Kad je pitate koju bi si ocjenu dala za sezonu koja je iza nje, uzet će podulju stanku za razmišljanje. Ali, za to zapravo i nema potrebe jer gdje god da se pojavila, suparnicama je uglavnom ostavljala mrvice. Na nekadašnjem Topolinu, danas Alpe Cimbra Cupu, najjačem natjecanju u dječjem skijanju, pobijedila je u slalomu i veleslalomu za djevojke od 16 godina, ponovivši tako uspjeh od prije dvije godine kada je bila dvostruka pobjednica u U-14 konkurenciji. Potom je dva tjedna kasnije sve ponovila i na Pokalu Loka u Škofjoj Loci, također jednom od najjačih natjecanja u kadetskom skijanju. Zapravo, da skratimo priču, pobijedila je u svim međunarodnim utrkama u kojima se pojavila ove sezone, osim u slalomu na FIS Zagreb Trophyju u kojem je odustala.
Zato i ne čudi da je nakon “time-outa” koji je uzela za razmišljanje ipak zaključila:
- Pa dala bih si peticu jer stvarno je bilo sve super. Sezona je bila izazovna, ali onak’, baš sam zadovoljna. Imala sam tu jednu utrku koju nisam završila, ali to je bila i jedina, tako da mislim da je stvarno bilo OK. Ne bih ništa mijenjala.
Ipak, kao prava perfekcionistica i rođena pobjednica, koju sekundu kasnije će malo korigirati mišljenje.
- Istina, ima nekih stvari u tehnici na kojima još moram raditi. Ali, sve u svemu, zadovoljna sam sezonom.
Zrinka Ljutić, 16-godišnja Zagrepčanka, nesumnjivo spada među najveće talente hrvatskog sporta i svjetskog skijanja. Rezultati koje ostvaruje i pobjede u kojima nerijetko suparnice ostavlja više od sekunde iza sebe svakako sugeriraju da bi pred njom mogle biti velike stvari, ali naučili smo već dosad da je put od talentiranog sportaša do uspješnog seniora jako trnovit i riskantan. Dobra je stvar u ovoj priči da je Zrinka s obje noge čvrsto na zemlji i da u njezinim riječima nema nimalo bahatosti. Svjesna je da najteže tek dolazi.
Veselim se svemu
- Ove pobjede ti daju puno samopouzdanja, ali nije to toliko velika stvar. Trenirala sam najviše dosad uoči prošle sezone i znala sam da ću moći napraviti neku veću prednost, ali to je još uvijek dječje skijanje, tek sljedeće godine me čekaju prave stvari. Ne želim zasad ništa obećavati.
Da, sljedeće sezone je čeka nešto sasvim novo. Prvi put je ušla u hrvatsku A reprezentaciju i sada je čekaju nastupi u FIS kategoriji, nema više dječjeg skijanja.
- Bit ću s curama iz cijelog svijeta koje su starije, dosta jače od mene i imaju već dosta iskustva. Prvo će trebati spustiti startne brojeve, pa se onda polako probijati. Trebat će mi vremena da skupim iskustva, bit će tu svakakvih staza, ali veselim se tome. Nadam se i da će se sve ovo s koronavirusom riješiti dotada.
Stvaraju li joj rezultati koje postiže pritisak da mora uspjeti i među velikim curama?
- Možda je i bilo pritiska... Ma, zapravo, i nije. Mediji uvijek nakon svakog mog rezultata žele napraviti novu Janicu. Kad god netko od naših pobijedi na Topolinu, odmah imamo novu Janicu, ali to je i normalno. No, meni to ne stvara pritisak.
Dopisna gimnazijalka
Nismo namjerno željeli povlačiti paralelu s Janicom, jer su te priče već izlizane, ali kad ju je već sama spomenula, koliko joj zapravo smetaju stalne usporedbe s najvećom hrvatskom skijašicom u povijesti?
- Više mi ne idu na živce. Jednostavno mi je to normalno, ništa drugo ne mogu ni očekivati. Normalno je da ljudi rade usporedbe kad smo već imali takvu skijašicu. Naravno da to nije realno, ali dobro, ljudi se nadaju da će doći nova Janica. Iako teško da će doći nova. Ali, vidjet ćemo.
Zrinka je s tatom i trenerom Amirom, te bratom Tvrtkom (17), sestrom Dorom (15) i mlađim bratom Hrvojem (13) i dalje u svojoj bazi u Innerkremsu. Skijaška obitelj se nije ni vraćala u Zagreb otkad je izbila koronakriza. Drže se svoga austrijskog doma, skijati ne smiju, ali zato rade na kondiciji i čekaju.
- Zasad planiramo ostati što duže ovdje, jer navodno postoji mogućnost da se otvore neka skijališta za mjesec dana, pa ćemo vidjeti. Jer ako odemo u Zagreb, vjerojatno nas neće pustiti natrag na skijališta. A ovdje nam je stvarno dobro, imamo sve, cijeli Innerkrems je naš, nema ljudi, baš je lijepo.
Je li joj ponekad teško izdržati u takvom načinu života, daleko od Zagreba?
- Više mi to nije toliki problem, jer imam uz sebe obitelj. Svake godine, kako rastemo, sve se bolje slažemo. Stvarno mi je dobro, prije su mi nedostajali prijatelji iz razreda i škole, ali sada se sve posložilo, navikli smo se jedni na druge.
Ponekad im se u Innerkremsu pridruži i djed Mladen koji je glavni kuhar.
- Deda je bio dosta dugo ovdje, ali je otišao u zadnjoj turi kad se moglo vratiti u Hrvatsku. Sada tata kuha, a mi mu pomažemo.
I kako prolaze dani u Innerkremsu?
- Sviramo, učimo, dosta radimo na kondiciji sad kad imamo vremena. Ako ne, onda padne neka šetnja. Završavam drugi razred dopisno u općoj gimnaziji, imam knjige ovdje i učim, a sad kako je sve stalo, vidjet ću kad dođem u Zagreb što ću polagati. Ali, nije to neka razlika što se škole tiče jesam li tu ili tamo.
Obitelj sve olakša
Koliko joj je ta povezanost s obitelji i činjenica da su svi u skijanju znači u trenucima kad se pokušava probiti prema svjetskom vrhu?
- Imati obitelj uz sebe je prednost, lakše je u svakom pogledu, možeš se uvijek osloniti na njih, imaš puno veću podršku. Imamo više razumijevanja jedni za druge, uvijek si pomažemo u bilo čemu, jedni drugima smo motivacija kad bude teško. Ja se često ugledam i na mlađu braću na treninzima. Stvarno je super da ih imam sve uz sebe.
Je li ta upornost i radna etika koju ima također obiteljska crta?
- Mislim da je to stvar odgoja. Uvijek je to bila obiteljska stvar. Sve smo zajedno radili kao obitelj, imali smo jedni druge kao uzore. Ima dosta primjera kad roditelji tjeraju djecu da rade neke stvari, a sami sebe ne daju toliko u to i onda klinci odustanu jer im to nije motivacija. Roditelji koji su im najveći uzor ne rade s njima i to onda bude problem.
Osim u obitelji, je li Zrinka pronašla inspiraciju i u nekom sportašu?
- Jesam, u Marcelu Hirscheru, on je primjer za sve sportaše. Bio je najjači, najviše je trenirao od svih. U svemu je bio prvi, u kondiciji je bio najjači, u skijanju, u tehnici, imao je nevjerojatno jaku glavu. Dovoljno govore sve te utrke zaredom u kojima je pobjeđivao i to u muškom skijanju u kojem je konkurencija masovnija nego u ženskom. On mi je najveći uzor.
Štedim za bubnjeve i želim svirati u punk-rock bendu
Ljutići sviraju i razne instrumente, Zrinka je, recimo, sjajna na gitari. Nedavno je izjavila da joj je jedna od želja osnovati punk-rock bend.
- Nije to zapelo, ali nemam baš članova. A i nema me puno u Zagrebu, a trebalo bi dolaziti na probe. O tom potom. Ali, u današnje vrijeme sve možeš i sam naučiti, snimiti kod kuće. Htjela bih naučiti svirati bubnjeve, to je jedna od prvih stvari koje bih htjela napraviti. Trenutno štedim za bubnjeve.
Koga ova mlada rokerica voli posebno slušati?
- U, pa imam nekoliko bendova. Foo Fightersi, Nirvana i još dosta malih punk bendova koji nisu toliko poznati. Volim dosta slušati alternativu devedesetih, pa i pop punk od 2000. godine nadalje, to mi je najdraže.