Grčka

1. Panagiotis Tzortzatos 1992.

2. Konstantinos Genidounias 1993.

3. Dimitrios Skoumpakis 1998.

4. Konstantinos Gennidounias 1993.

5. Ioannis Alafragkis 1999.

6. Alexandros Papanastasiou 1999.

7. Georgios Dervisis 1994.

8. Stylianos Argyropoulos 1996.

9. Emmanouil Solanakis 1994.

10. Konstantinos Kakaris 1999.

11. Dimitrios Nikolaidis 1999.

12. Angelos Vlachopoulos 1991.

13. Konstantinos Limarakis 1999.

14. Nikolaos Gkillas 2003.

15. Nikolaos Kopeliadis 1996.

Izbornik: Thedoris Vlachos

Francuska

1. Clement Dubois 1995.

2. Remi Saudadier 1986.

3. Ugo Crousillat 1990.

4. Alexandre Bouet 2000.

5. Enzo Khasz 1993.

6. Thomas Vernoux 2002.

7. Romain-Marion Vernoux 2000.

8. Emil Bjorch 1987.

9. Mehdi Marzouki 1987.

10. Charles Canonne 1996.

11. Pierre-Frederic Vanpeperstraete 1992.

12. Andrea De Nardi 1998.

13. Hugo Fontani 1994.

14. Denis Guerin 2002.

15. David Caumette 1997.

Izbornik: Florian Bruzzo

Malta

1. Nicholas Kane Grixti 1995.

2. Jeremy Abela 1998.

3. Nicholas Bugelli 1997.

4. Benjamin Cachia 2002.

5. Liam Galea 2001.

6. James Gambin 1999.

7. Ben Plumpton 1998.

8. Jake Tanti 1998.

9. Darren Zammit 1999.

10. Dino Zammit 1994.

11. Nikolai Zammit 2001.

12. Mathew Zammit 1987.

13. Sam Gialanze 2004.

14. Andreas Galea 1996.

Izbornik: Karl Izzo

Dvije susjedne nam države čije obale oplahuje isto mora kao i nas, Italija i Crna Gora, vodit će borbu za prvo mjesto u skupini A. U odnosu na Svjetsko prvenstvo, Talijanima nedostaje naturalizirani ljevak, nekoć primorjaš, a etnički Argentinac Gonzalo Echenique. Izborniku Campagni to ipak nije pričinilo nikakav problem jer osim što je minule sezone “eksplodirao” ljevak Luca Damonte iz Pro Recca, sastav mu je toliko dobro ukomponiran, a i ta Serie A proizvodi očito sve veći broj visokokvalitetnih izdanaka doma, talijanske škole. Ne svodi se baš sve na strance. Dapače, njihov broj lagano i opada. U svakom slučaju, Italija je favorit za prvo mjesto u skupini ispred poprilično mlade crnogorske momčadi u kojoj su čak trojica 19-godišnjaka.

Iako, nije se šaliti s Gruzijom. Identična 13-ica igrača koji su igrali na Svjetskom prvenstvu, sada su i na EP. Cijelo su ljeto skoro pa proveli zajedno trenirajući. Znamo da su tjelesno besprijekorno pripremljeni, taktički odlično vođeni od srpskog trenera, a i tehnički su na SP u Mađarskoj pokazali da svakome mogu zagorčati život. Slovačka se na EP pojavila sad, prvi put nakon 2016.

SUDIONICI SKUPNE

Slovačka

1. Tomaš Hoferica 1993.

2. Dani Bačo 2002.

3. Samuel Balaz 1994

4. Branislav Balogh 2000.

5. Matej Caraj 2000.

6. Juraj Dily 1996.

7. Lukas Durik 1992.

8. Erik Haluška 1996.

9. Boris Juhasz 2001.

10. Robert Kaid 1999.

11. Andrej Kovačik 1999.

12. Maximilian Molnar 2000.

13. Lukas Seman 1987.

14. Adam Simkovič 2002.

15. Patrik Tisaj 2002.

Izbornik: Milan Oršula

Crna Gora

1. Dejan Lazović 1990.

2. Luka Murišić 2000.

3. Vasilije Radović 2003.

4. Kanstantin Averka 1997.

5. Dušan Baničević 1998.

6. Vlado Popadić 1996.

7. Miroslav Perković 2001.

8. Bogdan Đurđić 1996.

9. Aleksa Ukropina 1998.

10. Vladan Spaić 1997.

11. Dušan Matković 1999.

12. Marko Petković 1989.

13. Petar Tešanović 1998.

14. Marko Mršić 2003.

15. Jovan Vujović 2003.

Izbornik: Vladimir Gojković

Gruzija

1. Irakli Razmadze 1997.

2. Sandro Adeišvili 1999.

3. Valiko Dadvani 2002.

4. Nika Šušiašvili 1999.

5. Andria Bitadze1997.

6. Marko Jelača 1982.

7. Kviča Jahaija 1996.

8. Jovan Sarić 1991.

9. Revaz Imnaišvili 1997.

10. Boris Vapenski 1990.

11. Fabio Baraldi 1990.

12. Dušan Vasić 1993.

13. Nikolos Šubladze 1993.

14. Giorgi Magrakvelidze 1998.

15. Saba Tkešelašvili 2004.

Izbornik: Dejan Stanojević

Italija

1. Marco Del Lungo

2. Francesco Di Fulvio 1993.

3. Luca Damonte 1992.

4. Matteo Iocchi Gratta 2002.

5. Andrea Fondelli 1994.

6. Giacopo Cannella 1997.

7. Vincenzo Renzuto 1995.

8. Francesco Condemi 2003.

9. Nicholas Presciutti 1993.

10. Lorenzo Bruni 1994.

11. Edoardo Di Somma 1996.

12. Vincenzo Dolce 1995.

13. Gianmarco Nicosia 1998.

14. Luca Marziali 1991.

15. Jacopo Alesiani 1996.

Izbornik: Alessandro Campagna

Španjolska, sastav koji je prije dva mjeseca osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu u Mađarskoj, u Splitu će prvi tjedan, a u biti i tjedan i pol zijevati od dosade. U skupini s Rumunjskom, Nizozemskom i Njemačkom, doista ne vidimo način kako bi Španjolska mogla izgubiti utakmicu. Pa čak i kako bi itko drugi iz ove skupine mogao remizirati sa Španjolcima.

Pro, Furija je jaka i za vrh Europe ili momčadi poput Grčke, Hrvatske, Srbije. Jedino ih Talijani mogu ugroziti. Nadalje, izbornik Martin gotovo da nije mijenjao momčad. U odnosu na sastav koji je osvojio naslov svjetskog prvaka, nema tek ljevaka Blai Mallaracha. Čak je i iskusni, veteran i hrvatski zet Felipe Perrone u svojoj 37. godini tu, iako je bilo razmišljanja španjolskog izbornika početkom godine da ga poštedi EP. Felipe je očito mislio drukčije. Ostale momčadi baš i ne zavrjeđuju osobit spomen. Rumunjska dolazi s novim izbornikom Bogdanom Rathom koji je svojedobno kao naturalizirani igrač nastupao za Italiju. Njemačkoj se vratio naš centar Mateo Ćuk kojeg zbog ozljede nije bilo na SP gdje je Njemačka igrala, ali zaista kriminalno loše. Nizozemska? To je država koja je, kada je vaterpolo u pitanju, posljednjih desetljeća poznatija po svojoj ženskoj reprezentaciji.

SUDIONICI SKUPNE

Španjolska

1. Unai Aguirre 2002.

2. Alberto Munarriz 1994.

3. Alvaro Granados 1998.

4. Bernat Sanahuja 2000.

5. Miguel De Torro 1993.

6. Marc Larumbe 1994.

7. Martin Famera 1988.

8. Sergi Cabanas 1996.

9. Roger Tahull 1997.

10. Felipe Perrone 1986.

11. Frabcisco Calatrava 1999.

12. Alejandro Bustos 1997.

13. Eduardo Lorrio 1993.

14. Nikolas Garcia 1999.

15. Alberto Barroso 1994.

Izbornik: David Martin

Rumunjska

1. Marius-Florin Tic 1996.

2. Victor-Andrei Antipa 1999.

3. Silvian Colodrovschi 2000.

4. Alex-Raducu Dinca 2003.

5. Gabriel-Vlad Dragomirescu 1995.

6. Andrei Fulea 1997.

7. Vlad Georgescu 1999.

8. Andrei Neamtu 2004.

9. Adrian Mihaluta 2001.

10. Francesco Iudean 2001.

11. Andrei Prioteasa 1996.

12. Bogdan Remes 1998.

13. Levente Vancsik 1994.

14. Albert Vatrai 1997.

15. Ionut Vranceanu 1992.

Izbornik: Bogdan Rath

Nizozemska

1. Eelco Wagenaar 1991.

2. Tom de Weerd 1998.

3. Bilal Gbadamassi 1997.

4. Lucas Gielen 1990.

5. Ted Huijsmans 1998.

6. Pascal Janssen 1996.

7. Flemming Kastrop 2002.

8. Jesse Koopman 1993.

9. Thomas Lucas 1989.

10. Harmen Muller 1995.

11. Jesse Nispeling 1995.

12. Jorn Winkelhorst 1991.

13. Guus van Ijperen 1995.

14. Kjeld Veenhuis 1995.

15. Kas Te Riele 2002.

Izbornik: Arno Havenga

Njemačka

1. Moritz Schenkel 1990.

2. Zoran Božić 2002.

3. Ferdinand Korbel 1996.

4. Marko Stamm 1988.

5. Fynn Schütze 1998.

6. Maurice Jüngling 1991.

7. Denis Strelezkij 1998.

8. Lukas Kuppers 1996.

9. Philipp Dolff 1998.

10. Phillip Kubisch 2000.

11. Mateo Ćuk 1990.

12. Mark Gansen 2002.

13. Kevin Götz 1993.

14. Nicklas Kai Schipper

15. Jan Rotermund 2001.

Izbornik: Petar Porobić

U ovoj je skupini i laicima znamo tko ovdje vodi glavnu riječ, a kome je Split nagradno vaterpolsko ljetovanje. Srbija dolazi kao aktualni olimpijski pobjednik, a Mađari kao branitelji naslova prvaka Europe.Tako ispisano, to zvuči silno moćno. Jest jako, a sad je li baš i moćno, dalo bi se za raspraviti. Sljedeća dva tjedna će dati pravu ocjenu i ove dvije momčadi koje je sada i malo teško procijeniti čak i njihovim trenerima. Oba su sastava doživjela silne izmjene. Mađari odmah nakon SP u Budimpešti gdje su razočarali, zauzeli su na koncu 7. mjesto. Ondje smo doista gledali i vidjeli zvijezdu do zvijezde, ali... nismo vidjeli momčad. Razjedinjeni, navodno s i 2-3 klana. “Ceh” je, kako to obično biva “platio” trener. Izbornik Tamas Märcz je smijenjen, imenovan bivši mladostaš, sad odlični trener Ferencvarosa, Zsolt Varga. I krenula je “metla”. Nema kapetana De. Varge, ljevaka Vamosa, potom Pohla, a ni Harai i Mezei nisu više na 2 metra. Mađarska skoro da ni nema sada klasičnog centra, iako je tomu najbliži Toni Nemet.

Srbija je pak nakon OI u Tokiju renovirala momčad, došlo je do smjene generacija i odlaska 6 igrača, da u Split ne mogli zbog ozljeda doći sjajni branič Jakšić, kao i centar Lazić. U momčadi jesu, pitanje je samo u kakvom stanju nakon dugotrajnih ozljeda najveća zvijezda ljevak Mandić, te mladi Vučinić. U Spaladium Areni će igrati samo trojica igrača koji su osvojili olimpijsko zlato u Tokiju - Mandić, S. Rašović i Ranđelović. Izrael je debitant u muškoj konkurenciji na EP. Nikad prije se nisu plasirali, baš kao što se za Split nisu plasirali ni Slovenci. Oni su ovdje zahvaljujući sankcijama koje su nametnute Rusiji, pa su zauzeli “njihovo” mjesto.

SUDIONICI SKUPINE

Srbija

1. Dimitrije Strajo Rističević 1992.

2. Dušan Mandić 1994.

3. Petar Velkić 1998.

4. Sava Ranđelović 1993.

5. Ognjen Stojanović 1996.

6. Nemanja Vico 1994.

7. Strahinja Rašović 1992.

8. Radomir Drašović 1997.

9. Đorđe Vučinić 1999.

10. Marko Radulović 2001.

11. Stefan Branković 2001.

12. Viktor Rašović 1993.

13. Lazar Dobožanov 1995.

14. Luka Pljevančić 2002.

15. Vasilije Martinović 1993.

Izbornik: Dejan Savić

Mađarska

1. Marton Levai 1992.

2. Daniel Angyal 1992.

3. Krisztian Manhercz 1997.

4. Gyorgy Agh 1999.

5. Gergo Fekete 2000.

6. Akos Konarik 2001.

7. Gergo Zalanki 1995.

8. Gergely Burian 1998.

9. Adam Nagy 1998.

10. Erik Molnar 2003.

11. Szilard Jansik 1994.

12. Toni Nemet 1994.

13. Soma Vogel 1997.

14. Vendel Vigvari 2001.

15. Viktor Vadovics 1995.

Izbornik: Zsolt Varga

Slovenija

1. Jure Beton 1997.

2. Marko Blažić 1999.

3. Jan Justin 1999.

4. Jaša Kadivec 1993.

5. Matej Nastran 1979.

6. Benjamin Popovič 1997.

7. Martin Puš 1988.

8. Vukašin Stefanovič 1993.

9. Martin Stele 1996.

10. Aljaš Troppan 2002.

11. Matic Rahne 2000.

12. Jaša Lah 2004.

13. Gašper Zurbi 1994.

14. Aleksander Cerar 2004.

15. Aleksander Paunovič 2004.

Izbornik: Kristof Štromajer

Izrael

1. Yahav Fire 1997.

2. Ori Buzaglo 2003.

3. Tal Fotin 2003.

4. Tamir Fried 1999.

5. Ido Goldschmidt 1993.

6. Ronen Gros 1991.

7. Nir Gross 1997.

8. Gal Haimovich 1999.

9. Tom Grundlyand 1996.

10. Yuval Klarfeld 1999.

11. Itamar Kolodny 2000.

12. Dor Koter 1998.

13. Maxim Smirnov 2003.

14. Or Schlein 2002.

15. Yoav Rendler 2002.

Izbornik: Tai Grodman

Utakmica s 1 golom!

U povijesti EP postoje čak dvije utakmice u kojima je postignut samo 1 pogodak! U Leipzigu 1962. kada je Jugoslavija pobijedila Istočnu Njemačku (DDR) 1:0. Četiri godine kasnije, u Utrechtu je SSSR pobijedio DDR također 1:0. Inače, sve tri države ne postoje već više od 30 godina. Nešto je veći broj utakmica s 2 gola.

Bologna 1927. Austrija - Jugoslavija 2:0

London 1938. Mađarska - Njemačka 2:0

Monte Carlo 1947. Belgija Švedska 1:1

Torino 1954. SSSR - Jugoslavija 1:1

Utrecht 1966. SSSR - Jugoslavija 1:1

Najviša pobjeda

Ova čast pripada Mađarskoj i to s prošlog Europskog prvenstva 2020. Tada je u Budimpešti domaćin svladao Maltu čak 26:0. Nakon ove rekordne pobjede, bilježimo još neke s vrlo velikom gol-razlikom.

Beč 1995. Hrvatska - Austrija 26:2

Barcelona 2018. Hrvatska - Turska 23:2

Beograd 2016. Hrvatska - Malta 22:2

Zagreb 2010. Crna Gora - Turska 22:2

Eindhoven 2012. Mađarska - Turska 22:2

Utakmica s najviše golova

Najviše su pogodaka u jednoj utakmici vidjeli gledatelji u Ateni 1991. Zapravo, to je prvenstvo i inače bilo najefikasnije u povijesti budući da su ondje odigrane čak četiri utakmice s najviše golova u četiri četvrtine.

35 - Rumunjska - Danska 26:9

34 - Španjolska - Velika Britanija 28:6

34 - Bugarska - Danska 1:13

32 - Rumunjska - Čehoslovačka 19:13

Igrač s najviše zlatnih medalja na EP

Filip Filipović je vaterpolist s najviše zlatnih medalja na europskim prvenstvima. Bivši kapetan srpske reprezentacije osvojio je čak 6 naslova prvaka Europe. Prvi put 2003. igrajući za momčad Srbija i Crna Gora, te 2006., 2012., 2014., 2016. i 2018. za samostalnu Srbiju.

Momčad s najviše odigranih utakmica

Dakako, reprezentacija s najvećim brojem medalja, uspjeha i odigranih turnira na kontinentalnim prvenstvima, ujedno je i momčad s najvećim brojem odigranih utakmica. Mađarska je rekorder po pitanju broja utakmica, ukupno su ih dosad odigrali točno 220 na EP.

Debitant - prvak Europe

Ovakva se situacija dogodila samo jednom. Crna Gora koja je nezavisnost stekla 2006. godine, prvi se put pojavila na Europskom prvenstvu 2008. u Malagi, na jugu Španjolske i odmah otišla do vrha. Crnogorci su u prvom nastupu na Prvenstvu Europe osvojili zlato, te ušli u krug 10 država koje su dosad osvajale zlato na EP-ima.

Sudac s najviše utakmica muškog turnira

Boris Margeta iz Slovenije dosad je sudio 46 utakmica muških turnira europskih prvenstava, temeljem čega je djelitelj pravde s najviše utakmica. Odmah iza Margete slijede Georgios Stavridis (Grčka) i Radoslaw Koryzna (Poljska) s 43 utakmice.

Kada pribrojimo i utakmice ženskog dijela turnira, ponovo je Boris Margeta sudac s najviše utakmica u povijesti EP (61), a iza njega dolaze Poljak Koryzna (59) i Grk Stavridis (55).

Jedino EP na dva kraja Europe

Samo se jednom dogodilo da su žene i muškarci na vaterpolskom EP bili razdvojeni na dva kraja kontinenta čak, pa i u različitim terminima. Godine 1985. EP muškaraca održano je u Sofiji (Bugarska) od 4. do 11. kolovoza, dok su žene koje su tada imale svoj prvi turnir ovakve vrste, igrale na sjeveru Europe, u Oslu (Norveška) od 12. do 18. kolovoza. Od 1987. muškarci i žene igraju u istom terminu i najčešće u istom gradu ili tek iznimno u dva susjedna grada (Sheffield/Leeds 1993., Firenca/Prato 1999. i Kranj/Ljubljana 2003.).