Iako su u Hrvatskoj vladi izjavljivali kako se više neće ići na mjere zabrane putovanja odnosno teritorijalnog zaključavanja, u ovom trenutku vlada ponovo priprema tu drakonsku mjeru, premda se isti epidemiološki cilj (smanjivanje smrti) može postići edukacijom i informiranjem. Jesmo li ušli u razdoblje u kojem će nas promjena odnosa snaga u Znanstvenom savjetu voditi smjerom sve strožeg lockdowna bez obzira na sve teže ekonomske i socijalne posljedice? Nekoliko je razloga zašto je nova zabrana putovanja upitna.
Prvo, već nekoliko dana u Hrvatskoj imamo vrlo jasni trend pada broja slučajeva. Taj pad može samo manjim dijelom biti u vezi sa zaoštravanjem mjera. Kad su zatvoreni kafići i restorani član Znanstvenog savjeta Ozren Polašek poručio je kako izravnanje krivulje rasta možemo očekivati tek na samom kraju ove godine. Međutim, u danima iza nas već svjedočimo osjetnom padu broja slučajeva koji je najvjerojatnije posljedica visoke okuženosti u pojedinim regijama. Posebno je očigledan trend pada u Varaždinskoj, Međimurskoj i Krapinsko-zagorskoj županiji. Na nacionalnoj razini imamo veći broj testova u 7 dana u odnosu na ranijih 7 dana, a pad broja slučajeva od 7 posto u odnosu na prethodnih 7 dana. Današnji podatak također je jako ohrabrujući: Oko 3900 novih slučajeva je oko 15-ak posto manje u odnosu na isti dan prošli tjedan.
Na grafikonu ispod mogu se vidjeti podaci za Hrvatsku. Trend pada postao je vrlo jasan.
No, čini se da su u Znanstvenom savjetu ključni utjecaj na Stožer preoteli epidemiološki najradikalniji članovi, poput Igora Rudana. U prvom valu pandemije, vrijedi podsjetiti, hrvatska vlada je brutalno nakon potresa blokirala Zagrepčane koji su željeli preseliti u svoje vikendice, a zemlja je zaključana na razini općina. Iako je većina Zagrepčana zapravo selila u neku vrstu izolacije u vikendicama, ta mjera se odužila. Nakon te mjere Igor Rudan dodatno je predlagao, citirajmo, „razrjeđivanje stanovništva podjelom na 3 ili više pod-populacije koje dobivaju određene dane u tjednu, a definirane su zadnjom znamenkom kućnog broja, kako bi se virusu što više otežalo širenje“. U prijevodu, predlagao je zabranu izlaska svaki treći dan, a pojedini članovi Stožera od potresa počeli su se pojavljivati u uniformi. Pri ovome teritorijalnom zaključavanja, treba voditi računa da Vlada nikoga ne mora obeštetiti te su vjerojatno tu mjeru procijenili „jeftinom“, iako je niska cijena zabrane putovanja samo privid. Svako smanjivanje mobilnosti stanovništva zapravo ima visoku cijenu.
Drugo, nejasno je zašto se ne počinje inzistirati na informiranju i educiranju o potrebi što je moguće bolje epidemiološke izolacije svih starijih od 75 godina. Prosječna dob umrlih od covida vrlo je blizu dobi u kojoj ljudi inače umiru, te bi se izolacijom starijih od 75, koji više nisu radna populacija, broj smrti mogao sniziti za 50-75 posto. Za vjerovati je da hrvatski građani dovoljno inteligentni kako bi shvatili poruku da za ove blagdane ne posjećuju svoje roditelje ili starije rođake tijekom blagdana jer bi to moglo završiti njihovom zarazom. Nije li bolje umjesto zabrane putovanja, pokušati naći rješenje za one koji si ne mogu priuštiti međugeneracijsku izolaciju?
Treće, dojam je kako se incidencije i smrtnost u EU izjednačavaju, a lockdown zapravo daje neuvjerljive rezultate u općoj populaciji.
Pogledajte listu zemalja s najviše smrti na milijun kompariranu s Oxfordovim indeksom strogosti mjera. Sve iznad 55 je vrlo strogo.
Njemačka se jako trudi u zaoštravanju mjera, ali bilježi rast od 20-ak posto. Vrlo značajni rast bilježi i danska – 50 posto.
U Njemačkoj imaju vrlo značajni rast umrlih bez obzira na mjere (vidite graf ispod).
Nijemcima raste u kontinuitetu i udio pozitivnih na testovima te je dosegao 11,5 posto (ispod je tablica udjela pozitivnih na testovima po tjednima).
Što ako radikalne epidemiološke mjere stvaraju samo privid sigurnosti za starije osobe?
Ispod je grafikon o trendu rasta slučajeva u Njemačkoj. Usporedite ga s grafikonom za Hrvatsku.