Hrvatski rukometaši poraženi su u Hannoveru i u drugoj pripremnoj utakmici prije odlaska u švedski Malmö na poprište skorašnjeg EP-a, koji se održava u Danskoj, Norveškoj i Švedskoj. Protivnik je bio isti kao i prije nekoliko dana u Areni Zagreb kad je Njemačka slavila rezultatom 32-29 pred dupkom ispunjenom dvoranom, koja je podsjetila na one lanjske siječanjske dana kad je Arena "gorjela", a igrači Dagura Sigurðssona izborili plasman u polufinale SP-a da bi u Oslu osvojili veliko srebro. Da, Nijemci su slavili neki dan u Areni ZG, u nedjelju navečer slavili su i na njima domaćem terenu u ZAG Areni. Ovaj put su izabranici Alfreða Gíslasona slavili još malo uvjerljivije - rezultatom 33-27. U dvobojima Njemačke i Hrvatske, samo je Island u startu sigurno bio na dobitku, kako god završile utakmice; jedan je islandski trener slavio protiv drugog.
U Zagrebu je u prvom dvoboju dvaju sudionika EP-a presudila završnica u kojoj su gosti bili uspješniji, u Hannoveru je domaćin cijelo vrijeme bio u određenom vodstvu te je u također boljoj završnici samo podebljao prednost na realno prevelikih šest razlike. Nije sad tu uopće nimalo važno da su u Zagrebu najbolji na terenu od Hrvata bili Mario Šoštarić i Ivan Martinović sa po šest postignutih golova, nevažno je da u Hannoveru nije bilo posebno raspoloženih osim Kuzmanovića (10 obrana) te su najviše - po tri gola - zabili opet Šoštarić i Martinović te Načinović. Realno, potpuno su nevažna ta dva poraza u dvije pripremne utakmice jer takve utakmice nisu pravi odraz snaga i onoga što momčadi u konačnici ostvaruju na velikim natjecanjima.
Što smo vidjeli u Hannoveru, odnosno Zagrebu?! Dvaput smo vidjeli nešto bolju Njemačku, a u tom smislu dva ne baš najbolja izdanja aktualnih svjetskih doprvaka iz 2025. Ono što je važnije u ovakvim utakmicama je da se ne ozlijede ključni igrači. To u Zagrebu i Hannoveru nije bio slučaj i to je najveći dobitak utakmica u kojima je hrvatski izbornik Sigurðsson provjeravao pomoćne snage, čuvao ključne igrače, ali i "skrivao adute"...
"Nismo bili konstantni, nismo imali koncentraciju, za to će nam trebati još neko vrijeme. Nastavljamo s radom...", rekao je lakonski Sigurðsson nakon drugog poraza, no mogao je izreći i bilo što drugo...
Doživio je Islanđanin na hrvatskoj klupi poraz u Hannoveru, u istoj dvorani u kojoj je u ožujku 2024. na kvalifikacijskom turniru za odlazak na OI u Parizu "zgazio" iste te Nijemce, ali i Austrijance i Alžirce u svojem debiju za Hrvatsku. No, sutra se toga nitko neće sjećati. "Pobijedili smo u pripremnoj utakmici i to je odlično jer smo dobili novu dozu samopouzdanja..." - to je standardna floskula, koju ponavljaju akteri (u svim momčadskim sportovima) nakon pobjeda u prijateljskim utakmicama uoči velikih natjecanja. Uvijek je tako, no, iskustvo nas uči - porazi u prijateljskim utamicama čak su i malo bolji "kapital". Porazi su vrlo često vrlo motivirajući.
Da, Sigurðssonovi igrači otputovat će uskoro u Malmö s dva poraza u nizu; sada ih tamo 17., 19. i 21. siječnja u skupini E u prvom krugu očekuju utakmice s Gruzijom, Nizozemskom i domaćinom Švedskom pa križanje sa skupinama D i F u kojima im najviše prijete Slovenija, Mađarska i Island (Poljska) na putu do željenog polufinala. Put je potpuno otvoren, Danska, Francuska, Njemačka, Španjolska, Norveška, Porugal - svi oni na papiru najjači su u drugom dijelu ždrijeba. Uz pretpostavku da nam autsajderi neće oteti bodove, a ne bi trebali, za plasman u polufinale EP-a, dovoljne će biti najvjerojatnije dvije pobjede iz tri utakmice protiv Švedske, Mađarske i Slovenije. "Piece of cake", reći će svi. Stvarno bi i trebalo biti tako. Zaboravite ova dva poraza od Nijemaca, potpuno su nebitni, ono pravo tek dolazi. Hrvatska bi trebala igrati još u jednom polufinalu velikog natjecanja. Što će dalje biti?! Nevažno je...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....