u Szegedu i Glavaša u Zagrebu. Nijedan nije briljirao ove polusezone, ali su na visokoj razini, Šoštarić s obzirom na stanje Szegeda u odnosu na Zagreb nešto višoj.
Na crti Ligu prvaka igra Šušnja u Wisli, Europsku ligu Načinović u Kielu, igrao je i Raužan u Sesvetama, dok Šimić u Wetzlaru Europu ne igra. Šušnja je važan obrambeni igrač ove sezone dobre Wisle, ali Serdio i Dawidczik su napadački efikasniji. Načinović je imao puno minuta u Kielu, on i Laube su bez Pekelera odradili veliki posao i to je veliki plus, ali Pekeler je kada je zdrav Kielov broj 1. Raužan dobar u Sesvetama, apsolutna jedinica, napreduje, ali Sesvete nisu mogle dalje od prvog kruga Europske lige. Šimić u Wetzlaru ispred Grahovca i Löwena, ali Wetzlar pretposljednji u najboljoj ligi svijeta.
Kod vanjskih lijevo u Ligi prvaka ne igra nitko, Srna i Lučin su u Europskoj ligi, bio je i Ljevar, Ćeško je u Europskom kupu, a Mamić Europu ne igra. Srna je dugo bio ozlijeđen. Nije upitno kada je zdrav, ali Montpellier je ove polusezone više nosio Brazilac Monte dos Santos. Lučin je slično patio u Nexeu zbog ozljede, makar kada je zdrav on je najbolji igrač Nexea. Ljevar je bio u Europskoj ligi, na momente sjajan u Slovanu, zabio 44 gola i bio prvi, ali je Slovan ispao iz Europe. Ćeško u Izviđaču je teško mjerljiv zbog nešto slabije lige, makar je neupitan kao broj 1 i jako je važno kako će napredovati u skoroj budućnosti. Mamić je iskusan, važan za Leipzig u najjačoj ligi svijeta, obrana je prioritet, ali Leipzig je posljednjeplasirana momčad Bundeslige.
Cindrić i Pavlović na sredini igraju Ligu prvaka. Cindrić na momente odličan, ali bez kontinuiteta. Veszprem je super jak, pa minute dijeli s Egipćaninom Elderaaom. Pavlović se vratio nedavno nakon skoro godinu dana stanke, mlad je igrač još uvijek, a to je u tom slučaju otežavajuća okolnost da bi postao odmah nositelj u Zagrebu koji je posljednja momčad skupine u Ligi prvaka.
Desno su Martinović, Klarica i Maraš koji igraju Ligu prvaka i Patrik Martinović koji igra Europsku ligu. Martinović je u Veszpremu, odličan, ali je Francuz Remili u mnogim stvarima još broj 1. Maraš u PSG-u je alternacija Egipćaninu Yahiji koji je to, više igra domaće utakmice nego Ligu prvaka. Klarica u Zagrebu možda i najvažniji, ali se ozlijedio i pred kraj prvog dijela sezone prestao igrati i sada je u utrci za povratkom. Patrik Martinović je u švicarskom Schaffhausenu, dobar je, dijeli minute s domaćim reprezentativcem Kuttelom.
E, i u tim okolnostima Dagur Sigurdsson mora prvo snimiti zdravstveno stanje, a onda iz sadašnjih situacija izvući maksimum od svakog igrača. Naizgled lako, ali iznimno zahtjevno. No, to neće promijeniti očekivanja javnosti, jer zna se kada igra Hrvatska… ‘Totally crazy people‘, kaže jedan gospodin.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....