SNIMA SE FILM 'Hoće li Leo DiCaprio glumiti jednog od glavnih hrvatskih junaka?'

Snima se film o prvom hrvatskom olimpijskom zlatu uz Atlante. Glumci originali 20 godina poslije. Dobro se drže, makar su neki od njih inzistirali da ih se snimi samo u gornjem dijelu. Došlo ih je jedanaest, pišu Sportske novosti.

- Bilo bi dobro da odigramo nešto - kaže Vladimir Šujster, ali odgovor je došao ekspresno:

- Ma, ti nisi normalan, tko bi ust’o drugi dan. Ali neko druženje, to da.

Jedan glas bio je protiv. Pogađate? Pako Ćavar.

- Moram nešto raditi, a rukometa nema. Igram tenis, bole me koljena, ali izdržavam, moram jer inače bih se raspao...

- Ovo nam je treće, jednom smo bili za Puca u Celju, drugi puta u Županji, sad, kao, snimamo, makar ne znam što, kako. Znate kako je bilo, nazvao nas Jova jučer i veli “dolazite, slušajte me tri minute i ne pitajte ništa” - u glas će Gudelj i Franković.

Goluža čuvar pečata

Došli su svi koji su mogli. I 20 godina kasnije - klapa. Sa slike za povijest nedostaju trojica - Kljun ( Kljaić), Žoga ( Puc) i Džeba ( Nekić). Zbog inozemnih obveza nisu došli Nenek ( Kljaić), Peki ( Perkovac), Loci ( Losert) i Pipe ( Smajlagić).

No, duh je ostao. Trebalo im je samo pet minuta da vrate staru dobru atmosferu. Pola ih je u rukometu, pola ne, i Valner Franković odlično je primijetio.

- Mi koji nismo, imamo kosu i nismo sijedi. Ima nešto u tome...

Nisu mu vjerovali da se ne farba, a on je tvrdio da je posljednji kojeg zna od tih bio legendarni Vinko Kandija.

Onda je počelo “di si ti, di si ti”, pa je prvi u mašinu uletio tada najmlađi Slavko Goluža.

- Nema nam trenera, ali imamo mi Ketu, a tu je i Valter. Dakle, visoka razina, da ne bude zabune... A imamo i pričuve.

Onda je netko upitao što Keta radi, pa ga je najbolji prijatelj Božo Jović, koji je organizirao boravak “suboraca” u Zagrebu, “nagradio”:

- Keta je čuvar pečata HRS-a.

Inače, Božo je od srijede i novi predsjednik Zagrebačkog rukometnog saveza, a s čelnog mjesta istog odstupa prema HRS-u Tomislav Grahovac.

Onda su počela ispitivanja o filmu zbog kojeg su se okupili, “što ćemo mi to morati raditi”...

- Mana će biti naš Leonardo DiCaprio, slažete se?

- Slažemo.

Nije trebalo ni pet sekundi da se sjete.

- Na sve je bio spreman. Sjećam se kako je šišao Pipeta, a Keta dovršio. On je bio i naš kostimograf... - kaže Jović.

- A to kako sam uredio Staffana u finalu, to ništa? Malo je skratio kosu nakon toga, gledam ga...

Pa je priča sama po sebi išla dalje, a Mana je prihvatio i nastavio:

- Bili su to pomalo nevjerojatni dani. Teško da bi danas prošli. Kljun je pokušao biti strog, ali je vidio da to nema smisla. Dobro, nismo ni mi pretjerivali, ali znam da su Šveđani išli na trening, a mi sjedili, kartali remi, pušilo se, alarmi su se zaustavljali...

Onda ga je netko podsjetio “a na terenu?”

- Bili smo momčad, strašna. Za igrati, za potući se ako treba. Sjećam se prijateljske s Alžirom prije turnira. Oni su kao pokušali biti bezobrazni... Nisu dobro prošli.

Čeličan momak Alvaro

A onda je uletio Keta i kaže:

- Evo i kapetana, Alvaro je to bio, da se ne zaboravi.

- Ma, ja sam ti čeličan momak, naviknut na sve - uzvratit će Načinović, koji nije imao vrpcu jer nije igrao završnicu, u kojoj ju je nosio u srijedu opravdano odsutni Goran Perkovac. Na crti su sjajni tada bili Neno Kljaić i Božo Jović. A desno uz Sarača Zoran Mikulić Mika:

- Baš dobro da smo se našli. Nisam blizu rukometa, nedostaje mi ovo...

I onda je krenulo poziranje, pa su išli na snimanje, pa je bilo druženje. Slučajni prolaznik koji ih je prepoznao na Trgu sportova zaključio je “‘e, to je bila momčad”. Vidi se 20 godina kasnije i zašto.