U nedjelju u Zagrebu, negdje poslije 19 sati hrvatski će rukometaši drugi put u nekoliko dana proslaviti i drugu pobjedu nad Češkom i time i teoretski potvrditi plasman na Euro 2026. u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj.

U to nimalo ne treba sumnjati, no ono u što također ne treba nimalo sumnjati je da će tog istog dana u Areni Zagreb u isto vrijeme boraviti dosad najveći broj velikih svjetskih rukometaša. Bit će to svi hrvatski rukometaši koji su u zadnjih 30 i više godina osvajali odličja na velikim natjecanjima.

U sklopu formalnog oproštaja od reprezentacije nakon siječanjskog SP-a, prve zvijezde večeri bit će Domagoj Duvnjak, Igor Karačić i Ivan Pešić, no na tribinama Arene, u sektoru 117 sjedit će svi ili barem većina hrvatskih rukometaša i rukometašica, koji su sudjelovali u osvajanju neke od 16 medalja s olimpijskih turnira, SP-a i Eura.

Nekih više nema...

Da, bit će zaista prava i neviđena rukometna fešta jer bi joj trebali prisustvovati svi "mladići" koji su 1996. osvojili prvo, a zatim i 2004. drugo olimpijsko zlato, trebali bi u Arenu doći i svi svjetski zlatnici iz Portugala 2003. Pozvani su i svi ostali koji su osvajali ostala odličja kao i njihovi trofejni izbornici i članovi tadašnjih stožera. Među njima i djevojke koje su 2020. na Euru u Danskoj sa svojim izbornikom Nenadom Šoštarićem osvojile jedino žensko odličje do sada.

Na "definiranom" popisu je čak 168 ljudi, tako su izvijestili iz HRS-a, u kojem su se konačno sjetili da se i onima iz najtrofejnijih generacija treba odati počast. Trebalo je to možda učiniti već odavno, no nikad nije kasno. Nažalost, među njima neće biti Velimira Kljaića, Zlatka Saračevića, Iztoka Puca, trojice rukometnih velikana, koji već odavno nisu s nama.

Lino Červar i Slavko Goluža ispisali su niz najljepših rukometnih priča

NENAD DUGI/CROPIX

- Lijepo je to, veselim se druženju s bivšim suigračima i igračima koje sam vodio kao izbornik. Trebalo je tako nešto napraviti i ranije za neke druge generacije igrača, ali nikad nije kasno. Nekih kao "Kljuna", "Sarača" i Puca, nažalost, više nema, neće biti niti direktora Nekića i "fizija" Sakaradžije, rekao je Slavko Goluža, jedini čovjek koji je osvajao medalje za Hrvatsku kao igrač i kao izbornik, čovjek koji je bio 10 godina kapetanom one prve i one druge zlatne olimpijske generacije i uz Matoševića i Loserta jedini "potpisuje" sva tri osvojena olimpijska odličja; zapravo sva odličja od 1994. do 2015. kad je prestao biti izbornikom.

Nedjeljno hodočašće

Naravno, i najtrofejniji izbornik Lino Červar, po mnogima najbolji igrač svijeta Ivano Balić, kao i svi njihovi prethodnici i nasljednici, koji su u Hrvatsku donosili medalje, nalaze se na popisu "uzvanika". Svakako je nemoguće da će zbog obaveza baš svi doći, mnogi od njih su i danas u rukometu, u nekim drugim ulogama angažirani negdje u inozemstvu, no svi su pozvani.

Bit će to u svakom slučaju prelijepa prigoda za prisjećanje na najbolje rukometne dane i vremena, bit će to pravi vremeplov emocija. Svi oni koji će u bilo kojem svojstvu u nedjelju popodne doći u Arenu Zagreb, imat će što i koga za vidjeti. Sve one od prve europske bronce iz Portugala 1994., do mladića koji su nedavno u siječnju ove godine osvojili svjetsko srebro. Velika većina ovih zadnjih spomenutih bit će i na parketu sa svojim izbornikom Sigurdssonom i njih ćemo još puno puta gledati u takvim ulogama.

Nedjeljno "hodočašće" u Arenu bit će ipak prije svega prilika za podsjećanje na one ranije generacije koje su drmale rukometnim svijetom. Odluka HRS-a, koji se odlučio na ovakav potez je stvarno hvale vrijedan. Kao što je rekao Goluža, trebalo je to (u)činiti i puno ranije, no, "negdje i nekad se trebalo početi..." Dečki koji su osvojili sva ta silna velika odličja, u svakom slučaju to i zaslužuju...

"Nova tradicija"

Godinama se tako nešto najavljivalo, no, isto su se tako godinama jedan po jedan ili u "grupama" opraštali zaslužni hrvatski rukometaši, treneri i djelatnici, ali je sve dosad ostajalo "mrtvo slovo na papiru".

Odlazak Domagoja Duvnjaka, prvenstveno njega, koji je nosio igru reprezentacije od ulaska u momčad 2007. na SP-u Njemačkoj sve do nedavnog Zagreba i Osla, "pokrenuo je lavinu", barem se tako nadamo. Nadamo se da se odgovorni u savezu na isti način sjetiti i oprostiti od svakog zaslužnog rukometaša, koji će se u doglednom vremenu oprostiti od najdražeg dresa.

Arena je rasprodana do zadnjeg mjesta, slijedi nam prisjećanje na najljepše dane uz nadu da će tako nešto postati ustaljena tradicija. Uz vaterpolo najtrofejniji hrvatski sport i njegovi glavni akteri sasvim siguno to zaslužuju.