Posljednjih 10-15 godina, na europskim, ali i svjetskim prvenstvima, čak i u konačnici na olimpijskim igrama, kada bi sagledavali postave reprezentacija i klubove iz kojih dolaze, u pravilu je najviše igrača na takvim turnirima bilo iz Pro Recca. Legija stranaca iz Ligurije davala bi po 7-8 talijanskih reprezentativaca, ali onda i još po jednog iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, ponekad Grčke, Mađarske, Francuske. Zateći, recimo, na vaterpolskom EP 15-16 igrača iz istog kluba, iz Pro Recca, nije bilo baš nikakvo čudo. Više pravilo.
Nakon kluba iz Genove, najviše bi reprezentativaca davali Olympiacos i Barceloneta. To su bile, a u konačnici i dalje su, okosnice grčke i španjolske vrste. Štoviše, dugo je vremena isti trener vodio Olympiacos i Grčku (Theodoros Vlachos). Posljednjih godina momčad iz Pireja ima stranog trenera, pa su tako imali i Igora Milanovića kojeg je odmijenio naš Hrvoje Koljanin, a u konačnici danas je trener još jedan hrvatski stručnjak, Elvis Fatović.
Barceloneta je bila zanimljiva pak jer je tu momčad, koja je okosnica Furije, vodio dugo (od 2013. do 2021.) trener Jesus Martin, dok je njegov brat bio i još uvijek jest španjolski izbornik. "Zakon braće", tako smo to zvali, pa je u biti španjolska reprezentacija bila u punom treningu doslovno cijelu godinu. Isti igrači pod dvojicom braće. Jasno da su bili ludo uigrani.
No, ove se godine i na predstojećem Europskom prvenstvu u Beogradu ponešto na vrhu mijenja. Naime, koji dan prije početka prve utakmice vrlo je vjerojatno, gotovo pa sigurno (valja pričekati službenu potvrdu sastava nekoliko reprezentacija), da će se jedan hrvatski klub moći pohvaliti s najviše igrača na beogradskom turniru. Aktualni pobjednik Hrvatskog kupa, zagrebačka Mladost.
Bazenom Beogradske arene zaplivat će čak 10 Žabaca! To je, provjerili smo, apsolutni hrvatski rekord od osamostaljenja države na velikim natjecanjima tipa OI, SP i EP. Od te desetorice, čak je 9 Barakuda, ali ne valja zaboraviti i desetog, ljevaka Ivan Nagaev koji je prije koji tjedan postao naturalizirani Maltežanin. Čak i kada bi računali samo naše reprezentativce, njih čak devetorica iz istog kluba na velikom natjecanju je rekord.
Imali su Žapci neke turnire s većim brojem igrača, to nije upitno. Izdvojit ćemo samo one s 5 i više igrača.
OI Atlanta 1996. (srebro, 6 igrača) - Školneković, Šimenc, Štritof, Vegar, Bukić i V. Kobešćak.
SP Perth 1998. (9. mjesto, 5 igrača) - Perčinić, V. Kobešćak, Rogin, Štritof i nažalost pokojni Vrbičić
EP Firenca 1999. (srebro, 5 igrača) - Padovan, Šimenc, Štritof, Vićan i V. Kobešćak.
No, 10 igrača na jednom "velikom" turniru, ali od toga 9 pod hrvatskim stijegom, to se dosad dogodilo nije. U Mladosti, pa ni u hrvatskom vaterpolu. Doduše, pamtimo jedan slučaj s fantastičnim, najvećim uspjehom kada smo imali vrlo velik broj igrača iz istog kluba. Praktički pola reprezentacije. Na Olimpijskim igrama u Londonu na kojima su Barakude osvojile zlato, čak 7 igrača je bilo iz Juga - Vićan, Sukno, M. Bošković, Joković, Dobud, Bušlje i Obradović.
Doduše, bilo je i 5 mladostaša i u finalu OI u Parizu - Bukić, Vrlić, Harkov, Vukičević i Biljaka, no sva petorica su se u ljeto 2024. vratila u Mladost, odnosno oni su formalno-pravno tijekom olimpijskog turnira bili mladostaši, ali su tek u jesen odigrali prve utakmice po povratku u redove Žabaca.
U svakom slučaju, devetorica iz istog kluba, trebalo bi dodatno jamčiti uigranost više. Dobra vijest za Hrvatsku.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....