Poslije spuštanja zastora nad svjetskom smotrom u Saalbachu, skijaška se karavana okreće završnim izazovima u Svjetskom kupu. Hrvatski će predstavnici do kraja sezone jurišati po Sestriereu, Kranjskoj Gori, Areu i Hafjellu, a završnu epizodu tekuće sezone odradit će u američkoj "Sunčanoj dolini". U odjavnoj špici Svjetskog prvenstva, izdvojili smo pet upečatljivih sličica iz objektiva našeg fotografa, Toma Dubraveca, koja zaokružuju proteklih 12 dana u austrijskim planinama, gdje se skupilo više od 175 tisuća navijača.
Vladari skijaškog planeta
Medalje sa svjetske skijaške smotre raspršile su se na adrese devet različitih država. Njih najviše, čak 13, otišlo je put Švicarske, koja je nakon Saalbacha bogatija za pet novih svjetskih titula. Osim što su zacementirali status alpske velesile, Švicarci su proteklih dana postavili čvrste temelje za dodatno pomicanje granica na idućem Svjetskom prvenstvu, koje će 2027. biti održano upravo u njihovu dvorištu, u Crans-Montani. Pored Marca Odermatta, Franje von Allmena, Loica Meillarda i Camille Rast, koja na ovoj fotografiji upija svu draž trijumfa u slalomu, izvjesno je da će u toj državi sazrijevati i budući vladari skijaškog planeta, s obzirom na vrtoglavi budžet i trenersku kremu, a Švicarska je odavno i pojam za infrastrukturu.
Deda i unuka
U zaleđu tribine sreli smo oca Amira, u više smo navrata razgovarali s majkom Martinom, ujak Jurica bio je iznimno susretljiv i otvoren, ali - uz Zrinku - najveći hit obitelji Ljutić je djed Mladen, koji je na ovoj fotografiji zaogrnut hrvatskim barjakom. Osim što je bezbroj puta osvanuo u kadru službenog prijenosa, pa čak i na društvenim mrežama najrenomiranijih sportskih medija, domaćini su prije svakog Zrinkinog nastupa posebnu pozornost poklanjali njemu, uvijek s istom porukom: "Deda, dobro došli!". Mladen, pak, nije dočekao medalju svoje unuke, koja je drugo Svjetsko prvenstvo u karijeri okončala s osmim mjestom u veleslalomu, odnosno devetim u slalomu, ali vjerujemo da je pitanje trenutka kada će deda dočekati Zrinku na postoljima najvećih scena.
Malo nas je, al‘ nas ima...
U "luftu" između dvije slalomske vožnje u nedjeljnom programu, mala hrvatska novinarska ekspedicija uputila se na obližnji Zwölferkogel, planinski vrh na točno 1984 metra. Do te, zadivljujuće točke vodi moderna žičara - prikazana na ovoj fotografiji na noćnom skijanju - otvorena prije samo tri mjeseca, koja je "šlag na tortu" suvremenog skijaškog kompleksa u Saalbachu. Na drugoj strani spektra, pak, nalazi se Hrvatska, čija je sljemenska sjedežnica izvan funkcije od olujnog nevremena u ljeto 2023., a novi život te žičare nad Crvenim spustom se još ne nazire. Ipak, usporedimo li uvjete i infrastrukturu - usprkos činjenici da su na Svjetskim prvenstvima ograničeni brojevi natjecatelja po reprezentacijama na njih najviše četiri (uz eventualnog branitelja naslova) - Hrvatska je u drugoj vožnji slaloma za skijaše, gdje je vjerojatno i najgušća koncentracija kvalitete, imala trojicu skijaša. Kao i Austrija, Francuska i Italija, države s beskrajnim skijaškim stazama i daleko primjerenom infrastrukturom.
"Sve je u glavi"
Ne bi me niš‘ utješilo, eventualno da sam ušao u cilj sa sekundom prednosti, ovak‘ je tak‘ svejedno, posipao se pepelom Filip Zubčić nakon veleslalomske avanture za zaborav. Sanjario je najveća dostignuća, za koja je i sposoban, ali velika očekivanja ostavila su traga na izvedbi. Slika govori tisuću riječi: štap je letio, majica je završila u komadima, suze su zaustavljene. Na iduće Svjetsko prvenstvo ugazit će s 34 godine, koliko danas ima najsvježija svjetska prvakinja u veleslalomu, Federica Brignone, koja Filipu može poslužiti kao inspiracija u borbi za najluđe snove, jer, kako nam je i sam rekao upirući kažiprstom u sljepoočnicu: "Sve je tu, sve je u glavi". Samuel Kolega na tom će prvenstvu, pak, imati 28 godina, koliko ima i novi slalomski kralj, Loic Meillard.
(Ne)naoštrena konkurencija
Haiti, Libanon, Nepal… Izmjenjivale su se zastave "egzotičnih" država u austrijskim planinama, dok su se niz snježnu strminu, strpljivo, oprezno i poluamaterski, spuštali natjecatelji iz tih (ne)skijaških zemalja. Dok Svjetsko prvenstvo, s jedne strane, opravdano mora nuditi priliku širem krugu kandidata, utrke sa stotinjak i više natjecatelja, s druge strane - od kojih su nerijetki bili kvalitetna inspiracija tek za komične materijale na društvenim mrežama - ipak umanjuju draž ovakvog natjecanja. S obzirom na to da dio skijaša i javnosti teško primjećuje razliku između Svjetskog kupa i Svjetskog prvenstva, osim što se potonje održava svake dvije godine, možda bi s(p)retno rješenje bilo upravo suprotno: umjesto proširivanja konkurencije, trebalo bi ju dodatno naoštriti. Samo za najbolje. Kako je to, primjerice, u loptačkim sportovima. Uz dužno poštovanje Richardsonu Vianu, predstavniku Haitija s fotografije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....