Crvena lampica svijetli, i to već neko vrijeme, a sad bi se baš moglo oglasiti i zvono na uzbunu. U redu, nije još zavijajući alarm, ali jedan upozoravajući gong, sasvim sigurno.

Hrvatski vaterpolo je u ozbiljnom problemu i nije da je voda došla do grla (to je u ovom sportu odlično), već se radi da bazen negdje “pušta”. Voda istječe i postoji bojazan da vaterpolisti ostanu na suhom. To je ozbiljan problem. I ne radi se tu o infrastrukturi jer bazena nikada više nismo imali po cijeloj državi. Od Čakovca, Koprivnice, preko Makarske, Slavonskog Broda, Pule, Vukovara, Siska... Da ne spominjemo ona tradicionalno jaka vaterpolska uporišta tipa Zagreba, Splita, Dubrovnika, Šibenika, Rijeke, pa i Korčule, Makarske, Zadra. Uskoro slijedi izgradnja bazena i u Opatiji. U biti, jedini veći grad u državi koji nema bazen je Osijek. No rekosmo, nije problem u bazenskoj infrastrukturu već u kvaliteti onih koji u bazenu igraju s loptom.

Tema koju smo već donekle obrađivali, odnosno problem na koji smo ukazivali kroz prizmu reprezentacije nakon OI u Tokiju, nedostatka vrhunskih, mladih igrača, slabljenja klubova. Europski utorak i srijeda su nam dali (još jednom) potvrdu. U utorak je u Ligi prvaka Jadran doduše pobijedio, ali... Svladali su gruzijske amatere samo 15:13 izblamiravši se u posljednoj četvrtini koju su izgubili nestvarnih 6:1!?! Dan kasnije je Jug AO u istom natjecanju, doma izgubio od Marseillea s 5 golova razlike, 14:9, a toliko visoko u Gružu nisu pobijeđivali ni najveći klubovi poput Pro Recca ili Olympiacosa u najslavnijim danima. Iste večeri je pak Mladost, koja je nominalno prvak Hrvatske, ali ljetos potpuno raspadnuta kada je momčad u pitanju, ispala u Eurokupu (očekivano), ali sa čak 9 razlike od Palerma (16:7). Nakon što su i u Zagrebu pali 11:7. Idemo redom.

‘Momčad iz snova’

Jadran smo ljetos nakon dovođenja pojačanja (Bukić, Harkov, Dobud, Čagalj...) nazvali Dream team. Zasad ne igraju baš kao momčad iz snova, već bi prije rekli da se neki još nisu probudili. Splićani su bili vrlo loši već i u 1. kolu protiv istina jake Barcelonete trenera Elvisa Fatovića (11:6), te smo istog trenutka ukazali na manjkavosti u vidu mnoštva tehničkih pogrešaka, lošeg igrača više... U utorak je na Poljud došao Dinamo. Nije nogomet u pitanju i nije Dinamo Zagreb, već vaterpolski prvak Gruzije iz Tbilisija. U tom sastavu su u Splitu, prema kazivanju njihovog trenera Dejana Stanojevića zaigrali, pazite sad - trojica igrača kojima je to bila druga utakmica u karijeri u seniorskoj konkurenciji, a još šestorici je to bila peta ili šesta! I onda je takva momčad uspjela dati Jadranu 13 golova. Ma, o čemu mi pričamo? To su gruzijski juniori predvođeni kapetanom, Zagrepčaninom Markom Jelačom, te jednim Srbinom odnosno Crnogorcem! Baš su oni “iznenadili” Jadran.

TONCI PLAZIBAT/CROPIX Cropix

- Ne znam što se dogodilo u posljednjoj četvrtini. Moram priznati da sam jako ljut na svoje igrače, na njihovu reakciju, ovo je bilo jako loše - nakon utakmice će strateg Jadrana, Mile Smodlaka.

Onda je došla srijeda i Marseljeza u Gružu. Marseille je potopio jugaše. Otvorili su sa 4:0, završili s 14:9. Da se odmah razumijemo, francuski prvak nije baš “tamo neki Marseille”. To je vrhunski sastav, prvi francuski klub koji je ikad osvojio neki europski kup u vaterpolu - Eurokup 2019. Već 3-4 godine ukazujemo na njih, imaju odlične strance (naš Vukičević, pa Srbin Prlainović, Crnogorac Spaić), ali znate li tko su u Dubrovniku bili najbolji igrači? Francuzi Ugo Crousillat i Thomas Vernoux. Potonji nema 20 godina i ekstra je nadareni centar i vanjski i sjajan u obrani. Takav je već najmanje dvije godine i danas bi igrao u početnoj postavi svake reprezentacije svijeta. Toliko je dobar. Nadalje, francuska liga je bolja, jača od naše, hrvatske, ma kako god to nekome zvučalo. Marseille je to dokazao, ali imaju oni i Strasbourg, Montpellier, Noisy-le-Sec. Od 10 naših prvoligaša, spomenuti klubovi bez problema pobjeđuju osam. Francuzi dugo već ulažu, s približavanjem OI u Parizu samo pojačavaju ritam i odlučuju mudro. Sada su i smanjili broj stranaca po klubovima na maksimalno tri, jer žele svoje.

Naš najbolji klub trenutačno, Jug također ima trojicu stranaca, Grka (Papanastasiou, Kakaris i Argyropoulos). No, kada bi iz te momčadi izvukli tu trojicu Grka, ostali na domaćim dečkima, istog trenutka imate u europskim razmjerima ne više od... momčadi prosječne kvalitete. Da, postoje dva izvanserijska igrača (kapetan Loren Fatović i vratar Toni Popadić), klasan lagano već veteran vrhunske kvalitete (Maro Joković), ali na kojem ne možete temeljiti dugoročnu budućnost. Sve ostalo je blagi upitnik. Jug će se plasirati na Final 8 Lige prvaka jer ima izuzetno slabu skupinu te bi trebali biti bolji od berlinskog Spandaua 04, Waspo 98 Hannovera, pogotovo rumunjske Steaue, a valjda i Crvene zvezde. Više od toga, bojim se, možemo zaboraviti.

Tek je početak sezone...

Mladost je pak posebna priča. Zagrebačka se momčad raspala ljetos kao sladoled na suncu. Sada imaju brdo klinaca ne baš osobite kvalitete, najslabiju momčad od osamostaljenja Hrvatske, koja je ispala od Palerma u četvrtfinalu Eurokupa s ukupno u dvije utakmice 13 razlike. Mrvicu šanse nisu imali. U jednom je trenutku uzvrata u Palermu, na bazenu nestalo struje pa je stanka potrajala 10-ak minuta. Trener Zoran Bajić će nakon utakmice s ogorčenjem u glasu priznati:

- Nama je mrak na oči pao puno ranije. Bez obzira koliko je tu u momčadi sve puno mladosti, nema tu zvučnih imena, ali ima načina i načina kako izgubiti jednu utakmicu. Ovo sigurno nije jedan od tih. S druge strane, pogledajmo i što je nama na raspolaganju. U Palermu je prosječna starost momčadi bila ispod 20 godina. Iz osnovne škole na fakultet. Kratki smo i “tanki”, nemamo kvalitetu, to je činjenica. Pa, mi smo ljetos zvali igrače da bi uopće skupili momčad - priznaje trener mladostaša.

Kada je ovakvo stanje u jednoj Mladosti, onda si možete misliti kako je u Primorju, POŠK-u, Mornaru...

U redu, netko će reći kako ne treba raditi dramu nakon jednog rezultatski lošijeg kola u Ligi prvaka i kako je tek početak natjecanja, sezone. To stoji, ali da valja upozoriti na očiti problem i to je sigurno, a osim toga činimo to sada kako nitko ne bi mogao reći u budućnosti kako se o ovom problemu nije ranije pričalo, pisalo, kako nas je sve zateklo. Ne promijeni li se uskoro nešto, pod hitno i na bolje, hrvatski klupski vaterpolo će dosegnuti razinu hrvatske klupske košarke, a onda znate na čemu smo...