Lov na polufinale počeo: Tko stvarno puca na postolje u Beogradu? Dvije reprezentacije izgledaju nezaustavljivo

U petak je utakmicama ukupno 4. kola, a prvog u drugom dijelu nadmetanja po skupinama, u Beogradu otpočeo lov na polufinalna mjesta. Ukoliko bismo prve tri utakmice nazvali “ispipavanjem”, ispitivanjem terena ili hvatanjem zaleta, te onim dijelom nadmetanja u kojem su “okliznuća” moguća, ali je svako još uvijek i popravljivo, od sada bi svaki sljedeći kiks bio ravan potonuću. I obratno, sada je svaka pobjeda značajan zaveslaj bliže koraku na jednu od stepenica postolja. Ovo vrijedi za apsolutno sve reprezentacije, odnosno ne navodimo ove riječi samo kroz prizmu nas Hrvata.

Prvi dio u načelu nije ponudio nijedno ekstra veliko iznenađenje, a jedino što bi bilo na tragu toga svakako je pobjeda Turske nad Slovačkom, što je Slovake “gurnulo” u borbu za poredak od 13. do 16. mjesta. To čak ni Slovaci neće pratiti, a kamoli netko drugi.

Promatramo li vaterpolske velikane. Očekivano je Italija prošla daleko najlakše i najbezbolnije, te s maksimalnih 6 bodova u drugi dio natjecanja. Isto vrijedi za Mađare i Grke.

U prijašnjoj A skupini, Mađarska o kojoj malo tko uopće odveć piše i priča, izuzev jasno samih sjevernih susjeda, ne samo što nije imala problema s Maltom i Francuskom, nego su “razoružali” i Crnogorce. Temeljna značajka ove Mađarske čak i nije u tolikoj mjeri napad koji je poslovično raspucan, koliko obrana. Izbornik Zsolt Varga postavio je šumu blokova, sa samo jednim ljevakom (Akos Nagy), a baza trojice nominalno najjačih na toj strani (Vamos, Zalanki i Burian), te s možda tek jednim klasičnim centrom.

Crna Gora ima momčad za budućnost, vrlo dobru. Ovog trenutka ne čine nam se kao “materijal” za medalju. Puno padova u igri, nimalo dojmljive predstave, na trenutke su čak izgledali i naivno. Takvi su barem bili u prve tri utakmice.

Skupinu B smo najbolje upoznali i o njoj najviše pisali minulih tjedan dana, jer ondje je igrala Hrvatska. Tu je vladar bila Grčka, iako bi sa samo malo više koncentracije, a nadasve odlučnosti i hrabrosti u napadu, primat ondje mogao biti na Barakudama. Grci su, međutim, potvrdili klasu, oni su danas vrhunska momčad koja sigurno konkurira i za zlato. Imaju sve, od vratara preko braniča, solidnih krila do centara u izobilju. Stylianos Argyropoulos, Konstantinos Kakaris, Dimitrios Skoumpakis – to je trolist igrača koji su među najboljima, ako ne i najbolji na svojim pozicijama. Od vanjskog, preko sidraša, do braniča. Uz to, fizički su silno jaki, visoki. Nisu slučajno bili srebro na OI u Tokiju 2021., pa onda na SP brončani u Budimpešti 2022., srebrni u Fukuoki 2023. i brončani prošle godine u Singapuru. Sazreli su za prvu medalju i na europskim prvenstvima.

Skupina C pokazala se najizjednačenijom i to je skupina koja je u prva tri kola jedina ponudila neku utakmicu koja je okončana petercima. Famozni dvoboj Srbije i Nizozemske. Srbi su se provukli u 1. kolu, ali su onda “skinuli” europskog i svjetskog prvaka Španjolsku u 2. kolu, te jasno naznačili kako domaćin ozbiljno konkurira za medalju.

Najdosadnija je bila D skupina u kojoj je Italija imala tri lagane, prijateljske utakmice protiv Rumunjske, Slovačke i Turske. Settebello izbornika Alessandra Campagne došao je u Beograd silno izmijenjen, bez šest ponajboljih igrača, ali ovi mlađi i ne toliko afirmirani već su i na pripremama iskazivali silnu volju, agresivnost, pokretljivost, a znanje nije dvojbeno. Držimo ih svakako opasnošću, no dvojbeno ipak ostaje koliko velikom opasnošću. Naime, Italija je jedina reprezentacija koja na ovom EP nije imala niti jednu, pa makar približno težu utakmicu. Uostalom, čak ni 4. kolo im neće donijeti po tom pitanju nešto drukčijeg suparnika (Gruzija). Tek će zadnja dva njihova susreta (Grčka u ponedjeljak i Hrvatska u srijedu) biti pravo mjerilo njihove kvalitete.

Hrvatska? Pa, obrana je takva da je medalje vrijedna. To mora veseliti i to je dobro jer se obrana, kvalitetna, vrhunska, ipak najteže postiže. Međutim za pobjede, nad velikim i jakim suparnicima, jasno da treba i tresti mrežu. Tu moramo iskazati više brzine, a daleko više ubojitosti, odvažnosti, moramo biti opasni. Onda će biti sve u redu.