SP u vaterpolu za Sportske novosti komentira: Mile Smodlaka
Dosta je ljudi bilo skeptično u početku, prije utakmice s Grčkom, kako će to izgledati s obzirom na velik broj novih igrača u nas, a vrlo jakog suparnika. Međutim, osim onog početka koji je razumljivo bio nervozan jer to nije samo prva utakmica na turniru, već za dobar dio naših igrača i prva utakmica uopće za reprezentaciju na velikom natjecanju, sve kasnije s vremenom je bilo sve bolje. Upravo su naime ti debitanti, mladi igrači iznijeli najveći dio posla na utakmici. Naravno, uz naše centre i to obojicu, Vrlića i Krapića. Bilo mi je drago vidjeti da su oni baš, ti mladi bili u prvom planu. Davali su ton igri, zabijali golove. Dakle, upravo sve ono što se pitali i s nestrpljenjem iščekivali što će se dogoditi i hoće li oni biti ti koji će donijeti tu neku dodatnu, novu energiju. Jesu! Baš su to oni napravili, odlični su bili.
Što se same utakmice s Grčkom tiče, ono što mi je nekako najviše upadalo u oči je da unatoč jako dobroj igri u obrani, vrlo agresivno i pokretljivo, iako je bilo nekoliko nesporazuma prilikom izlaska iz M-zone ili parcijalne zone, su primljeni golovi u onaj dio gola za koji su zaduženi igrači. Dakle, golovi pokraj bloka. Tu smo primili za ovakvu utakmicu previše takvih golova, ili u pozicijskom napadu ili s igračem više. To su neke individualne pogreške koje su nas možda koštale čak i pobjede jer obrana je generalno dobro izgledala, branili smo se s igračem manje odlično, ali te smo golove primili u taj bliži kut. To su laki golovi, ali to je stvarno i jedina stvar koja je bila lošija. No, to se da vrlo lako popraviti.
U nekim je vrlo bitnim momentima Bijač obranio nekoliko teških lopti, što je značajno. U napadu, šutevima s poprilične distance Harkov, Burić, Bašić, dakle sve ti naši debitanti su nas držali u igri. Igrač više nam je izgledao kao da smo u nekoj panici, iako valja znati da Grci ne ostavljaju puno prostora, igraju vrlo discipliniranu i pokretnu, agresivnu obranu. Tu onda napadač mora držati jednu razumnu distancu od njih da je opasan, ali opet i da nije "ugrožen". Ako nam protok lopte nije dobar, tečan, često smo s igračem više vraćali loptu prema desnoj strani tako da naše lijevo krilo vrlo često nije uopće imalo loptu. Zato taj naš igrač više nije imao tu širinu i dubinu koja nam je potrebna.
Bilo je ulazaka s jedne i druge strane na dva metra. Jasno se dalo zamijetiti da recimo u paru Krapićem na dva metra uplivava Burić kao drugi centar, ali i Žuvela također. Radili su to i Grci i tu ima možda detalj. Prilikom njihovih ulazaka na dva metra, ti igrači koji nisu bekovi, malo bi, pola sekunde ili sekundu ostajali nezaštićeni od naše vanjske linije. Zato bi tu trebala malo, samo mrvicu ranije doći neka pomoć kako bismo izbjegli ta bespotrebna isključenja. To su sad već sve neke sitnice i detalji. Sve u svemu, jako sam zadovoljan prvom utakmicom, načinom kako smo odreagirali kada nije bilo dobro, kako smo odigrali do kraja, kakav je bio učinak, doprinos mlađih igrača.