Dobro je. Izvukli smo se da se danas u posljednjoj utakmici ne moramo čupati za olimpijske kvalifikacije. Čestitke za pobjedu. Ali iskreno, nakon ove pobjede mi je još gore. I siguran sam ne samo meni nego i tim dečkima i svima koji za njih navijaju. Nakon ovoga se izbornik Goluža i njegov stručni stožer još više moraju zapitati gdje se pogriješilo da mi u glavnoj utakmici, onoj s Poljskom, ne budemo pravi. I sad će nam se vjerojatno opet dogoditi kao ono u Njemačkoj kad smo s jednim porazom bili peti. Užas. Ali užas koji hoćeš-nećeš moraš prihvatiti.
Bojažljivo smo ušli protiv Nijemaca. Izbornik se odlučio na logično rješenje umjesto Bičanića početi sa Sliškovićem. No svi skupa smo djelovali kao u strahu, a naročito vanjski. Tajmaut ih je trgnuo i nestali su ta nervoza, kriza, strah, nazovite to kako hoćete. Napokon su počeli slobodnije i Kopljar i Slišković i Stepančić i normalno da je onda došla serija 4:0.
Onda su se uključili i drugi, posebice krila i posebice Štrlek. Prvo poluvrijeme nismo briljirali, ali smo izgledali korektno. Bilo je nepotrebnih promašenih zicera Čupića, Horvatov sedmerac, ali Alilović nas je držao s nekoliko skinutih zicera. I dolazimo do jednog vodstva gdje se vidi da mi teško možemo izgubiti, pa čak i da se više ne poboljšamo. Nijemci su čak imali i nešto sreće, svi odbijanci su išli njima u ruke, zabili su lagane golove, a dotada im je najbolji igrač bio golman, što puno govori o njihovu napadu. U prvom poluvremenu Vori se opet nije ni registrirao, a Duvnjak je zabio tek u zadnjoj minuti prvi gol. Pazite, a to su nam kao glavni igrači.
U nastavku smo se počeli dizati od 6. minute i Nijemci nisu više imali baš nikakvog odgovora na našu igru. Njihov izbornik je čak poslao u napad 7 igrača, što je očajnički potez, no nije imao drugog rješenja.
Do kraja smo bili vrlo dobri, posebice Štrlek. Da, bilo je i tehničkih grešaka, neminovno je da Karačić i Slišković imaju takve greške jer se na njih počelo prekasno računati na ovom prvenstvu. I dalje mislim da se njima ranije dala prilika, oni bi sigurno stekli određenu sigurnost i iskustvo i bili bi puno korisniji sada pred kraj turnira. Možda onda ne bi ni bilo krizne situacije s Poljskom.
Ostaje veliki žal za tim porazom, ali treba čestitati dečkima što su se digli nakon tog šoka i teških kritika. Ne samo s moje strane. Nema toga tko ih nije kritizirao. Od stručnjaka, do doktorica, mesara, časnih sestara... Ovo s Njemačkom je valjda bio taj karakter o kojem su toliko pričali.
Ako oni misle da petim-šestim mjestom treba biti zadovoljan, onda OK, onda smo zadovoljni. Ali koliko ja znam, najave su bile drukčijeg karaktera. Žao mi je što na cijelom prvenstvu nismo pokazali igru koja inače krasi hrvatski rukomet. I svi znamo da oni to mogu, ali zašto nisu na ovom turniru i pogotovo protiv one Poljske, to će morati reći oni koji su ih vodili.
Čuo sam ovih dana puno objašnjenja, ali iskreno, ono su mi bili samo izgovori. I to neuvjerljivi. A kad cijela momčad ne djeluje uvjerljivo, onda se stručni stožer mora zapitati “gdje sam pogriješio”. Na nikoga drugoga se odgovornost ne može prebaciti nego na onoga tko ih je vodio. Pobjeda nad Njemačkom ne može nam zamazati oči...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....