Spremajući se za utrke u američkom Beaver Creeku, svoje prve nakon osam mjeseci, Sofia Goggia je napisala emotivnu objavu u kojoj se sjetila i trenutaka neposredno nakon posljednje ozljede u veljači ove godine. Posljednje u dugačkom nizu ozljeda koje ju prate od tinejdžerskih dana...

“Sjećam se tog dana u veljači kada sam još puzala po snijegu, gledala u plavo nebo i osjećala kao da više nemam svoje stopalo, ali jedina bol koju sam osjećala, oštra poput bodeža, bila je bol u mom srcu čiji su snovi bili uništeni.”

Mislila sam da je gotovo

Dogodio joj se težak prijelom noge, ali skijaške ratnice drukčije doživljavaju bol od nas “normalnih” i puno jače ih boli kad ne mogu biti to što jesu nego bilo koja slomljena kost ili potrgani ligament. Baš kao što i drukčije reagiraju kad prođu kroz bol i vrate se onome što jesu. Pa kad je Sofia Goggia osam mjeseci kasnije stala na start spusta na čuvenoj “muškoj” stazi Birds of Prey nije bilo straha, ni nelagode...

- Jednom kad kost zacijeli ne dopuštam da me sputava, skijam kao da se ništa nije dogodilo. Znala sam da je to povratnička utrka, ali nisam ju tako osjećala. Normalno je da osoba koja se vraća nakon ozljede razmišlja o ozljedi ili možda još osjeća strah, ali ovo je moj posao. Ovo je moja strast. Ovo radim puno godina. I kad sam stala na start osjećala sam se kao da nikad nisam bila odsutna zbog ozljede.

Djelomično i zato što...

- Možda sam imala toliko ozljeda da sam se već toliko navikla na povratke, ali voljela bih da više nema povratka, nego da skijam cijelu sezonu još nekoliko sezona.

Posljednju u nizu ozljeda zaradila je na treningu veleslaloma. Dijagnoza je bila “fraktura tibije i maleola tibije”, takva da “liječnici nisu znali kako sastaviti sve što je trebalo sastaviti”, prisjetila se i toga ovih dana. Priznat će kako je povratak bio i fizički i emocionalno iznimno težak.

- Bila sam stvarno blizu odustajanja.

Najteže joj je bilo kad vratila na snijeg, kad se priključila treninzima reprezentacije i shvatila da - ne može. Danas će to nazvati “najcrnjim danima” i posebno zahvaliti svima koji su tada bili uz nju.

- Mislim da nitko tko je bio prisutan neće zaboraviti taj dan u Stelviju u kolovozu kad smo svi plakali zato što nisam bila u stanju skijati s pločicom u nozi. Mislila sam kako je moja karijera gotova.

Umjesto na pripreme u Ushuaiju, otišla je na još jednu operaciju početkom rujna u kojoj su joj izvađeni “metalni dodaci” i od tada je sve išlo u pravom smjeru. Ratnica se vratila i vratila se brzinom kojom se spušta niz staze.

Prije starta na vezi s Lindsey

Prošli vikend je odskijala svoje prve dvije utrke u Svjetskom kupu nakon ozljede. Odmah u prvoj, u spustu, bila je druga. Iako je bila zadovoljna, osjećala je i malu dozu žaljenja jer “nisam skijala sa 100 posto nego s 80”. Dan kasnije više toga nije bilo, odradila je super G superiorno i pobijedila s pola sekunde prednosti ispred Lare Gut-Behrami.

- Znala sam da moram biti oprezna i obratiti pozornost na prvih pet vrata, a onda mogu pustiti svoje konje u trk.

Jednostavno, bila je to njezina utrka, tako ju je osjećala od početka do kraja.

- Da, stvarno sam osjećala da bi ovaj super G mogao biti moj. Skijala sam ne razmišljajući ni o čemu. Znala sam postavku staze, znala sam svoju strategiju i jednostavno sam se spustila.

Pomogli su i savjeti prijateljice, a uskoro ponovo suparnice na stazi - Lindsey Vonn. Goggia i ona snimljene su zajedno tijekom pregleda staze, a nakon što je Vonn, koja je u Beaver Creeku bila predvozačica, završila svoju vožnju, Talijanka je u startnom prostoru nestrpljivo čekala njezin poziv iz ciljne arene.

- Ostale cure su gledale vožnje prvih skijašica na TV, a ja sam telefonski razgovarala s Lindsey koja mi je objašnjavala kako proći niz stazu. Doista joj se moram zahvaliti, njoj potpuno vjerujem. Ono što ona kaže je Biblija.

Uskoro bi joj mogla uzvratiti istom mjerom jer Vonn se vraća u Svjetski kup u dva super G-a u St. Moritzu.

- Nas dvije smo jako dobre prijateljice, a kad je tako onda je normalno uzvratiti istom mjerom.

CHRISTIAN PETERSEN Getty Images Via Afp

Amerikanka joj je puno pomogla i proteklih mjeseci dok se Goggia vraćala nakon ozljede.

- Mislim da situaciju koju prolazite u potpunosti mogu razumjeti samo ljudi koji su i sami to prošli. Kad razgovarate s njima, govorite istim jezikom i oni odmah shvate o čemu pričate. A Lindsey je, jasno, s karijerom koju je imala i s ozljedama koje je i sama prošla, bila nevjerojatno puna razumijevanja i, naravno, velika podrška.

Strast koju nosi u sebi

Za razliku od mnogih koji se čude i snebivaju, Goggia je jedna od onih koji potpuno razumiju zašto se Lindsey Vonn vraća natjecanjima s 40 godina i djelomično umjetnim koljenom.

- S jedne strane, kad sam čula da se želi vratiti bila sam neizmjerno sretna jer to znači kako je dobro, kako se vraća onome što najviše voli, a sama pomisao kako bismo nešto veliko mogle dijeliti, utrku u kojoj smo obje na vrhu, jako me raduje. Istovremeno, baš zato što mi je stalo do nje, malo sam i zabrinuta. Ali to je ona vrsta zabrinutosti koju svi mi imamo jedni za druge jer se bavimo sportom koji je opasan.

Predugačko je to za naslov pa su i neki koji su prenijeli cijelu izjavu u naslov gurnuli samo onaj dio kako je i Goggia zabrinuta zbog Lindsey Vonn. Iako to nije poanta njezine izjave, ali koga briga ako zvuči “mračnije” i skupi pokoji “klik” više.

- Čula sam puno ljudi koji govore “ona ne zna što bi sa svojim životom, nema ništa bolje za raditi”. Ne, istina je da ona to doista voli. Lindsey voli skijanje i zato to želi. Pustite ju neka to napravi. To je čisto iz njezine strasti prema skijanju.

Strasti koju osjeća i Sofia Goggia, koju nosi u sebi, koja je dio nje. I zato može shvatiti što to “tjera” veliku Amerikanku ponovo na staze.

“Čuvaj svoje snove u svom srcu”.

Rečenica je to s kojom majka ispraća Sofiju Goggiu na svaku utrku. Koju joj, kako kaže, ponavlja cijeli život i ne dopušta joj da odustane od svojih snova. Od sebe.

Ponavljala joj je iste riječi i svih proteklih “crnih” mjeseci i u nedjelju je talijanska ratnica na skijama dobila još jednu bitku i obranila svoje snove. Proslavila je to plesom u cilju, u stilu Lucasa Braathena iako će ona reći “bila je to jadna kopija”...

- Rekla sam sama sebi uoči utrke “ako u cilj uđem kao vodeća zaplesat ću sambu kao Pinheiro”, ali postoji mali problem. Ja nisam Brazilka. Talijanka sam, iz Bergama, a Bergamo je poznat po palenti, tako da je jedina stvar koju mogu napraviti palenta - našalila se Goggia uspoređujući svoje plesne pokrete s miješanjem palente.

Samba ili “palenta ples”, nema veze, u sportu u kojem nikad nisi siguran hoćeš li završiti u cilju ili u bolnici, lijepo je vidjeti takve trenutke potpune sreće. Sofia Goggia je to zaslužila...

- Stvarno sam zahvalna što se još uvijek mogu izraziti na skijama.