Baš smo se umorili od tih Francuza. Opet su nas dobili, a ako ništa drugo potukli smo se muški, pokazali im zube, ali to nažalost nije bilo dosta. Kroz pripreme smo imali dosta problema, ostali bez Šebetića, pa bez Mamića, bili bez Cindrića, Marić se priključio tek na kraju priprema. Stvarali smo jedno, protiv Francuske smo dobili nešto sasvim drugo s hrabrim igračima koji su bili spremni ući u fight.
Lučin nije ni bio predviđen za osječke pripreme, Srna je bio u drugom planu, a baš su njih dvojica uz Davida Mandića bili ti koji su nas razblili, digli nam obrambenu i napadačku agresivnost koja nas je ponijela da zaprijetimo Francuskoj.
No, opet smo, po tko zna koji puta platili isti ceh. Sada je on s obzirom na mladost sastava realnija priča nego nekad kada smo bili u top izdanju, ali suština je opet ista. Pokopala nas je prenapaljenost, nervoza, na koju su češki suci reagirali onako kako nismo željeli i bacili nas u očaj. Trebalo je na 19:21 ostati miran, agresivan i čvrst i strpljivo graditi izjednačenje koje je bilo jako blizu. Na kraju nismo izdržali, pali smo i izgubili.
Loše smo otvorili utakmicu, pa smo ponovno loše otvorili drugi dio na isti način, pa ako je prvo bila greška, onda drugo nije trebalo ponavljati. To je utjecalo na ritam, tu smo se izgubili, otišli u minuse, a kada stižeš jednu iskusnu momčad kao Francuska, to je uvijek jako teško.
Te neke stvari su mogle biti bolje, ali Horvatu i dečkima s obzirom na mladost za takav poraz se ne smije puno prigovoriti. Ako je bilo dobro, sada bismo trebali imati konture onog što nam treba za pobjedu protiv Srbije.
Sigurno da bi ulaskom Cindrića jako puno dobili, ali i Marić bi mogao smanjiti teret Šušnjine napadačke dionice, jer nam je u obrani centralni igrač. Treba samo znati da ovo što smo pokazali protiv Francuske treba ponoviti, jer tako borbenoj Hrvatskoj Srbija se teško može oduprijeti, koliko god protiv Ukrajine izgledala sigurno.
No, Ukrajina je zaboravila na pojam – obrana, a tako se na Euru ne može.