Prije 20 godina na Svjetskom prvenstvu u alpskom skijanju u Bormiju i Santa Caterini najuspješnija zemlja bila je Austrija s tri zlata i ukupno 11 medalja. Druga je u tablici medalja na tom SP 2005. bila Hrvatska zahvaljujući nezemaljskoj Janici Kostelić i njezina tri zlata; u slalomu, spustu i klasičnoj kombinaciji. Zlata su još osvajali SAD (2), Švedska (2) i Njemačka (1). Medaljaše su još imali Italija, Finska, Norveška, Češka i Francuska. Gdje je bila Švicarska? Nigdje, ni jednu jedinu medalju švicarski skijaši i skijašice nisu osvojili na tom SP-u.

Dvadeset godina kasnije? Švicarska slavi 5 zlata i ukupno 13 medalja u 11 disciplina koliko ih je održano u Saalbachu proteklih dana. U muškoj konkurenciji osvojili su zlata u tri od četiri pojedinačne discipline, u dvije od četiri imali su po dva svoja skijaša na postolju, a sve su zaokružili osvojivši sve tri muške medalje u prvi put održanoj ekipnoj kombinaciji. Zanimljivo, bez zlata su ostali samo u veleslalomu za koji bi i oni i svi ostali uoči SP-a vjerojatno rekli kako im je najveći zicer za zlato.

Švicarci imaju i najuspješnijeg skijaša prvenstva, ali njegovo ime ovaj put nije Marco Odermatt, nego Loïc Meillard, koji je osvojio zlata u slalomu i ekipnoj kombinaciji i broncu u veleslalomu.

Loic Meillard

DIMITAR DILKOFF Afp

Odermatt je s prvenstva otišao “samo” s jednim zlatom, doduše jedinim koje mu je nedostajalo da kompletira svjetska zlata u sve tri discipline u kojima se natječe (veleslalom i spust 2023., super G 2025.). No kad si Odermatt - jedno, pa makar i ono koje ti je nedostajalo - nije dovoljno.

- Volio bih da sam mogao zadržati ovaj lijep dres - napisao je Odermatt uz fotografiju koja pokazuje kako skida onaj posebni dres koji su u Saalbachu nosili aktualni svjetski prvaci.

Odermatt timski igrač

Usput, niti jedan svjetski prvak iz Courchevela i Meribela nije uspio obraniti zlato, ni u muškoj ni u ženskoj konkurenciji.

- Teško je i zato što sam zbog veleslaloma otkazao nastup u ekipnoj kombinaciji - još je jedna od Odermattovih izjava koja će jasno pokazati koliko mu je bilo bitno ostati svjetski prvak u veleslalomu.

No nije išlo, završio je četvrti. Ovaj put su neki drugi ili brži u “njegovoj” disciplini, a tu se dogodilo i najveće iznenađenje SP-a jer Austrijanca Raphaela Haasera nitko nije vidio sa zlatom oko vrata, uključujući i njega samoga.

Nakon što nije uspio osvojiti spust u Kitzbühelu, što je zapravo bilo na vrhu Odermattovih želja ove sezone, nije uspio ni obraniti svjetsko zlato u ovoj disciplini (5. mjesto). I to nakon što je izdominirao u super G-u i postao svjetski prvak s točno sekundom prednosti ispred upravo Haasera.

No bez obzira na osobno razočaranje, Odermatt se pokazao kao nevjerojatan timski igrač, bio je u prvim redovima slaveći zlato i broncu mlađih kolega, Franje von Allmena i Alexisa Monneya i spremno ispunio okladu i žrtvovao kosu. Zapravo, njegova “frizura” je postala jedan od najupečatljivijih detalja SP 2025., a Švicarci ne prestaju sipati hvalospjeve na račun kompletne ekipe u brzim disciplinama jer na frizure primjerene samo za maškare spremno su pristali baš svi - od skijaša do trenera, servisera...
- Pozadina te priče me najviše veseli jer ona pokazuje jaku povezanost unutar ekipe. To je ono što je najvažnije - svi zajedno, nitko sam - rekao je i Urs Lehmann, prvi čovjek švicarskog alpskog skijanja.

Mozak je Tom Stauffer

Kad se prođe kroz gomilu tekstova i izjava u kojima Švicarci ovih dana slave svoj uspjeh u Saalbachu uhvate se zanimljivi detalji iza “zlatne slike”. Jedan takav personificira Tomas Tumler, koji je s 35 godina došao do prve pobjede u Svjetskom kupu, a onda i do prvih velikih medalja, dva svjetska srebra (veleslalom i ekipni paralel). Tumler je i sam zahvalio što ga se Švicarci nisu odrekli prije tri-četiri sezone...

- Mi nismo humanitarna organizacija, ali ako netko ima potencijal spremni smo mu dati potrebno vrijeme. U prošlosti smo znali izgubiti neke talente jer smo ih se prerano odricali - reći će Lehmann.

Drugo, kad su pali “na dno”, očito su shvatili ne samo da moraju iznova izgraditi sustav koji funkcionira nego i da nije sramota pogledati u tuđe dvorište i preslikati ponešto od onoga što funkcionira suparnicima...

- Mozak cijele priče je naš glavni trener Tom Stauffer, a druga ključna osoba je Reto Nydegger, trener spustaša. On je radio u Norveškoj i donio nam duh koji odlikuje Norvežane. A tu je i Franz Heinzer na čelu ekipe koja se natječe u Europskom kupu i koja iz godine u godinu izbacuje jednog ili dva skijaša. Ova je os, sa svim ostalim trenerima, čarobna.

Priča zaokružena u slalomu

Za Lehmanna, ali ne samo njega, činjenica da su Švicarci potpuno poharali ekipnu mušku kombinaciju i osvojili sve tri medalje konačan je dokaz koliko su trenutačno jaki.

- Za mene je momčadska kombinacija bila simbolična: šest Švicaraca na postolju govori sve. Imamo najjači tim. Ne govorim samo o sportašima, nego i o trenerima i svima koji rade unutar ekipe - rekao je Lehmann za Blick.

To je bila potpuna demonstracija sile, a cijela priča je zaokružena u slalomu. Tamo gdje su čekali jako, jako dugo i gdje su svih prethodnih desetljeća bili “tanki”. Svim planinama, skijaškim stazama, količini skijaša, novcu i ostalim komparativnim prednostima usprkos. Jednostavno nisu uspijevali ili nisu znali stvoriti slalomaša vrijednog zlata na velikim natjecanjima ili globusa u ovoj disciplini. Dovoljno će reći podatak da je Loïc Meillard prvi švicarski slalomski svjetski prvak nakon Georgesa Schneidera 1950. u Aspenu. Čekanje dugo 75 godina!?

Usput, jedini Švicarac sa slalomskim Globusom je Dumeng Giovanoli koji ga je podignuo u samim počecima Svjetskog kupa, 1968. godine. Jedino njihovo muško olimpijsko slalomsko zlato je iz 1948. (Edi Reinalter).

Kod skijašica su svjetsko zlato čekali kraće, ali i tu je praznina između Vreni Schneider i Camille Rast bila čak 34 godine. Velika Vreni Schneider je i posljednja Švicarska s Globusom u ovoj disciplini (1995.), a to je još jedno dugačko čekanje koje Camille Rast može prekinuti ove sezone. Mi se, naravno, nadamo da neće.

Usput, Saalbach 2025. je Švicarcima drugo najuspješniji prvenstvo po učinku. Bolji su bili samo na domaćem SP-u 1987. u Crans Montani kad su uzeli 8 od mogućih 10 zlata i ukupno 14 medalja, a iduće prvenstvo održava se u - Crans Montani.
Ponavljanje onoga što su napravili u Saalbachu, a kamoli Crans Montane 1987., ogromni su zalogaji. Meillard će reći “ovo što smo doživjeli ovih dana, događa se vjerojatno samo jednom u životu”, ali da će biti glavna sila s kojom će se svi sudariti ne samo na tom SP-u sugeriraju i godine nekih njihovih glavnih igrača - Odermatta (27), Meillarda (28), Monneya (25), Rast (25) i Von Allmena (23).