Kazahstan je respektabilna sila, u konačnici, oni su 9. na svijetu. Po - veličini teritorija! Štoviše, najveća su država na svijetu od onih koje nemaju izlaz na more. Otamo ljude šalju u svemir, s Kozmodroma Bajkonur. Nafte imaju više nego kokošje juhe, pa onda nemaju baš problema ni sa solventnošću. Vaterpolo? E, tu baš nisu toliko jaki. No zato jesu uporni. Guraju taj sport, ulažu novac i to nije sporno.
Zadnja su dva desetljeća u azijskom vaterpolu nadmoćni. Možda i zato što se donedavno nitko nov i malo bolji ondje nije pojavio, iako bi ovakav stav mogao biti protumačen maliciozno. No u zadnjih godinu-dvije ozbiljna im je konkurencija Japan. Japanci su kao male “zujalice” po bazenu, s dosta drukčijim oblikom vaterpola, ali sa sve boljim pojedincima (uostalom, dvojica su japanskih reprezentativaca prije dva tjedna potpisala za jednog talijanskog prvoligaša). Japan se i ozbiljno priprema za OI u Tokiju, ali posvetimo se ovom prilikom ipak “našim” Kazahstancima.
Umjesto treninga
Danas od 13.30 po našem vremenu Barakude igraju posljednju utakmicu ne samo naše skupine, već cijele prve etape Svjetskog prvenstva. Nakon te utakmice kalendar, odnosno raspored utakmica dalje, u cijelosti će biti razriješen, od parova osmine finala pa do onih koji već čekaju u četvrtfinalu. Hrvatska je jedna od potonjih i nema briga oko osvajanja prvog mjesta. Briga nemaju ni Kazahstanci. Oni su već sada sigurno - zadnji.
- Dobro, oni sigurno ne spadaju u vrh kvalitete, što se vidjelo i po dosadašnjim rezultatima ovdje, ali i u nekim našim prijašnjim utakmicama - zbori Hrvoje Benić, naš branič sjajnog i razornog udarca. - Sjećam se da smo ih lagano dobili u Beogradu prije mjesec dana, ali idemo to odraditi ozbiljno. Opet i kao lagani trening.
Dobro, ne treba baš biti “lagani trening”... Čisto da se ne kvari dojam. - Ne, ne, nisam to ni mislio. Nema opuštanja, idemo maksimalno ozbiljno. Prije svega zato što tu utakmicu shvaćamo kao dobru pripremu za dalje, za četvrtfinale - zbori Benić.
Kada je spomenuta ta beogradska utakmica, posljednji sraz tih dviju momčadi, samo ćemo podsjetiti da je to bilo u 1. kolu završnog turnira Svjetske lige i da je završilo s elegantnih 20:4. Vukičević je dao četiri gola, odmah je po golovima do njega bio Bašić, kojeg sada nema u Koreji. Realizacija igrača više nam je bila 8-12, a kazahstanska pak 1-8. I da, sjećamo se da je kazahstanski izbornik, inače vrlo dobar srpski stručnjak Dejan Stanojević, urlao na svoje igrače. Na - srpskom! U biti, on im se i inače obraća na srpskom. Oni ga, valjda, razumiju. Valjda!
Pobjednički stav
Inače, drugi naš branič, Marko Macan, iznio je mišljenje čemu i kako sve može poslužiti utakmica s Kazahstanom. - Znate već da ću reći da nikoga ne treba podcijeniti i to doista stoji, koliko god mi bili jači, ali ta nam utakmica može dobro doći da popravimo još neke stvari u igri za daljnji tijek turnira - veli Macan.
Mogla bi se popraviti, recimo... gol-razlika. Čak i neovisno o tome da bi naši igrači na današnju utakmicu mogli doći iz teretane. Nešto što se inače ne radi uoči težih utakmica, ali sada je izvedivo, a ima koristi za dalje. Da, još se nešto drukčije može očekivati s naše strane u odnosu na prve dvije utakmice: od prve bi minute između vratnica trebao biti Marcelić, a ne Bijač. - Vrlo vjerojatno će tako biti - potvrđuje izbornik Ivica Tucak.
- Mi imamo u reprezentaciji dvojicu jednako vrijednih, jednako kvalitetnih, jednako pouzdanih vratara. Mislim da se to vidjelo i u utakmici s Amerikancima i načina na koji je Marcelić branio u zadnjoj četvrtini. Kazahstan ne podcjenjujemo, ali ipak bih rekao da je to usputna postaja na našem daljnjem putu, na kojem su nam još tri važna koraka. Prvi će biti četvrtfinale, ali opet polako, nećemo o tome još. Ono što ja želim jest da u svakoj utakmici, pa tako i predstojećoj, zadržimo pobjednički stav koji će se prenositi u svaki zaveslaj, svaku dodanu loptu, svaki šut i obranu. Ajmo svi skupa uživati u ovome, ali znajte, još je puno posla pred nama.