Završen je Svjetski kup u rumunjskom Otopeniju, predgrađu Bukurešta. Točnije, završen je kvalifikacijski turnir Divizije I ili prve jakosne kategorije. Na završni turnir osam momčadi koji se pompozno naziva Superfinale, u Budvi i Kotoru od 11. do 13. travnja plasiralo se šest najbolje plasiranih iz Otopenija, znani već od subote navečer nakon što su Hrvatska i Japan izborile međusobnu nedjeljnu utakmicu za peto mjesto. Jasno, u Crnu Goru će i polufinalisti (Mađarska, Španjolska, Crna Gora i Grčka). U Kotor i Budvu su se još plasirale Nizozemska i Njemačka, koje su u u prosincu prošle godine osvojile prva dva mjesta u Istanbulu, na kvalifikacijama Svjetskog kupa Divizije II.

Bili u Otopeniju prvi ili šesti, načelno je nebitno jer ako se baš želi do trofeja Svjetskog kupa, najbolji trebate biti za tri mjeseca. Inače, samo ovo natjecanje - nekoć Svjetska liga - prvenstveno je zanimljivo za momčadi koje se nisu plasirale na Svjetsko prvenstvo koje će se u srpnju održati u Singapuru. Tri najbolja sa završnog turnira u Crnoj Gori će izboriti SP na Dalekom istoku predstojećeg ljeta. Hrvatska je već izborila Singapur temeljem osvajanja olimpijske medalje u Parizu (jednako kao i Srbija, te SAD). U konačnici, na SP će sigurno i aktualni prvak Europe (Španjolska).

Za Barakude i njihovog izbornika Ivicu Tucka ovaj je turnir, podsjetimo, imao stoga dva cilja. Prvi je, upoznavanje malo pobliže s novim ili izmijenjenim pravilima igre po kojima će se igrati i SP u Singapuru. Drugi je - taj procjenjujemo i daleko bitnijim - oprobavanje mlađih snaga na ulasku u novi olimpijski ciklus (vratar Mauro Čubranić, branič Ivuša Burđelez, napadači Vlaho Pavlić, Maro Šušić), ali i onih igrača koji nisu nepoznanica, nisu ni silno mladi, ali jesu među novijima u A vrsti (centar Branimir Herceg, vanjski Duje Pejković).

Pavlić, Šušić i Čubranić

Upravo zato što ovaj drugi cilj držimo bitnijim, prvo se njemu posvećujemo.

Od svih mladića, čini nam se kako je najveći trag ostavio mladi jugaš Vlaho Pavlić. Iskreno, gotovo bismo rekli da smo to od njega i očekivali. Ponajbolji igrač reprezentacije do 19 godina koja je prošle godine osvojila zlato na EP, on sam bio prvi strijelac turnira, briljira iako silno mlad i u našim klupskim seniorskim natjecanjima. To je dečko koji je zajedno s Marom Šušićem bio među najboljim igračima i strijelcima Jug Adriatic osiguranja u njihovom pohodu na pokal Hrvatskog kupa, na završnom turniru u Zagrebu minulog studenog. Vlaho se iskazao napadački i u Otopeniju, te ćemo samo dometnuti - na pravom je putu. Ima on još dosta toga za usavršiti, popraviti, poboljšati, ali Vlaho doista odskače. Nikakvo čudo da mu je izbornik u Rumunjskoj povjerio veliku, mislimo čak i najveću minutažu od sviju mladića.

Vlaho Pavlić

ANTE CIZMIC Cropix

Vrlo blizu je i Maro Šušić. Vratar Mauro Čubranić je imao sjajne trenutke, ali i minute dekoncentracije, ponekad pomanjkanja sreće kao protiv Španjolaca u prvoj četvrtini (dvije su mu lopte izmaknule ispod prstiju). No, u istoj toj utakmici, od sredine treće četvrtine kada je opet uplivao pred vrata, Mauro se iskazao sjajnim intervencijama. Apsolutno je opravdao očekivanja, ali još nešto valja naglasiti. Ovaj dečko će tek za dva mjeseca navršiti 20 godina. Za vratara je on još “poletarac”, dok je već sada opravdano na širem popisu reprezentacije, treći vratar u državi.

Od novijih imena na širem popisu, čini nam se tek da je Duje Pejković ostao malo samozatajan. Donekle i centar Branimir Herceg. Doduše, tu valja ipak istaknuti i da su nam svi suparnici igrali ili plitku ili M-zonu, duplirali centre pa je i distribucija lopti na dva metra bila skromnija.

Prave ništa ne može sputati

Glede pak izmijenjenih pravila igre... Prvo, u ovom stoljeću, u nepunih 25 godina ovo je već četvrta promjena pravila vaterpolske igre!? Pun nam je više kufer promjena pravila koja su najvećim dijelom nesvrhovita, suvišna. Da, treba mijenjati dosta toga u vaterpolu, ali to nisu pravila igre. Pustite bazen na miru, ali sve oko bazena (promocija, marketing, sustav natjecanja u kojem jedna momčad u razmaku od 7-8 sati odigra dvije utakmice, novčane nagrade...), e to mijenjajte! Sad, napisali bismo ovdje i što još ili koga sve mijenjati, neke ljude, ali ispast će da smo zločesti.

Sezonu 2024/25. su počeli po starim pravilima, onda tjedan dana siječnja igraju po novim, ali već sljedeći tjedan se vraćaju starim, da bi u travnju tri dana igrali po novim, te zaključno sezonu završili po starim pravilima

Izmijenjena pravila prije svega su smanjile mogućnost imaginacije, iskazivanja umijeća u onih koji ga imaju. S pet sekundi kraćim pozicijskim i jednako toliko skraćenim napadom s igračem više, nestaje kombinatorika, dok se sve svodi na brzinu koja često rezultira brzanjem i pogreškama. U redu, možda treba dati i još malo vremena da se igrači naviknu. Prvenstveno stoga jer su igrači trenutačno u suludom položaju. Sezonu 2024/25. su počeli po starim pravilima, onda tjedan dana siječnja igraju po novim, ali već sljedeći tjedan se vraćaju starim, da bi u travnju tri dana igrali po novim, te zaključno sezonu završili po starim pravilima. Shvaćate koliku ludost i nelogičnost su ovime napravili čelnici World Aquatics?

Opet, valja biti objektivan pa navesti i sljedeće. Utakmica četvrtfinala u Otopeniju, Hrvatska - Španjolska, bila je daleko najljepša na turniru. Imala je sve. Od poteza, ljepote, vrhunske kvalitete, obrata, neizvjesnosti. Želimo reći, kada se sastanu, sučele dvije odlične momčadi - makar i u kombiniranim postavama - njih čak ni promjene pravila igre ne mogu sputati da svima koji gledaju daju osjećaj užitka.