Uspjeli smo se dići iz depresije: Na sreću, uvijek sam bio loš prognozer...sve je lako kad imaš 'dedu' Stiva

Osvojiti broncu na turniru koji je bio izuzetno kvalitetan i neizvjestan, s puno iznenađenja, uspjeh je vrijedan divljenja. Utakmice za treće mjesto uvijek su teške i nije ih lako odigrati. Treba nadići umor, psihološki teret poraza u polufinalu i sve ozljede koje su se tijekom prvenstva nakupile, ali naši igrači su u tome uspjeli, zbog čega zaslužuju da ih dočekamo kao prvake.

Hrvatska s prvenstva odlazi s medaljom oko vrata, odlazi kao pobjednik. Treće mjesto donosi nam direktan plasman na svjetsko prvenstvo, ali i pobjedničke navike. Ostvarili smo rezultat kojem se malotko nadao prije početka turnira, ali naši rukometaši to su zaslužili svojom igrom, trudom i požrtvovnošću.

Utakmica je imala svojih uspona i padova. Norvežani su, uz Njemačku i Hrvatsku, jedno od najugodnijih iznenađenja turnira i to su još jednom potvrdili na terenu. Prvo poluvrijeme odigrali smo jako dobro obranu, šepali malo u napadu, ali na kraju prvih 30 minuta to i nije izgledalo loše. Nastavak nam je ponovno donio pad koncentracije, osobito u napadu gdje je lopta sporo kružila, a sve akcije postale predvidljive i neučinkovite, što je suparnik spremno iskoristio. Koliko sam u jednom trenutku susreta sa Španjolcima u polufinalu vjerovao u uspjeh, toliko sam početkom drugog poluvremena počeo sumnjati da možemo uspjeti nadigrati Norvežane.

Na sreću uvijek sam bio loš prognozer i uspjeli smo se dići iz depresije. Ostali smo bez Kopljara, Duvnjak je u dva navrata namještao iščašeni prst, ruke su svima postale kratke, ali na kraju je kvaliteta naših igrača ipak presudila. Bilo je poraza i loše odigranih utakmica u Poljskoj, mi smo uz male ekrane ponekad bili i pesimisti, ali ono što se nije mijenjalo bila je volja i vjera s kojom su naši igrači ulazili u svaku utakmicu. Pokazali su se i u ogledu s Norvežanima i izborili još jednu medalju za hrvatski rukomet. Bit ću malo neobjektivan i u pobjedi za koju su zaslužni svi, od prvog do posljednjeg igrača, izdvojiti Ivana Stevanovića. Ponovno je obranio nekoliko izuzetno važnih udaraca u trenucima kada je to najviše trebalo našoj ekipi. Zaustavio je i dva sedmerca i pokazao da zaslužuje mjesto u reprezentaciji. Hrvatski rukomet ima zajamčenu budućnost u vrhu.