Izbornik vaterpolske reprezentacije Ivica Tucak je s pravom ponio titulu najboljeg hrvatskog trenera u 2024. u izboru HOO-a. Ako ćemo iskreno, kad bi takvu nagradu dijelio MOO, logika i zdravi razum kažu da bi odluka bila ista. Tucak je ostvario neviđeno čudo u svjetskim razmjerima jer je ove godine na tri najveća natjecanja odveo svoje vaterpoliste do tri velika finala u kojima su redom - osvojili srebro na EP-u u Dubrovniku i Zagrebu u siječnju, zatim naslov svjetskih prvaka na SP-u u Kataru u veljači, te srebro na OI u Parizu tijekom ljeta.
Dakako, presedan je to u povijesti da su se u nekom sportu u istoj godini održavaIa sva tri najveća natjecanja, no to ne umanjuje Tuckovo ostvarenje. Vaterpolska je reprezentacija proglašena najboljom momčadi u Hrvatskoj u 2024. te je u skladu s tim proglašena i najboljim promicateljem Hrvatske u svijetu. "Kapa do poda", naš naklon, gospodine Tucak.
Kakvi su sada osjećaji kad su se slegnuli dojmovi poslije tri osvojena odličja?
- "Minuta šutnje"...Što se tome ima dodati ako se kaže da smo u jednoj godini igrali u tri najveća finala i osvojili europsko srebro, svjetsko zlato i olimpijsko srebro?! Iako je tu bilo svega, i suza i smijeha i radosti, sada na kraju ipak uživam u ovim trenucima slavlja i prisjećanja na sve što smo prošli ove godine.
Tri medalje u jednoj godini dosad nije ostvario nitko ni u jednom momčadskom sportu...
- Tako nešto se nikad nije dogodilo, vjerojatno i neće. Naravno, to je posljedica stjecaja okolnosti i te korone koja je sve poremetila pa se uopće i moglo dogoditi da se u jednoj kalendarskoj godini održe tri velika natjecanja. To je bila jedna obična "ludost", no ipak su zlato i dva srebra veličanstven uspjeh, kako god tko to gledao. Napravili smo ipak nešto što je malotko očekivao.
U trenucima podsjećanja na grandiozno dostignuće iza svega ipak stoji jedno veliko "ali"?
- Odlično smno krenuli u godinu, igrali finale u Zagrebu u kojem smo poraženi, uzeli smo zlato na SP-u i onda još jednom poraženi u onom najvažnijem finalu. Da, može se reći - uvijek može bolje...Tko ne bi volio uzeti olimpijsko zlato, to je nešto za što se živi, no ne ide sve u životu u skladu sa željama.
Uspjesi u 2024. nešto su neponovljivo, no sada je pred nama nova godina i ona nosi nove izazove?
- S pravom sada slavimo, ali sve to sada treba čim prije zaboraviti. To je ono što sport čini posebnim u odnosu na neke druge "djelatnosti". U sportu se ne živi na onome što si ostvario ili osvojio jučer, u sportu postoji samo danas i ono što te čeka sutra. Gledajući neki film vi ćete se do kraja života zaljubiti i Roberta De Nira, Radu Šerbedžiju, Brada Pitta, a u sportu nije tako. Onog trenutka kad više nemate vrhunski rezultat, vi ste "nitko i ništa".
Osvojili ste već 10 velikih medalja u periodu od 10 godina. Nešto ipak nedostaje?
- To je nešto o čemu sam najviše razmišljao i to me najviše muči. Kao izbornik sam imao priliku voditi vaterpoliste na tri izdanja OI, igrali smo dva velika finala, ali zlatnu olimpijsku medalju još nemam. Ta želja za zlatom na OI u meni će uvijek ostati trajna i dok sam na ovoj funkciji, o tome ću sanjati.
Los Angeles je onaj krajnji cilj, no do njega je još dosta vremena. Što slijedi u 2025?
- Na ljeto u Singapuru branimo svjetsko zlato, većeg motiva nema. Već smo priključili neke nove mlađe igrače, sad ćemo to još dodatno učiniti. S novim snagama ući ćemo u novi olimpijski ciklus u kojem ćemo, vjerujem, ostati u samo vrhu svjetskog vaterpola. Siguran sam u to jer imamo kvalitetu za tako nešto. Ne treba strahovati.
Koliko će u svemu tome biti "uteg" nova "runda" promjena pravila vaterpolske igre?
- Kako nama, tako i drugima. Problem je samo u tome što o promjena odlučuju neki drugi ljudi, ne mi koji smo "unutra". Strukture se bave pravilima, a ne bitnijim stvarima. Oni bi se trebali posvetiti onome što je istinska boljka vaterpola, a to su financije, mali broj gledatelja, infrastruktura... Pravila, veličinu igrališta, trajanje napada i slične stvari bi trebali ostaviti nama koji smo u bazenu i pored njega. Nažalost, ne ostaje nam drugo nego da poštujemo odluke koje se donose. Radit ću na tome da pripremim reprezentaciju na nova pravila.
Ona uskoro idu na probu?
- Isprobat ćemo ih već na Svjetskom kupu. Vidjet ćemo kako će to izgledati. Možda i ja sada malo "pilim", možda i ja nisam u pravu, no ipak su najveći problemi izvan bazena. Igrališta, kapaciteti tribina, TV prava, prijenosi, ugovori igrača i trenera, zgusnuti kalendari, putovanja na utakmice autobusima, kombijima. Sjedio sam u Istanbulu i pričao s kolegom košarkaškim trenerom Tomislavom Mijatovićem. I oni igraju ritnom srijeda/subota, putuju čarterom na utakmice. Naporno je, ali može se, gura se, rekao mi je tada. No, vaterpolisti iz Dubrovnika idu u Šabac autobusom. Može se, može se i to, naravno; sve se može, ali...
Noć i jutro nakon europskog finala u Zagrebu ili noć i jutro nakon olimpijskog turnira. Što je bilo teže?
- Izgubiti u onom predivnom ambijentu u Zagrebu i izgubiti već dobiveno finale?! Uopće nije bilo lako, no teže je bilo poslije Pariza kad danima nakon toga ni riječ nisam prozborio niti s najbližim ljudima. A i zlato sa EP-a već imamo. No, život ide dalje, za sve u životu postoji razlog, želim vjerovati da će se to negdje vratiti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....