Torta za rođendan i jubilej dva Marka pa priprema za Gruziju. Koja igra sporo i nema rezerve

U utorak nakon ručka, dobro bi legla kakva butelja gruzijskog vina. Dobro, hajde, ako ćemo promovirati kulturu finog ispijanja, onda čaša vina iz Gruzije. Po tome su, između ostalog, poznati. Po vinu, mislimo. A ovo nakon ručka, mislimo poradi činjenice da nam predstojeći vaterpolski sraz na EP nije baš matineja, jer to nekako držimo više za prijepodnevne ure, već odmah nakon podneva. U svakom slučaju, prvi susret dana u Beogradskoj areni, nama 2. kolo na ovom natjecanju i prvi ozbiljniji suparnik. Sad, možda koje slovo o pojmu "ozbiljniji"...

Ne, jasno da nisu klasa Španjolska, Mađarska ili Grčka, Italija. To nikako, ali opet nisu baš ni "trube". Gruzija i inače u loptačkim sportovima ima sasvim solidne reprezentacije. U nogometu imaju nekoliko zanimljivih, vrlo korektnih igrača. U košarci već vrlo ozbiljnu reprezentaciju i igrače tipa Pačulija, Bitadze, Šengelija... U rukometu su eto upravo na tamošnjem EP. Vaterpolo? Tu se dobrim dijelom oslanjaju na naturalizirane igrače. Svojedobno, a nema davno, od Hrvata su ondje igrali Marko Jelača, Marko Elez, Marin Franičević. Danas imaju Šibenčanina Andriju Vlahovića. No, on je tek jedan od šestorice stranaca jer za Gruziju nastupa sjajan crnogorski centar Stefan Pješivac, pa Srbi Veljko Tankosić, Jovan Sarić, Dušan Vasić koji je najbolji strijelac Crvene zvezde u njihovoj povijesti. Riječ je o igračima koji igraju od Novog Beograda do Radničkog, talijanske Ortigie... Imaju iskustva i ozbiljni su "tipovi".

No, Gruzija ima povijest i svojeg vaterpola. Otac i sin, Petre i Georgi Mšvenieradze. Obojica u doba SSSR-a, najbolji igrači i osvajači olimpijskih i svjetskih medalja. U redu, govorimo o razdoblju od ‘50-ih do konca ‘80-ih godina prošlog stoljeća. Kasnije je, međutim, došao jedan koji je već poznatiji svima u Hrvatskoj, centar Revaz Čomakidze koji je igrao u Mladosti. Međutim, oni i danas imaju nekoliko odličnih svojih igrača. Centar Sandro Adeišvili (26), a posebno branič Valiko Dadvani (23), još prije tri godine u Mladosti iz koje su prešli u Radnički. Dadvani je još uvijek ondje. Ljevak Nika Šušiašvili (26) je dosta vremena igrao u Novom Beogradu s kojim je prije tri godine bio doprvak Europe, pa Andria Bitadze...

Solidan sastav kojeg se nismo pribojavali, ali ih silno štovali i 2022. na SP u Budimpešti uoči osmine finala, a završilo je 13:7. Koji mjesec kasnije, četvrtfinale EP u Splitu, čak 15:5. Jesu li to malo ipak "prevelike oči" kad govorimo o Gruziji?

- Mi njih zapravo dosta dobro poznajemo jer je ondje, uz našeg Vlahovića, igra još i dosta naturaliziranih Srba i Crnogoraca. To su dobri igrači. Ako se ne uđe dobro, koncentrirano, oni mogu iznenaditi svakoga.

Tako govori Luka Bukić. Oprezno i to je u redu, ali Grci su "raznijeli" tu istu Gruziju – 20:6. Bilo je "grdo" za gledati.

- Protiv Grčke su izgledali lošije, ali kad gledate njihovu momčad, po mjestima, igračima, respektabilni su. Zato ćemo se mi pripremiti najbolje što možemo. Ulazimo tako da očekujemo tvrdu utakmicu, a daj Bože da se odvojimo odmah na početku i stvorimo tu prednost, iako nisam siguran da će biti baš tako lagano - veli Luka Bukić.

Ono što je karakteristično kod Gruzije su dvije stavke. Prvo: igraju sporo i tako su uvijek i igrali. Drugo: postoji velika razlika u kvaliteti između prve i druge postave, a upravo ona prva, najbolji igrači igraju, logično, i najviše. No, to znači veliku potrošnju. Zato je formula za dobiti Gruziju...

- Ritam, ritam, ritam.

Ne, nisu nam prsti ostali predugo na istim tipkama, već je baš tako Rino Burić pojasnio način kako do pobjede.

- Očekuje nas fizički jaka, teška utakmica u kojoj mi moramo "nabiti" naš ritam igre. Pogotovo plivački. Grci ih jesu "razbili", ali to će u utorak izgledati drukčije, ako govorimo o Gruziji. Mi pak ulazimo s maksimalnim poštovanjem. Možda nam čak i ne ide na ruku što su protiv Grka bili stvarno loši. Realno, nisu ništa pokazali. Zato nas čeka drukčija utakmica. Jednostavno, moramo ih dobiti ritmom, plivanjem, budući da oni ipak jesu malo sporiji. Fizički oni jesu jaki, teški, pogotovo njihovi centri, dominantni na 2 metra, ali se sporije vraćaju u obranu.

Eto jednostavne formule. Jednostavnije za napisati nego izvesti, iako ne dvojimo mi puno niti glede izvedbe.