Filip Zubčić je jedan od onih sportaša koji će otvoreno pokazati kako se osjeća i pritom neće paziti je li sve baš “po protokolu”. Jedan od onih koji neće “peglati” rečenice, koji će vas nasmijati i odgovoriti iskreno i kad to nije najbolje za njega. Klinac kojeg smo davno upoznali odavno je odrastao, u međuvremenu je ostvario i rezultate koji su premašili i neke njegove snove, ali cijelo to vrijeme uspio je zadržati onog klinca u sebi. I to je razlog zašto nam se on davno uvukao pod kožu i ostao tamo.
Početak sezone nije mu bio onakav kakav je želio i najavljivao i kad je u ponedjeljak ušao u cilj druge vožnje veleslaloma u Alta Badiji i vidio kako je “u zelenom” veselio se bučno, bez zadrške. Baš kao Filip Zubčić. Opet. I baš je to bilo dobro vidjeti.
- Je, je, baš sam bio onako iskreno sretan jer sam napokon uspio ući prvi u cilj, a nije da sam bio 27. u drugom laufu pa to nije nešto.
Greške u prvom ‘laufu’
Zaostaci nakon prve vožnje u odnosu na vodeće bili su veliki, +2.37 za prvim Odermattom, +0.78 za petoplasiranim Schwarzom i to nisu bile razlike koje su dopuštale neki veliki rezultatski skok.
- Da, znao sam da s obzirom na pogreške u prvom “laufu” i veliki zaostatak neću moći napraviti neki ozbiljniji rezultat, ali drago mi je bilo da me u tom drugom “laufu” nitko nije dobio od onih koji su startali iza mene, onih koji su imali bolja vremena u prvoj vožnji, a startali smo u praktično istim uvjetima. Tako da je to isto dobar pokazatelj.
Filip je imao 10. vrijeme prve vožnje i 11. druge (najbolje vrijeme druge imao je Daniele Sette 1:17.00), a devet bržih u prvoj vožnji, ali sporijih od Zubčića u drugoj, bili su redom McGrath (+3.03), Brennsteiner (+1.35), Schmid (+0.31), Pinturault (+0.37), Schwarz (+0.43), Kranjec (+0.30), Meillard (+0.82), Kristoffersen (+0.20) i Odermatt (+0.60).
No, vratili smo ga na njegovu izjavu “znao sam da ne mogu napraviti neki ozbiljniji rezultat s obzirom na zaostatak u prvoj vožnji”. Osmo mjesto, odnosno bilo koji Top 10 rezultat, jest ozbiljan rezultat.
- Ma je, to sam govorio i kad sam pobjeđivao i bio na postoljima jer konkurencija kod skijaša je tako jaka da nije velika razlika jesi li deseti ili na postolju. Odnosno, jest velika razlika što se tiče rezultata, ali nije što se tiče skijanja.
Ono što je posebno bitno su dva vezana Top 10 rezultata u dva dana, nešto što nismo vidjeli cijelu prošlu sezonu. A to je i ogromna stvar za podizanje samopouzdanja nakon “klimavog” početka sezone i samo jednog plasmana (12. mjesto u Söldenu) i onda dva ispadanja u Val d’Isereu u prve tri utrke.
- To je sigurno. Nakon onog debakla u Val d’Isereu nije mi bilo psihički lako ući u prvu utrku u Alta Badiji premda sam znao sam da sam dobar, da sam dobro trenirao, da sam spreman i da se dobro skijam. No, sve sam to znao, ali uvijek nešto malo kopka po glavi jer sam stvarno loše odradio taj Val d’Isere. Tako da mi je bio malo stresan ovaj protekli vikend, ali smo ga, sve u svemu, dobro odradili.
Kao prije dvije godine
Što se dogodilo u Val d’Isereu?
- Iskreno, ne znam. Baš loš vikend. Imali smo i loše odluke vezano za skije, ali to nije toliko bitno. Sve se nekako loše poklopilo, tako bih rekao.
Jeste li možda previše htjeli? Nekad, prije iskoraka u vrh, to je bio problem koji vam je znao zagorčati život. Počeo je odgovarati i prije nego smo uspjeli završiti rečenicu...
- Da, da, da, to je u biti bila moja najveća glupost. Posljednjih 7-8 dana uoči Val d’Iserea na treninzima sam bio izvrstan, čak i puno brži od ostalih dečkiju, recimo od Kranjeca i De Aliprandija. Baš se skijao kao prije dvije godine kad sam bio u onoj strašnoj formi. Vjerojatno sam previše htio u tom Val d’Isereu i u biti sam sebe zeznuo. Jednostavno sam trebao malo mirnije ući u tu utrku.
Što je najviše pomoglo između Val d’Iserea i Alta Badije i dovelo do toga da nakon “debakla”, kako ga vi nazivate, imate vrlo uspješan vikend s dva Top 10 rezultata?
- Najviše pomaže da se odmah analiziraju stvari koje nisu bile dobre i da se odmah okrenemo onome što dolazi. Puno dobrih stvari nismo mogli naći jer, hm, nisam daleko ni došao u utrkama. Ali ostali smo još jedan dan trenirati slalom u Val d’Isereu, na stazi na kojoj je održana utrka, isprobali neke stvari koje bi mogle biti dobre i onda smo se pokupili u Sölden na dva treninga i potom otišli u Alta Badiju. Zapakirali smo taj loši vikend, bacili ga u smeće i otišli dalje.
Za Alta Badiju su vas i prije ove godine vezali dobri rezultati. Nije bilo postolja, ali Top 10 rezultati nisu bili rijetkost (6 u 12 veleslaloma).
- Tu sam napravio i svoj najbolji rezultat kad sam bio klinac, ali ne bih rekao da mi je to staza koja mi je ležala posljednjih 6-7 godina. Zapravo ima dijelova koji mi dosta pašu, ali ima i dijelova gdje bih se mogao još dosta poboljšati.
Zašto je Gran Risa toliko teška, a baš je to ocjena koju će joj dati svi skijaši?
- Užasno se teren mijenja, iz dosta strmog pa u ravno, ima i dosta prijelomnica. I snijeg se dosta mijenja. Specifično je za Alta Badiju da je od starta užasno agresivan snijeg i onda ide prema manje agresivnom, a pred ciljem je ledeno. U šumi je jedan snijeg, kad se izađe drukčiji, treba biti i na to treba biti spreman, ali i sama staza je jako zahtjevna.
‘Rokanje’ samo slaloma
I dugačka.
- Da, dugačka je, najkraći “lauf” u ova dva dana je bio 1:15.
Sljedeći veleslalom je onaj na kojem ste se tri puta penjali na postolje - Adelboden. Doduše, prije njega ima još posla za odraditi.
- Prvo sad u četvrtak imam slalom u Madoni koji treba odraditi što je moguće bolje tako da popravim i ulazak u slalomsku sezonu. Onda će biti mala pauza i treninzi tijekom Božića, pa prvo slalom u Garmischu i tek onda Adelboden. Tako da ima još vremena.
Madonna mu baš nije ležala, tamo ima samo 16. mjesto iz prošle sezone i 20. iz sezone prije. Ali onda dolazi siječanj nakrcan slalomima (5 utrka) što vjerojatno znači i da će naglasak na treninzima biti na ovoj disciplini.
- Vidjet ćemo, siguro ću odraditi i neke veleslalomske treninge uoči Adelbodena, a nakon njega imamo pet slaloma tako da ćemo u tom periodu “rokati” samo slalom i onda ćemo se prije Garmischa, gdje je krajem siječnja idući veleslalom prebaciti na tu disciplinu.
Kako ide slalom?
- Pa... - nasmijao se i nije trebalo puno da shvatimo zašto budući da je koju minutu ranije objasnio kako je uoči Val d’Iserea sve bilo savršeno na treninzima, a onda - izlijetanje.
- Da, išlo je sve jako dobro. Skijao sam i slalom i veleslalom jako dobro, ali naravno to ništa ne znači jer moraš to pokazati na utrkama. Ali dobro je kad se i na treningu dobro skijaš. Bio sam zadovoljan slalomom i sad to treba pokazati na utrkama.
Samo treba biti veseo
Često trenira sa Žanom Kranjecom i Lucom De Aliprandinijem, a dobro je kad se na treningu možeš usporediti s vrhunskim skijašima.
- Ove godine smo baš dosta trenirali skupa, cijelo vrijeme u Ushuaiji tijekom ljeta i dosta tijekom jeseni. Dobro se slažemo s njima, a Kranjec je jako dobar sparing-partner.
Žan Kranjec ima i već tri postolja u prva četiri veleslaloma ove sezone, a ako ste na treninzima ravnopravni, nekad i bolji, onda ćemo si mi to za kraj prevesti na način - mogli bismo se i mi nadati postoljima uskoro.
- Ha, možemo naravno - opet se nasmijao i dodao:
- Treba to pokazati na utrci. Nikad treninge tako ne uspoređujem s utrkom jer to nema veze. Prije pet dana sam, recimo, na treninzima od nekih bio po sekundu sporiji, a onda sam u utrci bio 3,5 do 4 sekunde brži.
Onda ćemo zaključiti kako je ipak najvažnije je da nam se vratio pravi Filip Zubčić. Neraspoloženi Zubčić jednostavno nije Zubčić.
- Ne, ne, ne, ne... Treba biti veseo i dobre volje i sve će biti super.