Faca i neprijeporni karakter. Ne samo sad, ne na ovom turniru, već neko malo duže vrijeme. Opet, kako godine odmiču, sve više dolazi do izražaja. Ono recentno je svakako njegov dolazak, ekspresni, bez pogovora i pitanja, iz Poljske kad nam se ozlijedio i Duvnjak. Izbornik ga je nazvao u doba kad već lagano perete zube prije ulaska u postelju, a on je, na Igora Karačića mislimo rekao kao iz šuba - "Dolazim".
On, koji nije baš bilo koji i bilo kakav igrač, ali koji se nije nalazio u planovima izbornikovim. Jamačno je Igora to malo ako ne zapeklo, a ono zasmetalo. Iako nije ni slova zucnuo. Ni u primislima. Po mišljenju mnogih rukometnih stručnjaka, onih koji ovaj sport doručkuju, objeduju i večeraju, trebao je biti od prvog dana. U redu, trener je mislio drukčije (autonomno pravo trenera), ali onda kad‘ je zaškripilo... hop, zovi Karu. I Kara dođe, bez razmišljanja.
Ona konačna istina - nije došao zato jer ga je zvao izbornik, već je došao stoga jer ga je zvala Hrvatska! Ovaj sportaš tako shvaća, razmišlja, osjeća, a kada se tako pojedinci postave, ovom su novinaru istog trenutka malo drukčiji, bliskiji. U biti, Karačić nas podosta podsjeća na likom autoriteta i odvažnosti, odlučnosti na jednog drugog sportaša. Na nogometaša Gorana Jurića, legendarnog kapetana Dinama. Čovjeka koji je držao svlačionicu, ali i kad bi zagrmio na terenu, vlati trave bi se savijale.
Kada pak malo odvrtimo film petka, utakmice s Islandom, s tribina je ali doslovno od prve minute bilo vidljivo da ste svi odreda ušli u utakmicu "napaljeni", fantastično fanatični, iskesiti zube suparniku, stati čvrsto poput bračkog i hercegovačkog kamena, odlučni pokazati urbi et orbi, gradu i svijetu, da ovdje vi vladate i prolaska drugima nema. Možda malo idealiziramo sada, ali doslovno nam se činilo da ste utakmicu dobili još negdje... u svlačionici, prije, najkasnije poslije intoniranja himne.
- Ja mislim da smo ih dobili u četvrtak, na večeri, u našem hotelu. Tad je Island po meni bio poražen, samo su se morali pojaviti u dvorani u petak. Dečki u reprezentaciji znaju o čemu je riječ. Atmosfera je od tada krenula fantastično. Nekako, nismo imali što ni izgubiti, na određeni način. Samo želimo uživati, a posebno Dule i ja. Mi želimo uživati u svakom trenutku svojih posljednjih utakmica za hrvatsku reprezentaciju. Onda nema straha, bojazni od neuspjeha. Jednostavno, uživali smo na terenu. A onu atmosferu, ono s večere u četvrtak smo prenijeli jutro kasnije na doručak, pa ručak, na sastanku, u svlačionici i onda na teren. S tim da kada smo stali na teren, nitko više riječ nije progovorio. Toliko su dečki bili koncentrirani. U pogledima sam odmah vidio da će to biti naša fantastična večer.
Zamijetili smo rečenicu vašu "...Duvnjak i ja želimo uživati u svakom trenutku svojih posljednjih utakmica za reprezentaciju...".
- Normalno, pa...
Jasno, znamo da niste godište izlaznog juniora, 36 godina je na ramenima, ali...
- Ne, ne, mislim prvo i osnovno, nadam se da ćemo u nedjelju igrati novu fantastičnu utakmicu. Zato se nadam da mi Island nije bila predzadnja, niti da će mi Slovenija biti zadnja utakmica. Nadam se da će biti još koja ovdje u Areni.
Možemo li se mi ponadati da ovo možda ipak nije i zadnji turnir Karačića za Hrvatsku?
- Jako teško. Mislim da sam dao puno toga, a mislim i da će reprezentacija trebati nešto drugo, neke mlađe igrače. Ja sam bio tu svaki put, kad je god trebalo. Ne znam baš koliko bi bilo snage za dalje, ali želim ovaj turnir odraditi, odigrati do kraja, maksimalno koliko mogu dati za reprezentaciju. Je li to minuta, 5 ili više, spreman sam srce ostaviti, ali mislim da će ovo biti kraj - veli Igor Karačić.
Tek kada te sletjeli iz Poljske u Zagreb, na putu do Karlovca smo razgovarali malo za novine i tada ste rekli, upitani za formu, da se tjelesno osjećate sjajno, jedino je upitna lopta. Ispada da vas i ona itekako sluša.
- Ne treba nam puno. Nije bila prevelika pauza, već nekih mjesec dana, ali najteže je to što su to bazične pripreme i nikako ne diraš loptu. Vrlo, vrlo malo i onda sam došao malo "težak" tu. Za mene bi bio možda bolji trenutak da sam prije Egipta odigrao samo jednu utakmicu, protiv Argentine primjerice. Onda bi imao više za dati protiv Egipta. Ovako je sve ispao kao neki šok malo za mene, pa nismo uspjeli protiv Egipta, ali evo, utakmica po utakmica, lopta ide bolje, sklapamo se bolje i nadam se da će se tako i nastaviti.
Ne možemo se naravno ne osvrnuti na Island, utakmicu protiv njih, neovisno što u sportu ne postoji "jučer". Zato jer doslovno slijedi novi dam, ispit i konkretno Slovenija, ali opet... Ovo što ste napravili Islanđanima je bilo brutalno.
- Svaki je igrač dao sve od sebe, ali ja odavno stvarno nisam gledao Mamića u obrani i ono što je odigrao na 5-1. I da ne spominjem sada sve, od Srne na halfu do Šušnje na centralnom, pa Mandića na drugoj strani.
Iako, jednog je igrala ipak istaknuo.
- Posebno Mamić. Mamić je odigrao jednu takvu utakmicu, tako ih je "navlačio", zatvarao. Treba se uzeti ova Mamićeva igra protiv Islanda i po njoj knjige, udžbenike za rukomet pisati mene je iskreno iznenadio.
Navijače je pak iznenadila, ali ugodno dakako, vanjska linija. Rastrčana, raspucana, pa onda i kombinacijom s Martinovićem na srednjem vanjskom, ali tada još nije bilo Karačića u postavi.
- Izbornik je to protiv Islanda, što mi je predrago, prepoznao savršeno. U prvom poluvremenu smo napravili dobru razliku, ali mu je trebao netko da razbije ritam s nečim drugim, nekim vanjskim šutom i to je napravio s Marašom koji je odmah torpedirao dvaput, otvorio zonu. Jednostavno, sve nas je baš išlo i nisu imali rješenja za nas. Za ovakvu Hrvatsku.
Sada ipak valja spustiti loptu na zemlju, smiriti glave jer ako se ne pobijedi Slovenija, Island bi mogao ostati samo u sferi zgodnih uspomena, bljeska s jednog turnira.
- Tako je. I ona prijateljska što se igralo protiv njih i što se pobijedilo 10 razlike, to baš više ništa ne znači. Ha, tako smo pobijedili i Egipat prije Olimpijskih igara, pa smo izgubili sad na Prvenstvu. Znači, u nedjelju opet u boj i nek‘ ova dvorana "izgori".
Začudan je bio taj petak, u biti to je priča sporta općenito. Dakle, prije utakmice zdvojni, pribojavamo se Islanda da je možda jači, a Egipat je dobio Sloveniju... Zapravo, da je Island dobio u petak, a prije utakmice su bili favoriti po mnogima, za Hrvatsku bi SP bilo gotovo. Samo sat i pol kasnije, Hrvatska je u prilici ići u četvrtfinale s pobjedom nad Slovenijom, i to s prvog mjesta možda.
- Nas je to ponijela ta misao da moramo dobiti Island jako, da ih moramo dobiti s 4 ili više od 4 gola razlike. Znali smo da morao ostaviti zadnji atom snage, da svi moraju raditi složno, onako kao "Singerica". Ovo nam znači i više od pobjede. To je potvrda da možemo odigrati ovakvu utakmicu, ovakve klase i razine. Pokazuje da možemo odigrati i drugačije utakmice, ali nema zavaravanja već se moramo u nedjelju opet "baciti na glavu".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....