Uoči završnog turnira Premier regionalne vaterpolske lige odigrane proteklog vikenda u Zagrebu, naveli smo da je riječ o najneizvjesnijem turniru dosad, na kojem svaki od klubova ima po 25% šansi za uspjehom. Nisu baš slučajno iz kruga mogućih favorita “isključena” dva naša realno najbolja sastava, Jug AO i Mladost. Štoviše, mnogi su Jadran stavljali u blagu prednost, ako bi nekog trebalo birati i to zato jer je najodmorniji.

Nitko nije spominjao Radnički, iako su baš svi vaterpolski stručnjaci znali i znaju da se radi o jako dobrom sastavu. No, zašto je na koncu opravdano slavio srpski sastav, a zašto iznenađujuće poraženi Žapci i Gospari, postoji razlog.

13 utakmica u 19 dana!?

Bilo je dovoljno, prvenstveno mladostaše i jugaše gledati izvan bazena, pa i u bazenu. Gledati govor tijela, kretnje i ključno u cijeloj priči, imati spoznaju o minulim mjesecima. Ti su igrači... izmoždeni! Iscijeđeni poput spužve. U ožujku je uslijedilo plaćanje danka jednog suludog natjecateljskog ritma kakav nema niti jedan sport, a koji je kulminirao početkom godine. U siječnju su igrali redom - kvalifikacijske turnire Premier lige, 5 utakmica u tri dana.

Pa onda malo domaćeg prvenstva, zatim završni turnir Hrvatskog kupa, da bi dan nakon finala Kupa počele vrlo naporne pripreme nacionalne vrste za predolimpijski turnir u Rotterdamu. Ondje 8 utakmica u 8 dana. S enormnom ne samo fizičkom potrošnjom, nego psihičkim opterećenjem - jesam li ili nisam pozitivan, ne smijem iz sobe tijekom turnira, ondje spavam i jedem, te stalnim pritiskom same utakmice u kojoj jedan kiks upropaštava olimpijske snove. To je enorman stres. Čim se to završilo, samo 3-4 dana kasnije, opet jurnjava. Jedni u Eurokup, drugi u kvalifikacijski turnir Lige prvaka.

Samo su reprezentativci Juga u 19 dana odigrali 13 utakmica. Čim jedna utakmica, turnir završi, hvatanje nekog leta, autobusa i odmah s bazena jer za dva dana je sljedeća utakmica. Više se ni ne trenira, samo se igra. Opet Eurokup, pa Prvenstvo Hrvatske, pa sad ovaj Final Four. Mladostaši su proteklog tjedna u 5 dana odigrali tri utakmice uz putovanje do Atene i nazad. Sve tri su izgubili, dvije na peterce. Jug je izgubio 5 utakmica u mjesec dana. Ništa od ovog nije slučajno. I sad je gotovo... Nema više. Ne ide, ljudi! Ovo nisu strojevi. Ma koliko bili i mladi i zdravi i snažni i utrenirani, sve ima svojih granica. Zato je bilo toliko netipično puno ispadanja lopti, netočnih dodavanja, nepostojanja bloka, kašnjenja u plivanju...

Uništavamo kvalitetu

S tim da je ovo prikaz samo prva tri mjeseca 2021. godine. Ovako je zadnjih 2,3-5 godina. Nije slučajno vratar Marcelić značajno podignuo formu. Znate zašto? Pa, nije ga bilo u Rotterdamu i trenirao je. Igrači poput Lončara, Bukića, Bušlje, Fatovića, J. Vrlića ne izlaze iz bazena svaku utakmicu. Onda još imate Radua kojem je 39 godina i Garciju 37. Jednostavno, s ovakvim suludim ritmom ne ide dalje.

S druge strane, Radnički koji je jako dobro posložen i vrlo, vrlo mlad sastav to sve... nema! Nije bilo njima ni Rotterdama, ni učestalih utakmica. U posljednje tek vrijeme ritam srijeda-subota, ali to nije toliki problem. Dakako, pritom uopće ne umanjujemo njihovu kvalitetu kao i činjenicu da imaju mnoštvo vrlo dobrih mladih igrača. To je već drugo pitanje i problem za hrvatski vaterpolo koji buja sve više i ubuduće će se tek iskazati značajnije. Mladih ekstra-klasa igrača poput Fatovića ili Bukića, ali u dobi od 18-20 godina, mi nemamo. To sigurno jest problem, ali onaj primarni koji je sada došao do izražaja je izmoždenost. Koja se nastavlja. Već u srijedu, novi derbi Jadran - Mladost, za drugo mjesto u doigravanju.

Stigla je naplata suludog i pretrpanog kalendara. Natjecanja je jednostavno previše, a tom kvantitetom uništavamo kvalitetu. Čim prije to shvatimo, bit će bolje.