Švicarci apsolutno dominiraju muškim Svjetskom kupom ove sezone, a zahvaljujući Loïcu Meillardu mogli bi napokon doći i do trofeja koji im je bio nedohvatljiv desetljećima. Zvuči nevjerojatno, ali jedini Švicarac koji je u povijesti Svjetskog kupa podigao slalomski globus je Dumeng Giovanoli i to još davne 1968. Tada je ovo natjecanje počelo 4. siječnja, završilo 7. travnja, pobjeda se nagrađivala s 25 bodova, a za ukupnu pobjedu u disciplini računala su se samo tri najbolja rezultata. Gospodin Giovanoli je te 1968. osvojio dva slaloma, u Wengenu i Kitzbühelu, dva je osvojio i legendarni Francuz Jean-Claude Killy, uključujući i onaj za olimpijske medalje u Grenobleu, jer te zime su se i rezultati ostvareni na ZOI računali za Svjetski kupu, ali je treći najbolji rezultat Švicarca bilo drugo mjesto, a Killyja treće, pa je globus završio u Švicarskoj.
Dovoljno je i ovih nekoliko podataka pa da bude jasno koliki "ponor" dijeli Dumenga Giovanolija i Loïca Meillarda i koliko je Svjetski kup tada bio sličan ovom današnjem. Usput, Giovanoli je svoj globus podignuo u SAD-u, a to isto može ponoviti Meillard. Tada je Heavenly Valley bio domaćin posljednjih utrka, a sad je to Sun Valley. Tko zna, možda su Švicarci napokon dočekali onoga tko će povezati "nebesku" i "sunčanu" dolinu.
Zgodan je i podatak kako je Hrvatska u muškom slalomu, kad su globusi u pitanju, bolja od Švicarske, vodimo 2-1 zahvaljujući dva globusa Ivice Kostelića (2002. i 2011.).
Norvežanin Henrik Kristoffersen se nada da će čekanje Švicaraca produžiti barem za još jednu godinu, baš kao što se mi nadamo da će Zrinka Ljutić spriječiti Camille Rast da postane prva švicarska osvajačica slalomskog globusa nakon legendarne Vreni Schneider, a i prekid tog posta skijaška velesila čeka jako dugo, još od 1995. Ili da neće Katharina Liensberger pokvariti kraj sezone i jednoj i drugoj i dočepati se svog drugog globusa.
Ženski slalom je nama bila najzanimljivija i najbolja disciplina ove sezone i jedina u kojoj smo se veselili pobjedama zahvaljujući Zrinki Ljutić (3). Nažalost, već na početku sezone zbog ozljede smo ostali bez Leone Popović, a slalomaši su nam imali vrlo "šarenu" sezonu.
Četvorica su skijala u Svjetskom kupu, ali za najmlađeg, Tvrtka Ljutića (22), to su bile tek prilike da se upozna sa stazama za godine koje dolaze i nije se od njega očekivalo da ulazi u druge vožnje. Sasvim je drukčija bila priča s preostalom trojicom.
Od Samuela Kolege (26) se očekivao još jedan korak naprijed, a u prvih pet slaloma sezone nije napravio jedan, nego nekoliko koraka naprijed i u Madonni di Campiglio došao je i do prvog postolja (3. mjesto). U tom je trenutku, 8. siječnja, bio peti slalomaš Svjetskog kupa. Nažalost, u prvoj sljedećoj utrci i to svojoj najdražoj uz zagrebačku, u Adelbodenu, nije završio prvu vožnju. I nakon toga je počeo kliziti unatrag. U prvih pet slaloma je osvojio 189 bodova, u preostalih šest samo 37. Malo pogled na drugi dio sezone popravlja deseto mjesto na Svjetskom prvenstvu, ali i to je bilo odrađeno ispod njegovih mogućnosti jer se zapravo "iščupao" zahvaljujući drugoj vožnji jer je u prvoj bio tek na 20. mjestu.
Na završnicu u Sun Valley odlazi kao 13. u poretku discipline, sa šansom da završi i u prvih deset jer ga od desetog Linusa Strassera dijeli 39 bodova, ali za to bi se niz stazu u Sun Valleyu trebao spustiti Kolega iz prvog, a ne drugog dijela sezone. Inače, skijaša u top 10 slaloma na kraju sezone nismo imali od 2013. kad je Ivica Kostelić bio treći.
Ako se kod Kolege sezona doslovno može podijeliti na dva dijela, kod Filipa Zubčića je totalno "gore-dolje". Ističu se tri top 10 rezultata, ali u uzorku od 11 utrka, ili 12 ako uključimo i SP u Saalbachu, to se u "utopi" u plasmanima oko ili ispod 20. mjesta (pet) plus tri nezavršene utrke. Dvije od te tri mogle su popraviti njegovu slalomsku sliku jer ima dvije propuštene prilike nakon dobre pozicije u prvoj vožnji (10. u Madonni, 15. na SP), a posljednju priliku, za ovu sezonu, imat će na završnici.
Istok Rodeš se "probudio" tek na kraju sezone s dva dobra rezultata (11. i 13. mjesto). Objektivno puno premalo, pogotovo s obzirom na "crnu rupetinu" u dobrom dijelu sezone. Dobar završetak mu je vratio samopouzdanje, koje je logično nestalo u moru nezavršenih utrka ili utrka u kojima nije izborio drugu vožnju, a njegov motiv nije sporan. No koliko god je spreman "odraditi još 100 sezona ako treba", krajnje je vrijeme da pokaže kako je doista puno više od skijaša koji je "bolji od ostalih na treninzima".
Komentari (0)
Komentiraj