“Ljudi moji, je li to moguće...?”, rekao je davnih dana, prije točno 40 godina, legendarni sportski komentator Mladen Delić u jednom svima znanom pozitivnom kontekstu. “Ljudi moji, je li to moguće?”, u petak navečer mogao je reći neki drugi Delićev kolega dok je iz Arene Zagreb komentirao rukometnu utakmicu između Hrvatske i Argentine, kad je nesretni kapetan reprezentacije Domagoj Duvnjak u suzama napustio parket dvorane. Dok su njegovi kolege i bez njega lagano odrađivali posao s podmlađenim Gaučosima, s mislima na Egipat, koji je prva prava prepreka na SP, Domagoj je bio u bolnici na magnetskoj rezonanci.

Priključio se i Lovro Mihić

Crna su se predviđanja, nažalost, obistinila, jer je nalaz pokazao da je riječ o rupturi lista, koja ga je izbacila iz momčadi. Duvnjaka neće biti u nastavku turnira, vođa reprezentacije još je jednom doživio ono što je doživio i na Euru 2018. kojem je Hrvatska također bila domaćin. Povijest se, nažalost, ponovila, jedina je (potpuno neznatna) razlika to što se tada Duvnjak ozlijedio na prvoj, ne kao sada na drugoj utakmici turnira.

Prije sedam godina Hrvatska je bila jedan od favorita za naslov, barem za neko od odličja, te je na startu turnira uslijedio šok koji je na kraju rezultirao nezadovoljavajućim petim mjestom. Što i kako sada bez Duvnjaka koji je - strahuju mnogi - na najbolniji način završio reprezentativnu karijeru i odigrao posljednju utakmicu na nekom velikom natjecanju. Prve vijesti iz Saveza, jutro nakon ovog ružnog događaja, potvrdile su strahove, uz mali dašak nade da će se kapetan možda oporaviti u nastavku turnira i možda biti spreman za nokaut-fazu natjecanja. Vidjet ćemo, ne treba nagađati.

- Evo, čekam vaše posljednje pitanje i trčim van zvati Igora Karačića - rekao je izbornik još navečer nakon utakmice, i to je i učinio.

Karačić je doletio doslovno istog časa iz Poljske. Netko je rekao da bi mogao s pravom biti uvrijeđen i odbiti poziv, jer kao jedan od “senatora” nije inicijalno pozvan, dok još uvijek igra na vrhunskoj razini. Možda bi netko drugi, ali Kara to nije učinio, nije mu palo na pamet. On je uvijek “umirao” u dresu reprezentacije, što će učiniti i sada. Osim njega, Sigurdsson je u igru uključio još jedno ime, reprezentaciji se pridružio i Lovro Mihić, da Marin Jelinić ne bude usamljen na lijevom krilu, kad već nema niti ozlijeđenog Davida Mandića.

“Što i kako bez Duvnjaka?”, ponovit ćemo pitanje - sami sebi, cijeloj rukometnoj javnosti i Sigurdssonu, kao onome koji o svemu odlučuje. Jedini je odgovor - koga nema, bez njega se mora.

Duvnjakov doprinos momčadi kao vođe i motivatora nitko ne može nadoknaditi, to je činjenica. Na terenu će to u napadu morati preuzeti Luka Cindrić, no tu uopće i nije ništa sporno - Luka je kadar učiniti čuda, i sposoban u situacijama jedan na jedan rješavati utakmice. U tom je smislu bitno da pokaže dosad najbolje lice u dresu reprezentacije. Morat će biti istinski lider na terenu.

Teže će biti u obrani

Duvnjakovu rolu u obrani, koju kapetan igra savršeno, ipak će teže biti nadoknaditi. Nema Davida Mandića, koji je kao prednji u 5-1 obrani uvijek obavljao odličan posao. No, Hrvatska je u posljednje vrijeme “verzirana” na 6-0 obranu, pa će umjesto Duleta morati potegnuti svi drugi, posebno “specijalci” Mamić, Šušnja i Načinović. Oni su to i u prve dvije utakmice turnira činili zadovoljavajući zahtjeve dvaju slabijih protivnika. Egipat će pokazati u kolikoj će to mjeri funkcionirati.

Treba malo nade položiti i u inat - nema sumnje da će svi Duvnjakovi suigrači dati sve od sebe da doguraju što dalje u turniru, kako bi dali kapetanu vremena da se oporavi i možda ipak oporavljen zaigra u utakmicama za odličja. Treba vjerovati...