Kada je prije godinu i pol dana, u svibnju 2019. Sandro Sukno i objavio kako je igračka karijera zaključena, hrvatski je vaterpolo ostao nenadoknadivo osiromašen za genijalca u vodi. Za jednog od najboljih koje smo ikada u povijesti imali. No, jednako tako, njegova objava da kani graditi trenersku karijeru pružala je nadu u nešto drugo. Nešto što sada već dobiva poprilično jasne, prve konture. Hrvatski je vaterpolo izgubio igrača, štoviše igračinu, ali na putu je dobitka velikog trenera. Zaključak koji nije nimalo ishitren i u koji smo bili uvjereni i prije početka ove sezone.

Jednostavno, poznavajući Sandra koji je od juniorskih dana stalno analizirao utakmice, vodio statistiku (ne svoju, već različitih vaterpolskih situacija), znajući za njegovu stalnu težnju za usavršavanjem, svakodnevno promatranje možda i stotina video-zapisa, bili smo upoznati s njegovom fanatičnom podređenošću ovim sportom. Kada na to pridodate urođenu igračku nadarenost, te ne baš maleno igračko iskustvo, pa promatrajući Suknovo izrastanje u vođu momčadi, odluka da ode u trenere bila je jamac da će i u ovom pogledu biti sve, samo ne prosjećan prolaznik. Ljetos je Sukno započeo svoju samostalnu trenersku karijeru. Nije krenuo s mlađim uzrastima jer kako nam sam Sukno reče jednom...

-...Nedostaje mi onaj stres, velika uzbuđenja, a to nude ipak primarno seniorski pogoni...

Namučio je Mladost

Pronašao je odličnu sredinu. Primorac iz Kotora, klub koji je bio na rubu stečaja, pa su ga preuzele lokalne vlasti, ali i tandem bivših igrača, sada dužnosnika. Nema novca za bacanje, momčad se gradi zamalo od početka i to bez svojeg bazena. Treniraju dvaput dnevno u Budvi (25 km u jednom smjeru)! Uspinju se, izgrađuju istodobno igrači i njihov mladi trener. Prije mjesec dana su igrali vrlo, vrlo pristojno još u kvalifikacijama za Ligu prvaka na Siciliji. Pobijedili su Steauu 11:8, a s Ortigiom koja se plasirala u Ligu prvaka remizirali 8:8. I to bez 6 najboljih igrača zbog korone! No, minulog vikenda u kvalifikacijama Eurokupa, namučili su Mladost, vodili protiv Žabaca koji su ih slomili tek u zadnjoj četvrtini. Zato je Suknov Primorac “razbio” Eger 15:9 i plasirao se u osminu finala. Mali, mladi Primorac iz Kotora! Imaju u svojim redovima nešto iskusnih. Trojicu tek, ostalo klinci godišta od 2000. do 2004.

Mile Smodlaka, Sandro Sukno i Ivica Tucak

VLADIMIR DUGANDZIC/CROPIX

- Jako mi je žao što se ove sezone vrlo rano odigrao Crnogorski kup gdje smo došli do finala protiv Herceg Novog. Mislim da bi sada bili puno konkuretniji, ali odredili smo još ranije, predsjednik kluba Mlađan Janović, sportski direktor Antonio Petrović i ja, dugoročan, sustavan put. Izgubili smo kup, ali se nitko nije uhvatio za glavu za to već smo dobili jasniju sliku. Ono što mi je posebno dobro što mi se ni predsjednik, ni direktor nimalo ne petljao u rad. Daju mi maksimalno povjerenje i slobodu, a to dati mladom treneru je najbolje što možete učiniti.

Treba imati granicu

Na klupi, tijekom utakmica ste vrlo mirni. Doduše, nismo ni očekivali nešto bitnije drukčije, ali je li se pazite i zato jer imate vrlo mlade dečke?
- Moje viđenje sporta je da je utakmica ogledalo treninga. Na treningu se sve priprema. I stres, i taktika, i fizika. Na utakmici igračima trebate biti samo velika podrška jer trener u tom trenutku jako malo može promijeniti svojim odlukama, izmjenama, minutom odmora... Možeš utjecati, ali tada njima objašnjavati, filozofirati, samo im stvarate kaos u glavi. Treba biti kratak i jasan, davati potporu, a onda iza slijedi analiza.

Znamo da ste kao igrač bili veliki radnik, nikada dosta plivanja i treninga. Jeste li takvi i kao trener?
- Treba imati neku granicu. U današnje doba dolazi ta neka nova struja mladića kojima ne možete “tupiti” samo rad, rad i rad. Treba nekad malo opustiti, popustiti, pa opet stisnuti. Rijetko spominjem svoju karijeru, ali sam igračima rekao da sam sigurno bio jedan od najjačih talenata u ovom sportu ikad, ali... Da nisam radio, ne bi ni blizu došao. Stojim iza toga da mladi moraju puno više raditi, ali današnje se doba mijenja. Sve je teže držati neki veliki rad.

Ovi mladići koji igraju za Primorac, oni su svi osim stranaca, Kotorani, Primorčeva škola. Jedan nam je zapeo za oko. Centar Miroslav Perković, 19 godina, ali izvanredan sidraš.
- On je po meni izvanserijski talent koji već sada ima svu kvalitetu da zaigra i na OI u Tokiju. Toliko je dobar.
Riječ-dvije o strancima, Brazilac Gabriel da Silva i Amerikanac Asworth Molthen. Apsolutna nepoznanica, kako ste do njih došli?

Sad se počelo ‘ hvatati’

- Doveli smo ih da nam pomognu malo, malo i s pričom “Sukno je tamo trener”. Ha mislim, stvarno je tako. Amerikanac Molthen je inače s koledža, ali kako su suspendirane sve aktivnosti, uspjeli smo nagovoriti roditelje... Čujte, dečko ima 20 godina, a što Amerikanci znaju gdje je ta Crna Gora, nije jednostavno samo tako pustiti dijete. On je došao na preporuku američkog izbornika Dejana Udovičića, kao i Tonyja Azeveda koji je igrao nekad u Primorcu. Brazilac je došao iz kontakta s Perroneom - veli Sukno.

Jeste li iznenađeni možda brzinom napretka cijele momčadi?
- Iskreno, pa i jesam. Imao sam malo problema dok sam im uspio neke stvari “ubaciti” u glavu. Sad se to počelo “hvatati” i daje rezultate. Ovakve pobjede daju motiv više - zaključuje trener Sandro Sukno.

Buduća trenerska zvijezda u usponu. U to nemojte sumnjati.