Zrinka Ljutić je posljednju utrku u Svjetskom kupu imala još prvog dana prosinca u američkom Killingtonu. Zbog previsokih temperatura i premalo snijega otkazana su dva veleslaloma u kanadskom Tremblantu pa su skijašice koje ne skijaju brze discipline dobile čak četiri tjedna pauze od natjecanja. S obzirom na formu u kojoj je bila naša 20-godišnjakinja, šteta što su otpale utrke u Kanadi, ali na to se ne može utjecati, a sezona je dugačka, u njoj je i Svjetsko prvenstvo u Saalbachu i tko zna, možda se ova pauza od utrka pokaže kao dodatni plus za ono što tek dolazi.

Otprilike u tom smjeru razmišlja i Zrinka Ljutić koja je posljednja dva dana uoči utrka u Semmeringu, koje su ovaj vikend, provela trenirajući u Kranjskoj Gori.

- Da, baš je bila duga, duga pauza. Bilo mi je, naravno, žao zbog dva otkazana veleslaloma, jako volim taj Tremblant, a i bila sam u odličnoj formi pa bi bilo lijepo da sam mogla završiti sjevernoameričku turneju s neka dva dobra rezultata, ali što je tu je. Vratila sam se doma, napravili smo jedan blok kondicije što je isto bilo dobro jer sad će biti dosta gust raspored i ne bih to stigla više napraviti. Osim toga, mogla sam se više fokusirati na neke tehničke stvari budući da sam imala više vremena.

Visoka ocjena za početak

Rekli bismo kako je to zapravo bila radna i dobro iskorištena pauza, ali koliko god je bila dobra...

- Veselim se što opet kreću utrke.

Iza nje su četiri tjedna bez utrka, a sad će imati četiri utrke u devet dana. Naporno? Ona će reći...

- Ne, napokon ćemo se opet utrkivati.

Kad je forma u pitanju ne brine je činjenica da je dugo prošlo od njezine posljednje utrke.

- Ne, iskreno ne bojim se da sam izašla iz forme. Istina, kad nešto ide dobro, onda je dobro to nastaviti, ali najbitnije je da ta dva veleslaloma iz Kanade nisu potpuno otpala, nego će se negdje nadoknaditi tijekom sezone. Ne zna se još točno gdje, možda će jedan biti u Åreu, a za drugi će se vidjeti gdje će ga smjestiti.

Zrinkin početak sezone je bio na vrlo visokoj razini. Prvo veleslalomsko postolje (2. u Killingtonu) i top 10 plasmani u sva tri slaloma. Jedino malo “iskače” 18. mjesto u veleslalomu na otvaranju sezone u Söldenu, ali i tamo je imala jako dobru prvu vožnju (9. mjesto) i nije se nimalo brinula što na kraju nije ispalo kako je htjela. S razlogom...

- I u Söldenu je moje skijanje bilo na visokom nivou, ali možda je kombinacija toga što je bila prve utrke, malo prevelika očekivanja i splet okolnosti rezultiralo s time što se dogodilo. Vidjela sam kako sam neke stvari jednostavno krivo radila u svom skijanju, pogotovo u drugoj vožnji. Dosta sam to analizirala i pokušala sam vidjeti realno stanje. Znala sam da se dobro skijam i dobro osjećam i nisam bila uopće iznenađena kako je ispalo u Killingtonu u veleslalomu.

I zato će i sad s malim odmakom dati visoku ocjenu početku sezone.

- Da, super je sezona počela, a ja sam i jako odmahnula zato što sam se uspjela dosta brzo prilagoditi na novi materijal. Ali ne samo to, nego općenito pronaći način da budem brza u dosta kratkom periodu u obje discipline. Najveći posao koji smo si zadali za sezonu bio je da se što bolje priviknem na novi materijal, a onda naravno i da napredujem kroz to. Definitivno sam puno bliže u veleslalomu, rekla bih da je to sad stvarno to, možda samo još neki detalji. U slalomu sam i na posljednjim treninzima još malo testirala neke stvari oko opreme, da pronađemo što optimalnija rješenja i mislim da sa svakim treningom idem naprijed i vjerujem da će se to i pokazati na utrkama kroz sezonu.

Prijelaz na Atomic se očito pokazao kao pun pogodak.

- Da, i jako sam sretna zbog toga. Mislim i da jako dobro radimo, cijeli tim, da smo i sve druge stvari dobro posložili kako bih se bolje prilagođavala i bila što spremnija na promjene i sve to sad funkcionira.

Pomaže i to što brzo uči. Ne “vuče” za sobom stvari koje napravi loše ili lošije, nego ih vrlo brzo “ispegla” i raste dalje.

- Kad si dopustim da pogriješim, a jedino tako ću nešto naučiti. Što prije se pomirim s time da nešto nisam napravila dobro, to ću prije naučiti nešto novo. Dobro je i što imam slobodu raditi pogreške, nije da mi netko stoji “za vratom” i da imam neki pritisak. Nemam. I što se tiče sponzora i trenera i svih oko mene, imam svu slobodu ići svojim putem, razvijati se u svom ritmu i za to sam jako zahvalna. Trudim se to iskoristiti, stvarno onda napraviti najbolje od toga i definitivno se pokazuje da tako idem u dobrom smjeru.

Ovdje debitirala 2020.

Čovjek koji je njezina “stijena” na cijelom tom putu je otac, a ujedno i trener od prvih dana - Amir Ljutić. Koliko se vaš odnos promijenio kroz godine, s vašim odrastanjem i sazrijevanjem?

- Sigurno su se neke stvari promijenile. Oboje se mijenjamo, razvijamo i imamo neke nove izazove tako da i naš odnos dosta evoluira i rekla bih da nam ide stvarno dobro. Dobro surađujemo. Bitna je komunikacija, kao i svakom odnosu, bitno je da se što više razgovara, što otvorenije i onda je puno lakše napredovati.

Je li lakše komunicirati s tatom, nego što bi bilo s nekim drugim?

- Rekla bih da jest jer mu mogu neke stvari reći direktnije. Doduše, nekad zna biti tu možda i neka prepreka jer neke stvari možda shvaćam osobnije jer mi nije samo trener, nego i tata, ali oduvijek je tako, naučena sam da je on uz mene i to mi paše.

Ujedno daje i i sigurnost.

- Da, apsolutno. Znam da uvijek stoji iza mene i da će napraviti sve sa svoje stvari da stvari funkcioniraju kako bismo mogli i učiti i napredovati,. Ne bi bilo ništa od ovoga bez njega.

Upravo u Semmeringu u kojem će u subotu skijati veleslalom, a u nedjelju slalom, Zrinka je imala premijeru u Svjetskom kupu prije četiri godine.

- Da, zbilja, već sam zaboravila na to - nasmijala se.

Tada je bila još klinka koja se tek trebala upoznati sa Svjetskim kupom. Sad je sasvim drukčija situacija, a s obzirom na to da je prije dvije godine ovdje skijala tri utrke i staza joj je dobro poznata.

- Bila sam dobra prije dvije godine u slalomu, šesta. Staza mi je OK, a i snijeg je bio zaleđeniji što mi odgovara i nadam se da će i sad biti što sličniji uvjeti.

O veleslalomu zapravo i ne možemo puno pričati na temelju utrka u Semmeringu prije dvije godine jer od tada do danas je napravila ogroman, ogroman iskorak u ovoj disciplini.

- Tada nisam ušla u druge vožnje. Mislim da će sad biti puno bolje - nasmijala se i dodala:

- Dobro se osjećam trenutačno i u slalomu i u veleslalomu i veselim se utrkama.

Siječanj je najbolji dio godine

Upravo to “veselim se utrkama” nekoliko puta je ubacila tijekom razgovora. Veseli se i Kranjskoj Gori koja dolazi odmah na početku 2025. iako u njoj do sada nema vrhunskih rezultata. Doduše, upravo je na Podkorenu prvi put osvojila veleslalomske bodove u siječnju 2023.

- Super je što smo sad trenirali dva dana u Kranjskog Gori veleslalom, ali mislim da sve zapravo ovisi o mom skijanju. Dobro, prošle godine sam imala peh, “haklanje” u slalomu, a u veleslalomu sam napravila pogrešku, ali skijanje je bilo u redu. Najbitnije je da ja dobro skijam, nije da mi jedna staza više odgovara, a druga manje. Kad si u formi, onda ti je svejedno na kojoj si stazi.
Mi smo si to “preveli” na način “i iz Kranjske Gore, kao i iz Semmeringa, možemo očekivati dobre vijesti”. Nasmijala se i odmah složila.

Siječanj joj donosi ukupno pet utrka - tri slaloma (Kranjska Gora, Flachau i Courchevel) i dva veleslaloma (Kranjska Gora i Kronplatz). Puno posla ili kako bi ona rekla...

- Najbolji dio godine. A onda će brzo i Svjetsko prvenstvo u Saalbachu. Skoro pa zaboravim na njega, ali valjda je to dobro jer se koncentriram na prvu sljedeću utrku i ne razmišljam previše unaprijed.

A kad vam ipak “padne na pamet”...

- Htjela bih odskijati dobro, naravno. Napraviti nešto dobro. Sad, sve je moguće, a ja ću dati sve od sebe da budem baš spremna, odmorna, svježa za te utrke i da mogu konkurirati.

Nije rekla za što konkurirati, ali nije ni trebala. Zdrava Zrinka Ljutić bit će u konkurenciji za medalju u obje tehničke discipline.
Koliko je vama bitno SP u odnosu na Svjetski kup ili Olimpijske igre? Neki će ga staviti tek na treće mjesto, neki na prvo, kao recimo Filip Zubčić...

- Olimpijska medalja se izdvaja, pogotovo jer se Igre održavaju samo svake četiri godine, biti najbolji u ukupnom poretku Svjetskog kupa je najteže od svega toga jer moraš imati konstantu, a opet taj naslov prvaka svijeta je nešto posebno. Ja bih definitivno htjela sve to troje.