Rukometaši Zagreba prosuli prednost, ali pobjeda vrijedna drugog kruga je važnija!

Zagreb je pobijedio Meškov, i treću domaću utakmicu na domaćem terenu. Traje kapital od Kiela i velika borba za prolaz u drugi krug Lige prvaka. Nije bilo lako, dapače. Silan trud su uložili zagrebaši da bi došli do bodova.

Meškov je krenuo u sastavu koji je bio jači u odnosu na prvu utakmicu, oporavljeni Vukić i Nikulenka, pa Kamiščik koji je ozdravio davali su širinu dobro popunjenom sastavu Željka Babića. Zagreb bez Pavlovića i Mandalinića, na tribini je ostao i Kovačević, jer je u ovom slučaju Vujović predvidio totalnu agresivnost.

Da će biti teško uopće nije bilo upitno, jer evidentno je da Meškov ima svoj stil, da taj stil nije jurnjava nego strogo kontrolirana svaka lopta i da je protiv takvog stila jako teško doći do svojih pet minuta slave.

Obrane su dominirale, Zagrebu koji ima velikih problema s napadom u kadru to je bila jednostavno obveza bez koje nema rezultata.

Počeo je Meškov u svom stilu daleko od obrane Zagreba, potom sporo došetavanje i rješavanje situacija u tandemu Stojković – Manojlović. Mihić je počeo u 5-1 iza njega Tonči Valčić, Brozović i Stepančić, a na bokovima Horvat i Josip Valčić. No nije se moglo doći do lopte, da bi se došlo do tranzicije pa do lakih golova, i to je bio veliki problem. Nije bilo savršeno ni za Ivića kojeg je nakon 20 minuta zamijenio Stevanović. Probao je Vujović sa Špremom naprijed, pa je probao sa 6-0 u koju je ušao Šušnja. I može se reći da je obrana bila OK, da je primila šest golova iz igre u prvom dijelu i da se tome nema što puno prigovoriti.

No, muka je došla u napadu protiv obrane Meškova 6-0 koju je jako teško probijati. U Zagrebovoj igri nije bilo odlučnosti, bilo je previše kombiniranja. Čim su pojednostavili igru dolazi su do realizacije i Pešić nije izgledao tako opasno kao u prvom susretu. U početku je krenulo Stepančiću, pa stalo, pa je ušao Vuglač i popravio, no s lijeve strane – ništa. Obranović koji je igrao samo napad nije gledao previše na gol. Bilo je njegovih asistencija, ali trebalo je i šuta da se malo rastereti sav taj silni pritisak na i onako ograničeni napad zagrebaša. Teško se bilo nositi s nokauterima iz Bresta, no trealo je znati čekati. I uspio je Zagreb dočekati u finišu prvog poluvremena nekoliko brzopletosti Božovića, doći do nekih malo lakših golova i otići na poluvrijeme sa pomalo nestvarnih 11:8 s obzirom na teški rukomet koji smo vidjeli u nedjelju.

Nije bilo ni podrške publike, makar je Arena bila solidno popunjena, nekako se u tom dosadnom sporom rukometu u kojem je Zagreb krvario za obranu, sve smirilo, što naravno nije bilo savršeno. No, trebalo se i s tim nositi.

Zanimljivo je bilo vidjeti da su jedni strijelci za Meškov do 40. minute bili Manojlović, Stojković i Razgor. To se rijetko događa, a puno govori o igri Meškova uopće.

Zagreb je drugi dio otvorio sa +5 i bolje nije mogao ni zamisliti. Ostali su plitko u 6-0 pustili Meškovu da ubrza svoj napad, da uđe u veći rizik nego do tada. No, za taj rizik su trebali vratari, a ni Stevanoviću nije išlo pretjerano dobro. I tu je trebalo strpljenja tim prije jer je Pešić s druge strane bio sve bolji i Zagrebova prednost se počela topiti. Stekao se dojam da su tek od 45. minute sve karte s obje strane bile potpuno na stolu i da je krenula borba za velike bodove.

Vujović je tražio vratara, nije mogao računati na Stepančića, pa je Vuglača odmarao Horvatom i Šebetićem koji je konačno odigrao dobru utakmicu ove sezone. No treba reći da je obrana sa Tončijem Valčićem i Brozovićem ponijela lavovski dio posla i da im treba skinuti kapu na izvedbi.

A kako jedno dobro vuče drugo dobro, dignuo se i Sandro Obranović s obranom i u napadu. Zabio je važne golove s kojima je Zagreb u 51. minuti otišao na 21:15 nakon čega je Željko Babić vidio da konci ispadaju iz ruku, te je pozvao time-out. Manojlović je igrao sam, doista vrhunski igrač, no koliko god to bilo loše, bilo je i dobro, jer je pritisak bio koncentriran isključivo na njega. A trajati tako 60 minuta nije lako. Možda je Zagreb trebao pokušati s nekim flasterom da Manojlovića malo odvoji od Stojkovića, no Vujović se odlučio čekati i umjesto šanse dočekao isključenje Obranovića na kojem se Meškov s minus 6 vratio na -1. Zagreb je pao i pet minuta prije kraja pobjeda je izmicala iz ruku.

No, čupali su Šprem i Obranović da ne dođe do egala, Rutenka je počeo zabijati sve viškove, Zagrebovi vratari nisu obranili ništa. I ušlo se s time outom Zagreba na plus 1 u posljednjih 25 sekundi. Vukić je presjekao loptu no ona je pobjegla u aut, Zagreb je došao do novog napada, Vuglač do penala koji je Horvat na kraju pretvorio u konačnu pobjedu +2.