Zlatko Horvat je zaštitni znak reprezentacije i hrvatskog rukometa. 182 nastupa u nacionalnom dresu, čak 565 pogodaka, sedam medalja na SP, EP i OI. Uvijek smo imali top desna krila, pa tako jedan dio te povijesti sigurno pripada njemu i ‘Malom‘ Ivanu Čupiću. Sigurno se sjećate ‘kafića Kod Malog i manjeg‘, na svakom velikom natjecanju na kojem su igrali bili su cimeri i tako su zvali njihovu sobu, a Zlaja je igrao od 2005. do 2020. godine kada je otišao s europskim srebrom.
Čovjek jedinstvene karijere koju je više od 90 posto proveo u Zagrebu u kojem je odrastao kao igrač. Čak 18 godina. Kasnije je bio samo u mađarskom Dabasu, ali se prije nekoliko godina zbog obitelji odlučio vratiti doma i obukao dres Dubrave. Tamo je puno više od igrača, kao igrač poznati desni vanjski, a za taj dio priče veže se posebna zgoda koja kaže da je kao krilo svoj najveći doseg golova zabio kao desni vanjski u jednoj utakmici Lige prvaka u Szegedu – čak 13. U toj Dubravi koja je danas drugi rang natjecanja, u petak je postao predsjednik kluba i to je sigurno nešto o čemu prije nekoliko godina nije ni sanjao.
- Tada ne, ali sada je nekako sve išlo u tom pravcu. Meni je zadovoljstvo što sam dobio takvu priliku. Uvjeren sam da mogu pomoći, jer sam puno toga kroz karijeru prošao i naučio. Nikad nisam rekao da ne bih želio biti trener, dapače, samo sam rekao da bih volio raditi individualno s igračima, a ne voditi tim, jer je to jako težak posao. I ništa, cilj koji smo si postavili u Dubravi je povratak u Premijer ligu. Mi bismo najradije da to bude odmah, ali ne znam koliko je realno tako nešto očekivati. Pokušat ćemo, no kako god, cilj se ne mijenja i ja sam uvjeren da ćemo ga ostvariti. Klub je dobro posložen, treneri u klubu Brane Kutnjak, Marin Klarić, Branimir Vrselja, Tin Šeremet rade dobro i puno i siguran sam da će nam se to vratiti. Dubrava je uvijek bila poznata po mladima koji su kasnije igrali bitne role u hrvatskom rukometu, želim da tako bude i kasnije.
Ušli ste u business?
- Ne bih to nazvao tako, prije bih to nazvao ulaganjem u budućnost, jer nakon karijere jednostavno je bilo potrebno nešto zbog obitelji, stabilnosti. Ulaganje u nekretnine se pokazalo dobro i to je to. Ne bih se nazvao nekim biznismenom.
Još igrate?
- Da, naravno, baš se evo vraćam s treninga. Želim pomoći koliko god to mogu, a mogu još. Dokad, to ne znam, vidjet ćemo.
I dalje ste desni vanjski?
- A nego kako – u svom će stilu Zlaja.
Pređimo na reprezentaciju koja je veliki dio vašeg života. Fali li vam Ivan Čupić?
- Hahaha. Čupko je trener, koliko ja vidim, jako mu dobro to ide. On je čovjek koji rukomet ima u malom prstu i uopće ne sumnjam da će svu kvalitetu tek pokazati. Svi kažu samo da ostane miran, ali ja ne sumnjam u njega, jer je kroz svoju karijeru puno puta dokazao te stvari. Jako mi je drago vidjeti da je uspješan.
A uspješna je i reprezentacija.
- To što su napravili lani je fenomenalno. Svidjelo mi se to zajedništvo koje sam vidio kod njih na utakmicama, koje je uspio realizirati Dagur Sigurdsson. Njega ne poznajem, ali znam Denu Špoljarića s kojim sam prošao puno i znam da je Sigurdsson, makar je Islanđanin, vrlo blizak našem mentalitetu, da ga dobro razumije, što je jako važno.
Nismo dobro izgledali protiv Njemačke.
- Dobro, ništa dramatično se nije dogodilo. Izgubili smo, no moramo biti realni: rijetko kada igramo tako teške utakmice uoči velikog natjecanja, drugo: puno igrača nije dugo prije toga igralo važne utakmice i treće: nismo pokazali sve mogućnosti. Kada igraš protiv Njemačke, svaki propust se vidi. Mi smo ih imali, svi su sami zaključili da je osnovni bio u povratku u obranu, što opet može imati veze s jakim treningom. Ostalo je bilo OK, naravno da može bolje, s malo više strpljenja u trenucima odluke, ali dobro. Cilj svakog trenera je da svi u takvoj utakmici dobiju priliku, da se vidi s čim raspolažemo. Prošao sam puno puta takve stvari, a protiv selekcija kao Njemačka svaka greška se vidi dvostruko.
Imamo i uzvrat u Hannoveru.
- Ništa puno drugačije ne očekujem ni u njemu. I to će biti dio isprobavanja. Naravno, moramo popraviti te neke, ajmo reći, osnovne stvari.
Želio je naglasiti…
- Vidio sam i puno dobrih stvari. Recimo, Raužan koji stasa uz Vorija u Sesvetama radi blok – deblok Golli bez ikakvih problema, igra u dva pravca i to što na kraju pogriješi rezultat je neiskustva. Dečko je prvi put igrao pred 15.000 ljudi, to se mora respektirati. Ali, možemo biti sretni da u domaćoj ligi imamo takvog igrača za budućnost. Svidjela mi se uloga Cindrića kada povuče polukontru, da ritam našoj igri i to je izuzetno važno saznanje. Slavić je bio odličan. Vidio se potencijal Srne, Lučina, Klarića koji dugo nisu igrali i treba im nešto vremena da se vrate u puni profil.
Jeste li bili više za analizu ili ste bili navijač?
- Pa iskreno, na utakmici sam više analizirao, ali bojim se da ću kada krene Euro biti isključivo navijač.
I što prognozirate?
- Mi smo uvijek na veliko natjecanje išli osvojiti medalju, uopće ne sumnjam da idu i oni. To je dobar početak, ali i drugi to žele i put do toga je jako težak. Nisam nikad sumnjao u nas, pa ni sada.
Sjetite li se još Bergeruda i promašenog penala 2017. u polufinalu SP?- A sjetim se, znam točno što se dogodilo, ali vam to neću reći ni danas – zaključio je predsjednik Zlatko Horvat.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....