
Hrvatska je ispunila očekivanja u Brnu. Nakon Svjetskog prvenstva i velike fešte sa srebrnom medaljom, bez sedam igrača iz postave iz siječnja, Hrvatska je suvereno pobijedila u Brnu 35:29 i ide mirno prema broju 1 u kvalifikacijskoj skupini za plasman na Euro koji će se 2026. održati u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj.
Hrvatska je izgledala kao ozbiljna reprezentacija. Kada joj se ukazala prilika, iskoristila ju je na najbolji mogući način. Takve utakmice znaju biti nezgodne, jer Češka nije loša selekcija, ali je realno znatno slabija od Hrvatske. No, u jednoj utakmici nikad ne znaš što se može dogoditi. Obrana nam u prvom dijelu nije bila dobra, vratari nisu ništa uspjeli, da je Češka bila malo bolja obrambeno, a mogla je, da je Mrkva obranio koju loptu, a mogao je, imali bismo problema, ali Češka nije iskoristila tu minimalnu priliku koja joj se ukazala.
Da je na drugoj strani bila neka jača selekcija, imali bismo puno većih problema. U sportu nekad i slabiji može pobijediti, može imati dan kada mu sve ulazi. Recimo, mi smo u siječnju pregazili sjajnu Francusku, vodili devet razlike u prvom dijelu, ništa nam nisu mogli, a tako nešto nitko nije mogao naslutiti. A makar se zoveš Francuska, nekad je to teško ili nemoguće stići.
Zato je trebalo respektirati Češku. Mi smo to učinili na najbolji mogući način. Spustili smo im obranu u 6-0, na vrijeme, prvo su u startu drugog dijela napravili dva protrčavanja kroz našu zonu, onda im je jedna lopta ispala, dvije su šutnuli opreko bloka i gola. I Hrvatska je to iskoristila i nastavak otvorila sa 5:0 i u tom trenutku selekcija kao Češka se raspala.
Kada je igrala obrana, kada su Šušnja i Mamić Patzela spustili na zemlju da ne leti, počeo je braniti i Kuzmanović. Poletjela je kontra, poletio je Šoštarić. To smo znali. Sjajno je cijelu utakmicu igrao Lučin koji nas je vukao u najtežim momentima i time poslao zanimljivu poruku Sigudssonu.
U nedostatku Duvnjaka, Karačića, Srne, Pavlovića i Martinovića bilo je jako važno kako će odreagirati vanjska linija našeg tima. To je za njih bila sasvim nova situacija, u kojoj su od sporednih rola morali uskočiti u glavne. Možda se to ne čini kao problem, jer su i u klubovima u takvim rolama, ali nositi reprezentativni dres je ipak malo drugačije. A Tin Lučin pokazao se kao pun pogodak, igrač s najviše hrabrosti, koji nas je u teškim trenucima u prvom dijelu, kada nismo uspjeli sastaviti obranu, držao u egalu. Kasnije, kada se svima otvorilo, i njemu je bilo lakše. No, ono najvažnije dobili smo jako dobro saznanje za budućnost. Treba podsjetiti da Lučin nije bio u prvom planu na Svjetskom prvenstvu, da je uskakao po potrebi, pa ova rola iz Brna dobiva još više na značaju.
- Mi smo jači od Češke, vodili smo od početka, ali nismo uspjeli doći do neke ozbiljnije prednosti jer smo imali problema s obranom. Imali smo dosta pucanja u sredini, dosta penala, dosta isključenja i to je bio razlog da nismo. Kasnije kada smo spojili dvije-tri obrane, kada su vratari dali svoje, uspjeli smo i u tome. Nismo ni u jednom trenutku imali strah da bi moglo ispasti drugačije. Na kraju puno kontri, lakih golova i tu smo napravili veliku prednost koju smo održavali do kraja.
Bilo je neizvjesnosti prije utakmice ipak smo bili bez sedmorice sa SP, puno je to.
- Hrvatska ima širinu uvijek. To smo dokazali. Bit ćemo još jači kada nam se vrate neki ključni igrača koji su ozlijeđeni. I izgledat će to još bolje. Osjećam se dobro, drago mi je zbog prilike, ali najbitnija je pobjeda. Ova sezona je malo specifična u odnosu na neke prošle, jer moram reći da sam možda objektivno ‘level‘ niže, ali igram jako dobro, jako puno, promijenile su se okolnosti koje meni odgovaraju. Što više minuta, to bolje, bolje mogu tu prenijeti i u reprezentaciji.
Je li vas iznenadila rola s obzirom na to da na SP-u niste bili starter?
- Nije, priželjkivao sam to. Svako okupljanje nosi svoje. U reprezentaciji uvijek treba znati krenuti iznova i dočekati novu priliku. Nama je falilo dosta, svima fale neki, ali mi za razliku od njih imamo širinu koja je bila presudna. Uvijek kada mogu pomoći reprezentaciji, bit će mi drago, Nekad će to ispasti dobro, nekad neće. Ići će nekom drugom, ali pobjeda je na kraju uvijek najbitnija.
Imamo još jednu utakmicu protiv Čeha, a imamo i +6. Treba naći motiv.
- Motiv za Arenu ne treba, to je motiv sam po sebi. Vidim da je rasprodano, ali opet ću pozvati sve da nas bodre jer nam to stvarno puno znači.
Došao vas je podržati i Igor Karačić koji će se u nedjelju i službeno oprostiti.
- Kara je legenda, nismo očekivali da će doći. Pokazao je koliko mu znači reprezentacija i kada nije tu s nama – zaključio je Tin Lučin.
Čekali smo Cindrića kojeg nije bilo na SP-u. Dobro je reagirao, posebno kao asistent. Takvog Cindrića želimo jako i protiv puno jačih nego što je Češka. To je suština. Da Maraš može tresnuti s 12 metara znali smo i prije, da ga ponese pa napravi dva isključenja u desetoj minuti, isto znamo, ali to ne smije.
Da Šipić igra savršeno sa srednjim to je stara priča, a Cindrić je bio taj. Svi ostali su pomogli koliko je trebalo. Imali smo 16 igrača, ne samo na papiru. Samo Glavaš nije ulazio, jer vuče ozljedu već neko vrijeme, ali je bio tu kao zapeta puška.
Dobro je bilo vidjeti povratak Jaganjca, vidjeti opet odličnu reakciju Šimića kada je ušao pred kraj, vidjeti činjenicu da Gavrić, makar s najmanjim stažem, može kontrolirati sam sebe, da je Jelinić konstanta ovog tima, da Klarica ne odustaje čak i kada mu ne ide… To su detalji, ali važni detalji, detalji koji čine momčad. A Hrvatska je u Brnu bila – momčad.
Pobjeda uvijek veseli, ali moramo biti načistu i pošteni prema samima sebi. Češka nije naša meta, mi ciljamo Dansku i njoj slične, a za to nam slijedi još puno rada, traženja, odluka, dosljednosti, definiranja… Sigurdsson ima svoj način, a način je u suštini uvijek manje važan od rezultata koji su jedini pravi pokazatelj stanja. Ova selekcija čeka nove lidere, a oni će se nametnuti samo dobrim igrama i to u kontinuitetu i narasti protiv jačih. To kako je izgledao Lučin na momente samo je pokazatelj kako bi to trebalo izgledati. Ova reprezentacija ima svoje visoke kriterije i nikad ih ne smije spuštati. Protiv Češke nam je bilo dosta dobrih pola sata, protiv jačih to neće biti tako.
Teško nas Češka može pratiti i u Areni i to treba još jednom pokazati. Treba biti i fešta, treba se proveseliti, jer su to svi zaslužili. Ali, sve to mora biti u cilju napretka ovog novog tima kojem je svaka utakmica važna. Dagur Sigurdsson će često spomenuti dragocjeno vrijeme priprema za Olimpijske Igre i za Svjetsko prvenstvo, jer su to momenti koji su po njemu napravili konture ove nove reprezentacije.
Kopije ne postoje. Nikad nismo našli drugog Balića, nikad nismo nali drugog Metličića, nikad nismo našli drugog Džombu, jer svaka priča je drugačija i ima svoje specifičnosti, ali kako god bili, tu smo stalno, borimo se za nešto. I to je strašna vrijednost, veća nego što smo ponekad svjesni.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....