Kao i uoči svakog velikog natjecanja, u taboru rukometne reprezentacije ne može bez “tektonskih poremećaja”. Redovito se iz postave, zbog ovog ili onog razloga, odstranjuje po jedan stari “Portugalac”, prvotimac. Različita objašnjenja kao što su ozljede (Lacković danas, Sulić uoči SP-a u Švedskoj 2011.), neodgovaranje na telefonske pozive (Balić uoči SP-a u Španjolskoj 2013.) ili jednostavno bez vidljivog povoda (Zrnić uoči EP-a u Srbiji 2012.), izbornik Slavko Goluža iz momčadi je uoči svakog velikog turnira maknuo po jednog bivšeg suigrača.
Favoriti za odličje
Je li to “treniranje strogoće” kojim se mlađima usađuje disciplina i pokazuje da nema nedodirljivih, je li to klasično nepobitno podmlađivanje jer “Portugalci”, logično je, nisu više u najboljim danima ili je razlog sasvim neki treći, ovaj put nije ni bitno. Važan je samo rezultat za koji će Goluža, kako je to jasno rekao njegov prethodnik Lino Červar, sam snositi odgovornost.
Bez obzira na hendikep koji nosi neigranje jednog iskusnog igrača kao što je Lacković, Hrvatska u Danskoj opet ima ulogu jednog od favorita za odličje. Tako misli i Zlatan Saračević, trener u CO Zagrebu, nekad i sam igrač s topom u ruci, slično kao i Lacković:
- Lac je sad aktualan zbog toga jer ne ide na EP. Na njega smo navikli, njegova kvaliteta i iskustvo bili su često presudni, no koga nema, bez njega se mora. Tu je sad Bičanić najizgledniji za pokrivanje te pozicije i on to može. Može tu ulogu igrati i Duvnjak. “Mali” Stipe Mandalinić bio je i na SP-u u Španjolskoj i dosta je iskusniji, tako da tu previše problema ne bi trebalo biti. I Slišković je do zadnjeg dana u igri, a on je čak u obrani bolji od Mandalinića...
Status favorita
“Sarač” tu doslovno tvrdi da smo, bez obzira na sustavno podmlađivanje, jedna od iskusnijih momčadi na EP-u:
- Danci i mi kod svih figuriramo kao favoriti za finale. Od toga ne treba bježati, Švedska bez Kima Anderssona nije prava, kao ni Španjolska bez Šterbika ili Francuska s puno problema. Mi smo sve to već prošli i jedna smo od iskusnijih momčadi. Bitno je da prenesemo četiri boda iz skupine i blizu smo polufinala, a pored Bjelorusa, Crnogoraca i Šveđana mi to možemo.
Krila su opet naše najjače oružje, slaže se Saračević:
- Pokazale su to i utakmice protiv Tunisa. Imamo četiri brza, relativno mlada, a iskusna igrača. To se zapravo odnosi i na sve ostale pozicije. Desno imamo Kopljara od kojeg tek očekujem najbolja izdanja, pokriva ga iskusni Buntić, koji je u prvom dijelu sezone vodio svoje Kielce. Kopljar mora biti malo bolji, a to može jer sam ga u fascinantnim izdanjima gledao u dresu njegova Pariza u utakmicama Lige prvaka.
Vratari su oduvijek bili naš forte (osim na SP-u u Švedskoj 2011. kad su potpuno zakazali). Tako je i sada:
- Alilović je nominalni broj jedan, Losert mu je podrška, bolja ne može biti, njih su dvojica logičan izbor i siguran sam da se Švedska ne može ponoviti...
Velik napredak Muse
Zadnji “Portugalac” Igor Vori opet je vrlo važna karika na poziciji pivota...
- Istina je, malo je stariji, ne može se očekivati da opet igra svih 60 minuta u oba pravca kao nekad, ali i Musa je pokazao veliki napredak. Odličan je u obrani, vrlo čvrst i pouzdan, samo da malo popravi realiziciju u napadu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....