Uovim vrućim ljetnim danima teško da su nam snijeg i skijanje baš prvi na pameti, ali eto čak i usred srpnja ima lijepih vijest sa skijaških padina. Za njih se pobrinula Leona Popović koja se prošle zime, na žalost, ubacila u prilično veliko društvo svojih kolega koji su skijaške štapove bili prisiljeni zamijeniti štakama. U međuvremenu je 27-godišnja Mrkopljanka uspješno završila rehabilitaciju nakon operacije koljena, te je u švicarskom Zermattu ponovno krenula s treninzima kroz kolce, odnosno na postavljenoj stazi.
- Nisam zapravo još vozila kroz ove normalne kolce, nego kroz male, “metlice”, to je bio prvi korak - ispravit će nas Leona, uz dodatak:
- Super je bilo, imali smo odlično vrijeme i nekako nam je sve išlo po planu tako da su dojmovi pozitivni.
Leona je, podsjetimo, sezonu 2022./23. okončala na visokom šestom mjestu slalomskog poretka u Svjetskom kupu, skupivši osam top 10 plasmana i prvo postolje (drugo mjesto) u Soldeuu. Sezonu kasnije došlo je još jedno drugo mjesto u Leviju, dodala je tome i dva top 10 plasmana, ali pad u Kranjskoj Gori, odnosno salto kojim je ušla u cilj, kao da su unijeli nesigurnost u nju i odveli je u smjeru nešto slabijih rezultata.
Nastavilo se tako i u prve tri utrke prošle zime, a onda su nakon slaloma u američkom Killingtonu kola i dodatno krenula nizbrdo. Iako nije bilo pada, tijekom treninga je zadobila ozljedu lijevog koljena, točnije stradao je menisk, da bi prilikom operacije u Innsbrucku bilo otkriveno i da se “istanjio” križni ligament, pa je morala na još jedan zahvat.
Jasno je da ju je nakon toga čekao duži oporavak, što je nešto na što je naša skijašica već navikla. Zato će se i nasmijati na pitanje koji joj je ovo oporavak u karijeri...
- Ajmo reći da je ovo bila četvrta velika operacija, ali bilo je tu još nekih manjih pauza, no to zapravo i ne računam.
Najgore je bilo 2018. kad joj je ovo isto koljeno prvi put teško stradalo tijekom Zimskih olimpijskih igara u Pjongčangu i kada je bila podvrgnuta dvjema operacijama u razmaku od nekoliko mjeseci. Sada situacija ipak nije bila tako dramatična, pa će i Leona priznati da se dobro nosila s novom prisilnom stankom.
- Čak mislim da mi je psihički bilo i najlakše dosad, ali tek sad će krenuti izazovi. Naravno, bilo ih je i dosad, ali nije to još završilo, bit će još dosta zahtjevno, kao i kod svakog oporavka. Ići će to gore-dolje, bit će dobrih i loših dana, ali osjećam da sam spremnija nego inače na sve što me čeka. Nije bilo pesimizma, ostala sam prilično motivirana, a definitivno su mi u tome pomogli rezultati naše ekipe - Zrinkini, Samijevi, Zubini... Kad smo svi dobri, kad dobro radimo, kad sve ide kako treba, to nam je svima motivacija, pa je tako i kod mene.
Je li se ikad zapitala gdje je danas mogla biti da joj ozljede nisu toliko utjecale na karijeru?
- Definitivno jesam, jer četiri operacije su puno, svjesna sam toga. Da nije bilo toga svega, mislim da bi mi bilo lakše u nekim situacijama. Ali s druge strane, svatko ima svoj put i ako je ovo moj, pomirila sam se s tim i svejedno želim uspjeti.
Ozljede su posljednje dvije sezone jedna od top tema u alpskom skijanju. Što je razlog tako velikom broju stradalih skijaša, odnosno ima li uopće razlike u odnosu na ranije godine kada se možda nisu ozljeđivale najveće zvijezde, pa nije ni bilo tolikog medijskog odjeka?
- Definitivno je puno ozljeda. Ne znam ranije statistike, niti imam konkretne analize koliko je lošije nego prije, ali sigurno ima puno ozljeda. Rekla bih da to ovisi o više faktora - o natrpanom rasporedu, puno putovanja, puno obveza i izvan same utrke, medijskih i svih drugih... Nadalje, staze se rade tako da budu što zaleđenije, što tvrđe, što jače i sve to pomalo utječe na broj ozljeda.
Može li se nešto promijeniti, ima li rješenja za neki od navedenih problema?
- Vidim da u posljednje vrijeme dosta rade na opremi, da tu pokušavaju pronaći neka bolja rješenje, napraviti nešto više za našu sigurnost, što je svakako korisno. Ali, žao mi je jedino što se mora nešto dogoditi da bi se pokrenule stvari. Primjerice, ova situacija s Kildeom koji si je razrezao nogu zbog čega će tek od nove sezone biti obvezno da ispod kombinezona nosimo odjeću koja se ne može prorezati. Kažem, žalosno je da se nešto mora dogoditi, ali to obično jest tako.
Idemo ipak na ljepše teme. Treninzi u Zermattu su, dakle, bili uspješni, a što slijedi dalje?
- Idemo u Saas-Fee krajem kolovoza, vozit ću kroz normalne kolce i ovisno o tome kako će sve skupa ići, tamo ćemo odlučiti što dalje. Plan A je ići u Argentinu u rujnu, a plan B je ostati u Zermattu i Saas-Feuu. Mislim da su obje solucije dobre i napravit ćemo najbolje što možemo, neovisno gdje ćemo biti.
Lani je bila u argentinskoj Ushuaiji, u najjužnijem gradu na Zemlji. Što je prednost skijanja u tamošnjim uvjetima?
- Uvjeti su doista super, a prednost je u tome što je tamo zima i prije se nekako skijaši prilagode na taj zimski snijeg. Skijalište je veliko, ima više staza, više mogućnosti, možeš mijenjati terene, dok na glečeru u Europi postoje 2-3 staze i više-manje se tu kombinira. A opet, ako ostaneš u Europi, možeš malo otići doma, pa se i bolje oporaviš, regeneriraš. Sve ima svoje pozitivne strane i mane, ali mislim da su obje opcije dobre.
Kako je iz daljine bilo pratiti veliki prošlosezonski uspjeh Zrinke Ljutić, osvajanje Malog globusa u slalomu?
- Pratila sam, naravno, sve utrke, ali svi smo mi zapravo i znali da je ona sposobna za to. Drago mi je da joj se sve tako položilo da je odmah u prvoj situaciji kad se našla u borbi za Globus i došla do njega, mislim da će joj to olakšati posao za dalje. Sad kad je jednom osvojila, nadam se da može i nastaviti u tom ritmu. Kažem, mi koji smo trenirali s njom, a pogotovo ja koja sam skoro svaki dan s njom bila na stazi, znali smo za što je sposobna, drago mi je da je to uspjela i pokazati.
Jeste li uspjele zajedno proslaviti Globus?
- Jesmo, počastila je ručkom, moram reći, ha-ha. Oni su to u Americi ipak jače proslavili, ali bit će sigurno još prilika.
Okrenimo se sljedećoj sezoni, koliko će teško biti vratiti se nakon operacije i stanke?
- Sigurno će biti teško, već sam se pomirila s tim, bit će i uspona i padova, kako to već bude kod povratničkih sezona. Nekoliko sam puta to prošla, tako da već mogu znati što me čeka. Čak i ako na treninzima sve krene super, utrka je opet utrka, tu se sve mijenja. I nakon što se uđe u trening-ritam i formu, treba nakon toga ući i u ritam natjecanja i svega ostaloga, tako da ima puno izazova ispred mene. Svjesna sam toga, ali mislim da bi uz dobar tim koji imam, uz trenera, uz Zrinku, sve to trebalo ići u dobrom smjeru.
Koliko se kod skijaša koji prođu težu ozljedu javlja strah prilikom povratka natjecanjima?
- Rekla bih da ima razdoblja i kad bude straha, i kad ga ne bude. U nekim se periodima uspiješ opustiti i ne razmišljaš o tome, a onda se u drugima opet vrati nesigurnost, pa se malo više brineš, dosta se to mijenja tijekom treninga i sezone.
Ono što se vjerojatno ne mijenja jest san o pobjedi u Svjetskom kupu i o povratku u slalomski vrh?
- Naravno, to je i dalje cilj i plan. Jasno je da će se ciljevi malo mijenjati tijekom povratničke sezone, pa onda i onih dalje. Ne mogu očekivati da ću se u prvoj utrci boriti za postolje, sigurno neću, ali bih voljela biti maksimalno fizički i psihički pripremljena, koliko u tom trenutku bude moguće, a onda ćemo se postupno vratiti ciljevima koji smo imali sezonu prije.
U toj prošloj sezoni start nije bio idealan, najprije 13. mjesto u Leviju, pa 25. u Gurglu i onda izostanak druge vožnje u Killingtonu.
- Da, bio je malo slabiji start, to je sigurno. Levi je još bio solidan jer su uvjeti bili promjenjivi, a u Gurgl mi staza nije pasala. Bilo je tu i nekih drugih sitnica koje mi nisu išle na ruku, ali eto, sljedeće sezone idemo ispočetka, nadam se da će mi donijeti nešto novo i drugačije, tako da već gledam prema naprijed.
Vrhunac sljedeće sezone su Zimske olimpijske igre u Cortini. Iako se nominalno radi o najvećem natjecanju, u skijanju nema konsenzusa, za neke je Svjetski kup i dalje broj 1. Kako Leona gleda na to?
- Ako pobijediš u Svjetskom kupu, bio si bolji od svih od kojih možeš biti, dok na Olimpijske igre, recimo, dođu samo četiri Austrijanke, a ne njih sedam. Ovisi kako na sve to skupa gledaš. Ali, bez obzira na to, Olimpijske igre su posebne i definitivno motivirajuće. Ja dosad i nisam imala sreće s njima, ali nadam se da ću dogodine doći spremna, u dobroj formi, zdrava, dati sve od sebe, pa što bude. Nema tu previše mudrovanja. Drago mi je da su ovaj put ZOI blizu, sigurno će doći moji roditelji možda i neki prijatelj i bit će super.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....