TOM DUBRAVEC Cropix
RUKOMETANJE

U klubovima imamo dobru bazu i za reprezentaciju, ali treba nam klasa da ne posrnemo na zadnjoj stepenici

Financijski je u ovim okolnostima teško pratiti visoke europske zahtjeve
Piše: Dražen PinevićObjavljeno: 08. listopad 2024. 19:28

Kada zbrojimo Ligu prvaka sa Zagrebom i Europsku ligu sa Nexeom i Sesvetama, to je dobro, to su tri kluba na visokoj razini u Europi, ali ne samo tri kluba, jer u ta dva najjača klupska europska natjecanja je još 30 igrača (12 u LP, 18 u EL) plus dva trenera (u EL). To je sasvim sigurno dobra baza i za reprezentaciju, no iza toga postoji i ono ključno pitanje koliko u svemu tome ima danas vrhunskog za najviše domete, jer o vrhunskom ovisi ona posljednja stepenica u usponu, a mi često na njoj posrnemo posljednjih godina. E zato je ova činjenica o tri kluba i 30 igrača prilika svakom da se pokaže u najboljem svjetlu, jer tu je stvar vrlo jednostavna – ili jesi ili nisi.

Kroz domaću ligu neki osnovni temelj može se graditi, ali je činjenica da je samo u mjerenju s Europom način na koji se pokrenuti u ovom trenutku. Mi smo tu malo u problemu, jer financijski u ovim okolnostima teško je pratiti visoke europske zahtjeve. A tek kada se oni ispoštuju, mogu se očekivati igrači na vrhunskim destinacijama, što je danas vrlo bitan uvjet za dosegnuti kvalitetu na velikoj svjetskoj sceni. Vidjeli smo silne muke u Egiptu ‘21, Mađarskoj ‘22, Švedskoj ‘23, Njemačkoj ‘24 i iste godine u Parizu na OI. To je pet natjecanja u nizu koja šalju jasnu poruku da nismo više sam svjetski vrh, da bismo to silno željeli, ali da to nije samo stvar želje.

Uvijek će se povesti riječ o kvaliteti i činjenica je da i u ovom trenutku imamo nekoliko izuzetnih budućih velikih zvijezda kao Kuzmanović, Mandić, Martinović, ali nemamo zvijezda kao nekad da Puc, Saračević, Ćavar, Smajlagić, Balić, Metličić, Lacković, Vori, Džomba, u naponus nage Duvnjak, Karačić, Cindrića to su sve igrači koji su igrali velike role u velikim sredinama, koji su osvajali medalje, naslove, koji su bili najbolji na svijetu i u Europi. U ovom trenutku mi takvih nemamo, makar imamo potencijal, imamo masu dobrih igrača koji još uvijek samo nagovještavaju da bi to sutra moglo biti bolje nego što je danas. E od tog dobrog do vrhunskog najteži je dio puta i zato je jako važno da imamo priliku kroz europska natjecanja mjeriti se s najboljima. Ako tu pokažemo pomak, imat ćemo ga i na reprezentativnoj sceni. Tu ne smijemo robovati imenima, jer smo u posljednje vrijeme shvatili da nezamjenjivih više nema. Ono što se događa na terenu i što sami igrači pokazuju mora biti jedini kriterij za napredovanje. Sve drugo su procjene koje u ne malo slučajeva završavaju velikim promašajima. Zato će svaka minuta koju igrači dobiju u Europi biti jako važna i posao Dagura Sigurdssona je da to prepozna bolje nego što je to učinio u Parizu.

Favoriti nismo. Ono što muči Zagreb, muči na razini Europske lige i Nexe i Sesvete. To su financije u kojima su naši aduti bitno hendikepirani u odnosu na europski vrh. No, prilika koju igrači i treneri dobivaju u ovom okruženju ne događa se svaki dan i zato je treba maksimalno respektirati, jer alibiji bilo koje vrste su potpuno nepotrebni. Nije nitko pao s Marsa da misli da bi Zagreb morao igrati na Final fouru, da bi Nexe s obzirom na iskustvo moralo glatko proći u drugi krug Europa lige, da bi Sesvete trebale napadati ravnopravno Flensburg i Tatabanyju. No, moraju pokazati nešto, a najviše volju za napredak. Možda nam se na ovaj način nudi nova prilika koju smo tako dugo sanjali i željeli kroz ligu, možda bi dobar rezultat pogurao još jedan naš klub da dođe na ovu razinu, a onda bi cijela priča bila još bolja i još zanimljivija. A i domaće natjecanja s više takvih klubova bilo bi zanimljivije nego sada. E, možemo li mi, pokazat će vrijeme koje je pred nama. Ako želimo bilo što više, onda – moramo! To nije stvar izbora.

Linker
20. studeni 2024 09:34