Virus je među nama. Liječnik reprezentacije dr. Tomislav Kukin bio je vrlo precizan u objašnjenju onoga što se događa i pitanaj zašto se baš najviše toga događa baš nama. Rekao je:
"Virus nismo zaradili u Mađarskoj, donijeli smo ga sa sobom. Nismo se zarazili zbog stanja ovdje u Szegedu. Virus kola između nas i pitanje je samo kada će i gdje ako izbije doći do izražaja."
"Zašto se događa nama najviše? Pa zato što smo u odnosu na zapadnu Europu kasnili s dolaskom omikrona. Oni su to većinom odradili u studenom ili prosincu, nama je došlo na naplatu sada. Zašto, teško je reći, no on je definitivno tu i pitanje je kako će se razvijati sljedećih nekoliko dana."
Pitanje je mnogo. Prvo kada će se zaraženi vratiti, drugo tko je sljedeći na listi zaraženih, treće što će biti s onima koji su u izolaciji i moraju ostati u Szegedu, dok tim putuje za Budimpeštu. Jesmo li svi bili savjesni u ova teška vremena uoči jednog takvog velikog natjecanja. Jesmo li neke stvari mogli bolje previđati, više se čuvati. To su pitanja na koje odgovore nećemo dobit nikada.
Odgovore imamo samo na ishod, po kojem nam svaki dan netko otpadne iz sastava, pa sve izgleda vrlo kaotično. Lijepo je čuti da od tima da momčadi ne treba alibi, niti ga traži, no to je u ovom slučaju neminovnost zbog koje nećemo dobiti odgovore koje smo jako trebali od ovog Eura.
Glupost je reći da reći da vremena imamo do SP kojem smo domaćini 2025. godine, jer to je apsolutno netočno. Hrvatska ima strašan rejting koji je stekla u posljednjih 25 godina svojim rezultatima i kontinuitetom na velikoj sceni. I nije nebitno, kako će Hrvatska proći na ovom Euru, baš kao što nije nebitno ni kada smo u Egiptu završili na 15. mjestu. Vremena kojeg smo imali bit će sve manje, jer već iduće godine je SP u Poljskoj i Švedskoj, a ono je bitno jer se na njemu igra za pozicije u olimpijskim kvalifikacijma za Pariz. Dakle, ako nema mjesta među onima koji idu u kvalifikacije, vjerojatno nema mjesta ni na Olimpijskim Igrana, a na prošlima u Tokiju isto nismo bili, pa bi i drugo uzastopno ispadanje bilo korak nazad u cijeloj priči. Ostala bi nada da 2024. u Njemalkoj možemo biti prvaci Europe, ali biti prvi u Njemačkoj... Bili smo 2007. vjerojatno najbolji, pa nismo uspjeli ući ni u polufinale. Zato razbacivanje s optimizmom uopće nije pametno.
Dogodilo se puno od travnja do sada i još će se toliko dogoditi do sljedećeg siječnja, ali definitivno je da moramo biti konkretniji u mnogo stvari. Tamo su bili Kušan, Grubišić koji recimo sada nema ni u razmišljanjima, pa smo imali akciju u Španjolskoj koja je zbog kasnog termina bila neiskorištena u smislu izgradnje tima, pa smo tamo imali Pribetića, Godeca, Klaricu, Manci Mičevića, Račića, Cara, Slavića, Vistoropa... A uz to u ovom izboru preskočili Marina Šegu, Manuela Štrleka, Igora Karačića, Domagoja Pavlovića koji igraju jake utakmice u jakim klubovima i to dobro, što je u konačnici važno za izbor. Važno za znati, makar svatko ima svoj izbor koji treba poštovati, kao i odgovornost za konačni rezultat.
Puno smo toga isprobali, bilo je vremena ine treba to preskakati kao nebitno. Situacija je specifična, pomlađivanje je nužno dugoročno, ali kratkoročno je jednako važno kao i rezultat, jer rejting se teško stječe,a lako gubi.
Hrvatska ima kvalitetu, zbog korone je trenutno zapala u jednu kaotičnu situaciju, ali i druge stvari su dobre za analizu da bi se sutra dobila puno kompletnija slika od nastupa na Euru u Mađarskoj. Mi si dogodine luksuze te vrste ne smijemo priuštiti. To je jednino sigurno. Baš kao što je sada sigurno da virus pleše s nama i da je najbitnije vijest je li netko zaražen ili ne. Nažalost, moramo se s tim nositi. Pokazali smo u prvom krugu u Szegedu da imamo širinu za jako dobre stvari. I to morao iskoristiti na najbolji mogući način.