Nakon što smo 2024. ispratili slalomskom pobjedom Zrinke Ljutić u Semmeringu, a 2025. otvorili njezinim drugim uzastopnim slavljem u Kranjskoj Gori, fokus se ovaj tjedan prebacuje na naše skijaše. Večeras je u talijanskoj Madonni di Campiglio, na legendarnoj stazi Canalone Miramonti, peti slalom skijaša, a već u subotu i nedjelju veleslalom i slalom skijaša u švicarskom Adelbodenu. Potom slijede Wengen, pa Kitzbühel i Schladming, siječanj je mjesec koji skijaški zaljubljenici posebno vole.
Hrvatsko skijanje će u Madonni, na noćnom slalomu, imati četiri predstavnika. Tvrtko Ljutić (20), koji ima premijeru u Svjetskom kupu, priključuje se uobičajenom slalomskom triju - Filipu Zubčiću, Istoku Rodešu i trenutačno našem najboljem slalomašu Samuelu Kolegi. Mladi Zagrepčanin za nekoliko će dana navršiti 26 godina, trenutačno je 6. slalomaš u Svjetskom kupu, na posljednjem slalomu u Alta Badiji ostvario je do sada svoj najbolji rezultat (5. mjesto), a pritom ga je “mrvičastih” 6 stotinki dijelilo od prvog postolja u karijeri.
Prvi dio sezone je bio onakav kakav ste priželjkivali?
- Da, može se reći da sam želio na ovakav način krenuti u sezonu, a sad želim na sličan način i nastaviti, a ciljevi se logično povećavaju iz utrke u utrku - kaže Samuel Kolega.
Ono što je bitno naglasiti, Kolega iz sezone u sezonu napreduje.
- Nekad malo brže, nekad malo sporije.
Ali nema koraka unatrag.
- Trenutačno nema i to mi je drago, kao što mi je drago da mi nije teško držati tu neku konstantu. Za sada stvarno sve ide u smjeru u kojem bih htio ići i samo treba ostati uporan i nastaviti na tom putu što duže.
Između posljednjeg slaloma u Alta Badiji i ovog u Madonni di Campiglio je prošlo malo više od dva tjedna, to je za vas dobro ili...
- Meni je to dobro došlo jer sad ćemo imati pet slaloma u tri tjedna i to je, hajdemo tako reći, onaj dio sezone za koji se pripremam cijelu godinu. Sad treba zapeti i pokazati se. Forma je stvarno na mjestu, zdravlje je dobro, odmoran sam, tako da mislim da je sve na mjestu na kojem treba biti za ta tri tjedna u kojima treba “eksplodirati”.
U prilog tvrdnji kako idete korak po korak, ali uporno prema vrhu, govori i činjenica da ste ulazak u drugu jakosnu skupinu slalomaša (prvi put startao u 15 najboljih u Val d’Isereu) potvrdili s dva odlična rezultata (6. mjesto u Val d’Isereu, 5. u Alta Badiji).
- Jako sam zadovoljan zbog toga, pokazao sam da mogu i da konkuriram najboljima i sad samo tu treba ostati konstantan.
Kad skijaši ulaze u Svjetski kup prvi veliki cilj im je probiti se i ustaliti u najboljih 30, potom to isto napraviti u prvih 15. Kad se počnu ostvarivati rezultati u top 10, a Samuel Kolega je tri iz prošle sezone već sad nadogradio s tri u ovoj sezoni, počinje se gledati i prema vrhu....
- Kad zaredaš nekoliko utrka u top 10 logično je gledati prema vrhu i tom još jednom koraku više. Uvijek treba težiti tom koraku više.
A vaš sljedeći “korak više” je postolje.
- Definitivno, da. U Alta Badiji sam stvarno bio blizu, bilo je na knap, nažalost malo mi je falilo, ali imam to u nogama, sigurno. Mislim da je samo pitanje vremena kad će se dogoditi.
U Alta Badiji ste napravili i ono što niste u prethodna tri slaloma ove sezone, spojili ste dvije podjednako odlične vožnje, imali 7. vrijeme prve i 5. vrijeme druge vožnje (u Leviju 9. + 15. vrijeme, u Gurglu 7. + 23. i u Val d’Isereu 17. + 4.).
- Da, uspio sam odraditi dvije vožnje na jako visokom nivou, a za postolje i treba tako. Jednostavno, ako se se želi na slalomsko postolje uglavnom nije dovoljno imati jednu odličnu, a jednu samo dobru vožnju. Trebaju dvije vrhunske i ako se to posloži, onda to može biti vrijednog samog vrha.
Iz Madonne di Campiglio nemate lijepih uspomena, u pet nastupa niste niti jednom izborili drugu vožnju.
- Madonna mi nije nikad legla i jako me zanima kako će biti ove godine. Baš sam jako motiviran za tu utrku, forma je dosta bolja nego što je bila kad sam ranije dolazio ovdje, skijanje je bolje, sve je na boljoj razini. Na kraju krajeva, i startni broj je bolji, ali opet sve to ništa ne garantira. Treba se odskijati kako spada, ali definitivno idem probati sam sebi pokazati da mogu i u Madonni biti dobar, da mogu i tu nešto napraviti.
Prošle sezone ste bili samo stotinku udaljeni od prolaza u drugu vožnju.
- Nije čak stvar te stotinke, nego toga da se nikad ovdje nisam uspio odskijati kako sam htio i to mi najviše smeta. Ne to što sam bio 31., nego što nisam uspio do sada pokazati svoje pravo lice u Madonni.
U čemu je bio problem, zašto vam staza Miramonti nije legla?
- Teško je reći. Staza je malo specifična, treba se dosta beskompromisno baciti već u prvoj vožnji. Meni to nikako do sada nije uspjelo. Na posljednjoj utrci zapravo jest, ali sam i napravio dosta veliku pogrešku pa sam skoro izletio... Nekad zapravo i ne možeš točno reći zašto ti neke staze odgovaraju, a neke druge manje odgovaraju, jednostavno je to tako, ali trebam i to pobijediti, prijeći preko samog sebe i na svakoj stazi si pokazati da mogu.
Je li vas nešto iznenadilo u slalomu u dosadašnjem dijelu sezone?
- Nije, ali jako je zanimljivo trenutačno biti slalomaš, kalo je nedavno netko izjavio. Stvarno nas ima jako puno dobrih, plasman na postolje bilo koga iz prvih 15 nije nikakvo iznenađenje, čak mislim da sam ja jedini koji do sada nemam postolje iz tog društva. I svi skijaju, čak i oni s brojevima oko 20, na jako, jako visokom nivou.
Muški slalom je i dalje najizjednačenija disciplina u Svjetskom kupu.
- Već je nekoliko sezona tako, prošle godine se Manuel Feller odvojio, a ove se jako muči, Linus Strasser je prošle sezone “letio”, a sad ima isto problema, ali to je tako, brzo se okreće, ali da je zanimljivo, stvarno jest.
Ekipno gledajući, do sada su se izdvojili Norvežani koji imaju 6 postolja u prva četiri slaloma, od čega dvije pobjede.
- Oni su doista jaki kao reprezentacija i očito rade jako dobro i sustavno. Imaju jako dobru selekciju skijaša, tešku selekciju, ali oni koji prođu su svi jako dobri. Kod njih nema ubacivanja u Svjetski kup ako se prije toga nisi dokazao u Europskom kupu. Nije kao kod nas, mi smo često znali preskakati taj neki dio i rano smo ulazili u Svjetski kup. Kod njih toga nema, nema šanse da dobiješ priliku u Svjetskom kupu ako se nisi dokazao prije, tako da svi ti dečki koji dođu na start Svjetskog kupa su već su jako, jako ozbiljni i konkurentni i to se odmah vidi.
Za razliku od Madonne, za Adelboden u kojem se u nedjelju skija slalom vežu vas jako dobra sjećanja iz prošle sezone - 6. mjesto.
- A odmah potom dolazi Wengen, pa Kitzbühel i Schladming. To su baš utrke gdje se treba dokazati, svakom slalomašu je to najbolji dio sezone, utrke za koje se živi. Prošle godine sam i Adelboden i Wengen dobro odradio, ove mi je Kitzbühel dosta veliki cilj da ga pogodim kako treba, a nadam se i da u Schladmingu završiti opet na malo višem nivou nego prošle sezone. Ako sve te klasike odradim na višoj razini nego prošle godine, onda će to biti dobro, a znam da to definitivno mogu. Sad se stvarno borim za visoke plasmane.
Prethodnih godina nam je često znao reći “moja očekivanja su puno veća od očekivanja koja bilo tko drugi ima od mene”, sad se polako ta vaša velika očekivanja potvrđuju rezultatima i jako je lijepo to pratiti.
- Da, istina, počinju se “ravnati”, a vjerujem da će biti i sve bolje.
Korak po korak prema slalomskom vrhu. Ide to njemu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....