Vaterpolo je, uz kontinuiranu tradiciju od 117 godina (prva utakmica na splitskim Bačvicama 1908.) i iznimnu međunarodnu prepoznatljivost, jedan od najtrofejnijih timskih sportova u Hrvatskoj. Posebno se ističe niz značajnih uspjeha ostvarenih od uspostave hrvatske samostalnosti, koji su našu zemlju pozicionirali u sam vrh svjetskog vaterpola. Ovi rezultati svjedoče o trajnoj kvaliteti, predanosti i zajedništvu koje krasi naše reprezentativce, znane Barakude. Velik dio tih sjajnih postignuća predstavljen je i u stalnom postavu Hrvatskoga športskog muzeja.
Među brojnim vaterpolistima koji su ostavili dubok trag u povijesti hrvatskoga sporta, izdvajamo one koji su ove godine dali dio građe u ustanovu koja objedinjuje vrhunske pothvate i najvredniju sportsku baštinu, promičući je kao dio kulturne baštine i nacionalnog identiteta. Oni su uspjehe iz bazena zamijenili onima u drugim djelatnostima, a većina ih je ostala vezana i uz omiljeni sport. Josip Pavić osvajač je dviju olimpijskih medalja, zlata iz Londona 2012. i srebra iz Rio de Janeira 2016. Potonju je dao Muzeju, naglasivši da je predaje sa zadovoljstvom.
- Doma stoji zatvorena u ladici, a ovdje će ipak svima biti nadohvat ruke, na vidljivom mjestu. Muzej je zaista prekrasan projekt koji dokumentira i arhivira sve najveće uspjehe hrvatskoga sporta. Reprezentativan prostor u kojem je sve vrhunski organizirano, spoj tradicije i modernog - ocijenio je Pavić, državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta, nekad najbolji vaterpolist svijeta i višestruki hrvatski vaterpolist godine.
- Vjerujem da će svi posjetitelji uživati jer stvarno se ima što za vidjeti, nadam se da će se uspjesi u hrvatskom sportu nastavljati - poručio je Pavić obilazeći prostor koji se prvi put za javnost otvara uskoro.
Isto je nekoliko dana nakon njega učinio i Samir Barać, reprezentativni kolega iz Londona 2012. koji je s tih Igara donio odličje koje je jako želio.
- Iznimna mi je čast biti ovdje, jer jedna sportska karijera ne sastoji se samo od olimpijskih igara, nego od cjelokupne karijere i prije i nakon sporta. Od svoje 12. godine života sanjam olimpijsko zlato. Nije prošao nijedan dan da nisam razmišljao o tom natjecanju. Imao sam čast igrati s najboljima u hrvatskom i svjetskom vaterpolu, biti i kapetan. Četiri puta sam bio na Olimpijskim igrama i posrećilo mi se, uhvatio sam zadnji vlak za medalju - poručio je Barać.
Medalja iz dječačkoga sna je u stalnom postavu.
- Iznimno sam sretan što se trag koji sam želio ostaviti kroz svoju sportsku karijeru nalazi na ovom mjestu - zaključuje Barać, uspješan poduzetnik.
Ranije su svoju građu Hrvatskom športskom muzeju dali pripadnici prve naše zlatne vaterpolske generacije koja je 80-ih bila dvostruki olimpijski pobjednik. Tomislav Paškvalin, savjetnik Predsjednika RH za sport, dao je medalju i torbu s OI u Seulu 1988. te odijelo s otvorenja Univerzijade 1987. u Zagrebu.
Milivoj Bebić, nedavni dobitnik Državne nagrade za sport Franjo Bučar za životno djelo, dao je olimpijsku medalju iz Los Angelesa 1984. i medalju sa splitskih Mediteranskih igara 1979., klupske i reprezentativne kapice i zastavice.
Perica Bukić, izvršni dopredsjednik Hrvatskog vaterpolskog saveza i predsjednik Tehničkog vaterpolskog odbora federacije vodenih sportova European Aquatics, te njegov sin Luka Bukić, ovogodišnji vaterpolist godine u izboru Večernjeg lista, dali su medalje, opremu, dokumente iz razdoblja koje pokriva 40 godina. Dubravko Šimenc, voditelj proizvoda za sportski turizam u HTZ-u, donirao je prsluk stjegonoše s OI u Ateni 2004.
Ne trebamo zaboraviti ni Ratka Rudića, najboljeg vaterpolskog trenera svih vremena, koji je bio izbornik objema ovim generacijama, a koji je dao medalje, opremu, dokumentaciju i koji je jedan od naših trenera velikana posebno zastupljenih u Muzeju.
Svi su ovi vaterpolisti ujedno i promicatelji sportskih vrijednosti, čijim su poštivanjem i sami došli do najvećih rezultata, na ponos cijele hrvatske javnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....