Najčešće je Dominik Kuzmanović taj koji ostavlja u nekoj utakmici najupečatljiviji dojam kod nas. No, bilo je i ima utakmica kada blistaju Marko Mamić, Mateo Maraš, Igor Karačić, pa Leon Šušnja, Filip Glavaš... Mario Šoštarić je lik na kojeg se možete osloniti, u njega pouzdati uvijek. Slično kao Ivan Martinović, Zvonimir Srna i hajde da sad ne nabrajamo baš sve, iako nismo baš daleko. U nedjelju je najjače "svijetlio" onaj vječno nasmiješeni lik, Marin Šipić.
Pet je komada smjestio u slovensku mrežu iz isto toliko pokušaja. No, iznudio je i jedan izbačaj, dva sedmerca, imao i jedno dodavanje za gol, hrvao se i tukao s čvrstim Slovencima koji su se borili kao da im je zadnja. Mislimo, zadnja u životu jer na SP je to Slovencima bilo zadnje. Sad mogu u miru gledati rukomet na TV.
Marin je sve to izdržao i na kraju pobijedio. Ono najbitnije je svakako momčadska pobjeda, ali tu je i dodatna, sitna, osobna. Igrač utakmice. Za početak, Marin i ovaj novinar će vam sada ekskluzivno ponuditi "pravu priču" početka utakmice, zašto i kako je bilo 0:5. Dakle... Sve je to bilo unaprijed isplanirano. Poradi veće dramatike, draži neizvjesnosti i veće televizijske gledanosti te neusporedivo onda i snažnijeg osjećaja ugode na kraju, u početku smo malo pustili Slovencima. Da se vesele. I ponadaju. To je bio scenarij!
- Ma je, pa protiv Islanda je bilo prelagano pratiti, ne bismo mi bili Hrvatska da malo ne zapaprimo, he, he - u startu će Marin.
- Šalu na stranu, ne Slovenci su nas stvarno iznenadili. Odigrali su brutalan početak. Igrali su čvrsto u obrani, zabili nam par brzih golova dok nismo ni postavili obranu. Malo su nas ostavili u šoku. Srećom, mi nismo odustali, nastavili smo igrati svoju igru, vratili se i pobijedili.
Taj početak Slovenije možda po nama i nije bio tako iznenađujući, barem ne s tribina. Naime, doista su 24 sata prije utakmice svi do jednog odašiljali riječi ne samoohrabrivanja, već istinske odlučnosti da izbace domaćina s turnira. Jedan je njihov igrač rekao "ako već mi nismo zaslužili ići dalje, nisu ni Hrvati, idemo im to pokazati". Može se netko i naljutiti na takve riječi, ali ne bi trebalo, ne bi nitko ni smio. To je čisti, zdravi sportski pristup. Igrali su za svoju zemlju, čast i zastavu. Primarno za svoj obraz i na pobjedu. Uvijek na pobjedu. To je sport i to pozdravljamo. Nismo očekivali baš da će "skinuti gaće", da se nitko ne uvrijedi.
- Naravno i da se razumijemo, te izjave... Ne znam tko čita, ne čita, ja se time ne volim baviti i uopće ništa ne čitam novine za vrijeme natjecanja jer mi to samo skreće koncentraciju - iskreno će Šipić.
- Međutim, ne bi nitko od slovenskih reprezentativaca bio pravi sportaš, ne bi bio tu gdje je, da je došao na utakmicu i odradio onako, s 10 posto. Normalno je da se ljudi bore, da su željeli pobijediti. Mi smo tada ipak bili konstantnija momčad i na koncu zasluženo dobili.
Mađarska je sljedeći suparnik u Areni. U nogometu bi ih pobijedili, u vaterpolu je to egal, u košarci smo također bolji... A u rukometu?
- Ozbiljna momčad i bit će sigurno opet, još jedna teška utakmica.
Kada bi ih usporedili s Islandom i Slovenijom, dakle europskim momčadima s kojima smo dosad u Areni igrali, gdje je tu Mađarska?
- To su vam sve utakmice koje mogu otići na obje strane. Sve vam ovisi. Ja to tako gledam, ovisi sve kako te "potrefi" dan. Ja vam garantiram, ako jedan golman bude imao iznimno više obrana nego drugi, da će onda biti teško pobijediti.
U redu, to bi i matematika rekla, ako jedna vratar obrani recimo 13 šuteva, drugi samo šest, onda... Nije jamstvo možda, ali blizu toga je.
- Moramo napraviti najviše što možemo kako bismo bili najzdraviji, najspremniji. Da pogledamo video što više možemo, dogovorimo taktiku i onda izaći na teren, te uz navijače pokušati izboriti i još jednu utakmicu u Hrvatskoj.
Koja je utakmica bila teža za odigrati - Island, utakmica u kojoj vam je "sjekira nad vratom" i da niste uspjeli, to bi bilo stvarno protumačeno kao podbačaja ili Slovenija, susret u kojem je također postojao imperativ pobjede, ali podsvjesno ipak se Slovenija činila slabijom od Islanđana?
- Hu, teško odrediti. Rekao bih ovako... Prvi dio turnira smo sad odradili, sad počinje onaj dio natjecanja za koji svi treniramo, za koji se svi spremamo, borba za doći do medalje. Želiš u karijeri ipak nešto osvojiti sa svojom zemljom. To je sad još veći motiv, dodatna snaga za odigrati još bolje i ne ponoviti onakve pogreške kakve smo imali, u početku posebno, protiv Slovenije - zaključio je Marin Šipić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....